Fuck the world if they can't understand

Ja sam vam koma! Imam još tolko za odgovarati da to nije normalno! Sutra je već 1.12., još malo pa Božić, Nova godina i PRAZNICI!!! Al ocijene su mi koma. Ma, bude nekak, preživi se... Nego je bila fora u tome kaj uopće nisam mogla učiti. Ona glupa bol u trbuhu koja se širi na sve strane tijela te osjećaj da ti netko okreće nevidljivi ali itekako stvaran mač u želucu, bilo je nepodnošljivo. Toliko puta mi se plakalo, al suze nikako da poteku kak se spada. Samo me nešto gušilo i bacalo me u depresiju. Čak sam počela vikati sama na sebe ko da sam si mama. Morala sam nešto promijeniti, znala sam to, al promijena nikako da krene... nikako da mi bude bolje... nikako da bol nestane...
Jučer smo išli svi drugi razredi gimnazije u Varaždin na predstavu na koju mi se danima prije već nije dalo ići. Predstava je bila o don Quijoteu al na zagorski način, što je zapravo bilo dosta duhovito. Prije predstave sam sa curama otišla da jednog birca, gdje se Bunny trebala sresti s frendicom. Brineta i ja smo probale martini. Brzo smo se morali vratiti. Bio je dogovor da se vraćamo u 8:20, no Bunny i ja smo otišle pod pauzom u 9:15 al ne k njima, već u McDonallds. Lijepo smo papale, kad je došao i ostatak razreda (plavušice). Bio je to trenutak kad sam sve skužila.
Živjela sam u totalno imaginarnim iluzijama. Totalno glup osjećaj. Mislila sam da s pravom vjerujem nečijim riječima i gestama, osmjehu...a sve je bila zabluda. Kako sam glupa!!! Toga nema nigdi. Al fakat nema. Hvala Bogu da je Bunny bila sa mnom. Ona fakat zna utješiti čovjeka na najenenapadljiviji mogući način. Neobaveznim zapitkivanjem i razgovorom odmakne ti misli od tolike boli i razočarenja samog sobom. Bacile samo zajedno 50lipa u fontanu i plesale engleski valcer na zamišljenu glazbu. Neki tip nas je gledao dok je prolazio i poskliznul se. Bilo je smiješno. Pogotovo to što je poslije netragom nestao.
Vidjela sam da oko mene ima puno licemjerja i nesigurnosti. Ne shvaćam kako možeš reći da nekoga voliš, a s drugom osobom se u svakoj slobodnoj prilikom...hm...navlačiti? „Joj, pa ne vara ju, nije niš bilo...“, da, to vam nije ništa, a dopisivanje s nekim nepoznatim tipom je gubljenje oklade (ona s Turkom da ne budem imala dečka do kraja šk.godine). Dajte molim vas... Dobro, nek vam bude to „muško je“, al zakaj si neka cura uopće dopušta da bude s dečkom koji ima curu, koji joj je kakti frend, i koji kakti neizmjerno voli tu svoju curu? Zakaj se upuštati u nekaj takvoga? Ako je radi zabave..hm...zabava prebrzo prerasta u osjaćaje pa takve zabave nisu nimalo zabavne. Zar misli da bude ga uspjela promijeniti i da bude baš s njom onakav savršen Chad Michael Murray? Baš... Ak se sam ne želi promijeniti, zakaj misliš da se bude kraj ili zbog nekoga drugoga?
Ne shvaćam ljude koji govore kako ih jako povrijede predrasude prema njima, beskrajni nizovi lovačkih priča o “ljubavnim“ iskustvima... Žele da ih ljudi zaista upoznaju. Sve je to ok. Ja to sve podržavama i kužim. Al zašto se onda ponašaš baš onak kak te tzv.predrasude i priče govore? „Zakaj sam gad prema drugima? Pa svi su drugi takvi prema meni...“, a kak onda očekuješ da budu drugačiji? Mijenjanje odnosa s drugima je mukotrpan i dugotrajan proces za koji zapravo, ako se dovoljno trudiš, ne primjetiš da je uspio. Odjednom osjetiš da je sve na svom mjestu. Družiš se sa curom, najboljim i iskrenim frendovim, osjećaš se sretan i potpun. I tako ležeći u svom krevetu, vrtiš film na početak. I tad skužiš da si uspio promijeniti stvari. Za taj osjećaj isplati se sutra umrijeti...
No, neki su tako nesigurni, osamljeni da mi je ih sve žal. Zbog manjka ljubavi postati očajna igračka dečka kojeg voliš... postati omražena jer želiš da drugi budu ljubomorni pa radiš, ajmo reć, gluposti. Znam da je super filing kad osjetiš da ti drugi zavide, no isto toliko negativan osjećaj je kad skužiš da je sve bilo uzalud i da si izigran po ne znam koji put. Želiš naći oslonac i ljubav, a nikome ne daješ potpuno povjerenje. Nitko ne postoji u tvom životu za kojeg nemaš ni jednu jedinu lošu riječ. I čemu sad sve te tzv.gluposti kad si zapravo sam. Pitaj se imaš li osobu za kogu bi dala život, ne samo riječima nego za stvarno, i koja bi ti uzvratio istom mjerom? Ako imaš nek ti ni ne padne na pamet da je pustiš!!! Jer opet će sve biti isto. Sam među gomilom stranaca. Potpuno sam. Stranac sam sebi. Prazan i nepoznat iznutra, plastičan izvana. Čemu to?

1. Volim te ne zbog toga što si ti, već zbog toga sto sam ja kad sam pored tebe.

2. Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati.

3. Samo zato što te netko ne voli onako kako bi ti to volio, ne znači da nisi voljen cijelim njegovim bićem.

4. Pravi prijatelj je ona osoba koja te drži za ruku i dodiruje tvoje srce.

5. Najgori način da ti netko nedostaje jest da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati.

6. Nikada se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužan. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmijeh.

7. Možeš biti samo osoba na ovom svijetu, ali za nekoga ti si cijeli svijet.

8. Nemoj provoditi vrijeme s nekim kome nije stalo provoditi ga s tobom.

9. Možda Bog želi da upoznaš mnogo pogrešnih osoba prije nego što upoznaš pravu i na tome ćeš mu, kad se to bude dogodilo, biti zahvalan.

10. Ne plači zato što je završilo. Smij se zato što se dogodilo!

11. Uvijek će biti ljudi koji će te povrijediti. Nastavi vjerovati, samo budi oprezniji.

12. Postani bolja osoba i budi siguran da znaš tko si prije nego što sretneš nekog novog, a nadaj se da ta osoba zna tko si.

13. Ne opiri se toliko. Najbolje stvari događaju se onda kada ih ne očekuješ


Ove misli mi je poslala Brooke jednom prilikom... Ne znam što bi bilo od mene da nemam prijatelja.

Na početku se ispričavam zbog gramatičkih greški, al kad sve postove pišem na brzinu tak da opće ne stignem vidjeti kaj sam napisala. Hvala Bogu na kontekstu tak da skužite kaj hoću reći.
Sutra odgovaram njemački, vjerojatno i engleski i latinski (obožavani jezici), samo kaj nemam bilježnicu iz latinskog jer mi ju Kikač nije vratil još od petka. Yeey, sigurno budem dobila 5! Al, praktički mi je napravil uslugu jer fakat mi se ne uči.
Stvar je u tome da sam u koma raspoloženju. Fakat koma! I ne znam kaj da napravim po tom pitanju. Nije da ne znam razlog. Znate ga i vi... Al stvar je u tome što si ne smijem dopistiti takvo stanje. Fakat ne smijem! Ocijene su relativno nestabilne. A još nisam niš odgovarala! Niš!!!! Bravo ja! Fakat bravo! I moram se posvetiti školi, umjesto da me jedna glupa ljubomora rasplače.
Koji je meni vrag??!! Nikad ne plačem zbog slomljnog srca i tih drama. Dobro...gotovo nikad. Zadnji put je to bilo za Veliku Gospu. Bilo je koma i sramotno, ali ispucala sam sve što sam predugo nosila u sebi i preboljena tog tipa koji mi je svakim danom klao srce. I poslije je sve bilo super. Nikakva zaljubljivanja, simpatije, niš! Samo ja i puno prijatelja. Zakonsko!
Sve dok ti prijatelji ne započnu iznositi svoje sumnje u stilu :Joj ti si totalno u njega...bla bla bla. I čim više niječeš stvar i razmišljaš o tom tipu, sve ti se više sviđa. I onda nešto pukne kad ga vidiš s drugom i to je to. Zaglibiš. Doslovno i totalno.
To se desilo i meni po ne znam koji put. Ne znam ko je veća budala-on ili ja! Stvar je u tome što smo mi toliko jezivo slični da to jednostavno ne ide skupa! Zato i mislim da ga predobro poznajem tak da ne mislim niš pokušavati ni mijenjati. Ovak retardirano je zapravo i najbolje i najzdravije. I tak treba ostati. Da. Definitivno.

Jučer smo Brooke, njena seka i ja otišle na koncert Nautilusa u Zabok u kinodvorani. Bio je fakat malo ljudi. Al dečki sviraju prilično ok. Bubnjar je komad...vokal podsjeća na Axela Rosea...jedan gitarista se slatko smije i zove se Filip, dok je onaj frčkavi lijevoruki gitarista fakat talent i ima ono nešto makar nije baš zgodan. No, bili su ok, makar neke njihove obrade nisu bile u istom rangu sa originalima, no završetak s Gunsima je bio pun pogodak. Bili su neki ljudi iz razreda u dobrom društvu, a lagane ljubavne pjesme su me ubijale. Kad su svirali Bed of roses, malo mi je falilo da puknem. Trebao mi je On da mi dođe s leđa, zagrli me, prisloni lice uz moje i da dišemo zajedno, bez ikakvih perverzija. Osjećala sam njegov parfem i vidjela njegov smiješak, al ništa od toga nije bilo stvarno.
Poslije smo s Lavicom i njenim frendicama otišle u dobru nam staru Havanu. Ja još pod dojmom gledam u pod i tugujem. I ko za inat pogledam prema ulazu kad ono uđe Mr.Bivši s curom. Nadam se da me nije prepoznal, makar točno znam trenutak kad je. No, uglavnom, cura mu je visoka, anoreksična i duge smeđe kose- ukus mu se “fakat“ promijenil. Sad puši, ono woow. On da puši....ok, fakat ga nisam poznavala. A to kaj ga nazivam bivšim je totalno retardirano. Stvar je bila u tome da je on volio mene, al ono fakat je. A ja sam voljela jednog palvog iz razreda (očito prokletstvo). I taj plavi je završil s frendicom pa sam iz ljubomore prohodala s ovim. Nakon kaj sam skužila koju sam glupost napravila bilo je već kasno. Tražila sam dlaku u jajetu samo da prekinemo no on je fakat bil predobar prema meni pa je bilo teško. No ubrzo samo prekinuli od tad se nismo ni vidli ni čuli.
Krenemo mi prema Tropicu i zastanemo Brinetu i Heidi. U Tropicu smo pile i vidle 5 dečkiju do kojih smo se naposlijetku i sele. Pila sam s tolko boli. Opće ne znam kaj mi je bilo. Nije mi se opće smijalo ni niš. Brooke i ja smo prešle za njihov stol. Ona si je našla jednog totalno visokog, crnog, zgodnog (o da) i duhovitog tipa, a ja sam bila s ostatkom i sa tzv.slavljenikom. Spuštala sam im i zajabavala se i dečki su fakat ispali zakon. Rekli su da zgledam ko Nives Celzijus. Da da, a Čupko je čelav. Mislim stvarno. Jedino zbog frizure...možda da si stavim ekstenzije imale bi istu frizuru, ali ne preferiram Dinamovce ni nogometaše (više) tak da NE! Al inače su bili zakon zakon zakon! I zove moj buraz da idemo da se nekaj desilo. I fakat je! On fakat nije normalan! Radi cure...mislim stvrarno. Neću opće niš komentirati. Blesavo zaljubljeno stvorenje! I tak smo mi na VELIKU žalost morale otići.
I jučer i danas slušam prigovore na to kak se oblačim od braceka i tate. Bože! Ne kužim kaj im je došlo. Pa ne bum se prodavala na ulici, niko me ne bu siloval... Ajd se smirite! Moji fakat gledaju previše televizije. Jednom prilikom, kad sam dulje ostala na dodatnoj iz fizike (coolerski, znam), dođe tata po mene, vidi da me nema na minutu i zove doma da su me oteli! Pazi, oteli! Jer su dan prije gledali na Latinici o otmicama i odmah su mene morali oteti. O-k...
Mislila sam da je pubertet prošo bezbolno, al očito još nije ni počeo. Zapravo, mislim da su starci ti koji ga čine nepodnošljivim. Hallo! Nismo više djeca! Pustite nas da učimo na vlastitim pogreškama! Kaj još niste skužili da vas baš pretjerano ne doživljavamo? Tješite se s tim da budete na kraju ipak u pravu, a do tad...pustite nas na miru!!!
Skužila sam da mi fali onaj neki...ma kužite. Ne treba mi niš fizičko! Toga ima uz tekilu posvuda. Treba mi neko ko bude ono kaj kažem skužil u pravom kontekstu. Neko ko bude mi reko : „Tu sam...“ i sve da tad postane sigurno i savršeno. Neko ko će biti super frend, ali i više od toga. Neko s kim ću se osjećati posebno, ali da će s njim biti sve tako jednostavno. Neko čiji će mi smješak popraviti dan, a zagrljaj natjerati da duboko udhnem i nasmijem se. Želim nekoga ko će vidjeti u dubini mojih očiju da se nešto u meni slomilo radi nečije riječi ili šale. Neko kome će zamišljeni pogled uvijek završiti na meni.
Da...opće ne tražim puno. Al još je veći problem u tome što svaki put kad osjetim da me neko voli, počnem se ponašati ko budala. Al fakat! Svaku osobu koja me zavoli otjeram od sebe, a poslije kad skužim da ga je prošlo, počinjem ga i sama voljeti. Uvrnuto, znam...zamislite kak je tek meni. Jednostavno kad sam u toj poziciji počnem razmišljati da zakaj baš od svih ljudi na ovom svijetu voli baš mene tako glupu? Razmišljanje nas čini kukavicama, znam, al ne mogu si pomoći, žao mi je...nemate pojma koliko...

Danas vas neću gnjaviti sa svojim filozifijama. Pisali smo zadaćnicu tak da sam se u njoj ispucala. Jadna profačica kaj to mora čitati...
Ako vjerujete u horoskop ili ste primjetili da neke horoskopske znakove karakteriziraju pojedine karakterne osobine (pozitivne i negativne), ovo je post za vas.

Koliko je Ovnova potrebno da bi se promijenila jedna zarulja? Odgovor: Samo jedan, ali je potrebno puno zarulja (jer su Ovnovi nespretni i grubijani i slome sve sto im dodje u ruke).

Koliko je Bikova potrebno da bi se promijenila jedna zarulja? Odgovor: Nijedan, Bikovi ne vole promjene (njihove omiljene aktivnosti su jesti i odmarati se).

Koliko je Blizanaca potrebno da bi se promijenila jedna zarulja? Odgovor: Dva, naravno (trajat ae cijeli vikend, ali kad zavrse, zarulja ae pospremati kucu, govoriti francuski i svijetliti u kojoj god hocete boji... kako vam se svidja, a?)

Koliko je Rakova potrebno da bi se promijenila nesretna zarulja? Odgovor: Samo jedan, ali trebat ce mu tri godine emocionalne terapije da bi preradio gubitak prethodne zarulje.

Koliko je Lavova potrebno da bi se promijenila zarulja? Odgovor: "Sto? Sto ti bi? Lav ne mijenja zarulje..." (potrazit ce svjetlost nekih drugih zarulja da ga osvijetle na pozornici dok mu obozavatelji pljescu).

Koliko Djevica treba da bi se promijenila jedna jadna zarulja? Odgovor: Da vidimo... jedna da je skine, druga da zapise kad je pregorjela i datum kad je kupljena, jos jedna da pazljivo zavida novu zarulju... i deset za preuredjenje kuce u kojoj se zarulja nalazi, jer je kuca slampavo uredjena.

Koliko Vagi je potrebno da bi se promijenila ta ista jadna zarulja? Odgovor: "Pa... zapravo ne znam, mislim da sve zavisi od toga koliko je pregorjela... mozda samo jedna ako se radi o obicnoj zarulji ili dvije ako osoba ne zna gdje kupiti novu ili mozda... (Dodjavola! Odluci se Vago!).

Koliko Škorpiona treba da bi se promijenila prokleta žarulja? Odgovor: " Tko to želi znati?... Zašto želi znati? Da nije možda policija? Za što me se tereti?" (Tako aeš imati mirnu savjest).

Koliko Strijelaca je potrebno da bi se promijenila jedna blesava žarulja?

Odgovor: "Sunce sija, život je... jedna velika zagonetka, još ne znamo što je bilo prvo: kokoš ili jaje, a ti se brineš o mijenjanju jedne blesave žarulje?

Koliko je Jaraca potrebno da bi se promijenila prokleta žarulja? Odgovor: Nijedan. Jareevi ne mijenjaju žarulje osim ako u tome ne vide moguanost dobre zarade.

Koliko je Vodenjaka potrebno da bi se promijenila jedna žarulja? Odgovor: Pojavit ae se na stotine vodenjaka i svi ae se natjecati da bi vidjeli tko je od njih taj koji ae svijetu dati svjetlost.

Koliko je Riba potrebno da bi se promijenila ista prokleta žarulja? Odgovor: "Štoooo?..... Zar je nestalo struje? (???Kakva smola!!!)

Ono markiranje engleskog... ženska danas donese ispravljene diktate i upisuje ocjene. Velimo da nismo pisali i vidiš ide ona upisivat da nas nije bilo. I pametna ona upiše mene, a Turka ne! Kak je blesava! Al nije mi nimalo krivo. Hvala dragome Bogu da je ispalo tak. Sad me ne treba peći savijest da bude dobil neopravdani mojom krivnjom. I još j dobil peticu iz geografije, tak da je napokon bil malo bolje volje.
Prečesto je tužan i to me polako kolje. Ne jer je riječ baš o njemu ili jer ima plavu kosu, nek jednostavno ne mogu gledati da je netko totalno u komi a ja da sam potpuno bespomoćna pri pokušavanju da mu popravim dan. Takva je situacija i s Turkom. Otkad je shvatio da mu staro društvo polako izmiće i okreće mu leđa, ostao je nenasmijan i u kutu udaljen od sviju. Nekad totalno popularna plavušica svojim mrkim i statičnim licem odbija sve koji su u prolazu. Ljudi uopće ne pričaju s njim ni kad stoji kraj njih, sve dok on ne progovori i uključi se u razgovor. Tad je sve po starom lanjskom običaju. Običaju vrlo kratkog vijeka.
Zapravo ih ne krivim. Svi imaju prvo raditi ono zbog čega su bolje volje i družiti se s onima koji se smiju skupa s njima, a ne da još moraju uveseljavati tvrdoglavo pesimističnog dečka koji je još jučer bio u društvu samo najvećih faca razreda i šire. On bi sam trebao otvoriti svoje oči, duboko udahnuti i krenuti u potragu za novim prijateljima, ili pak zaboraviti nerealan ponos i pomiriti se s onima koje je toliko volio i s kojima je bio neizmjerno sretan i potpun. Ali sve je na njemu. Nadam se da će ubrzo shvatiti da se za prijateljstvo valja boriti i truditi se iz dana u dan. Da ništa neće dobiti na pladnju po tom pitanju ili pak da će prijatelji doći sami od sebe k njemu. Ne! To se događa samo na filmskom platnu. Možda ne zvuči nimalo donkihotski, kako što ste navikli od mene, ali takva je stvarnost. No, znam da je on super osoba i da će se snaći. Sve bude dobro, Turk! Znaš da sam ja uvijek u pravu, kaj ne...?
Ispravila je geografiju. Ljudi su se išli žalit jer su im večinom falila po pol ili bod do više ocijene. Mislim, nikakve novosti, osim bahatog ponašanja Toola. Kužim ja da je posto bunotvan, da hoće biti ne znam kaj sve ne. Sve to stoji. Ali ipak postoji granica ukusa i neke pristojnosti. Makar se radilo o osobi s kojom ne dijeliš nikakvu trpeljivost. Bez obzira na svoje hirove, ponekad ipak trebaš stisnuti zube i staviti onaj umjetni smješak tek toliko da ne pogoršaš situaciju ili pak da ne privučeš negativnu pažnju na sebe. Ovdje je riječ o profačici i učeniku, ali isto smatram da je i među prijateljima ili pak običnim poznanicima. Čemu biti s nekim loše a praktički niste u doticaju? Nikad ne znaš kad će ti netko trebati ili kad će ti smješak i neobavezna topla riječ nekog ko ti nije na listi najdražih popraviti dan

Svakim danom uviđam koliko smo svi slični. Jeziva je i sama pomisao da ne postoje darkeri, folkeri, šminkeri, fuckeri, štreberi, popularni klinci, autsajderi... Ne postoji ona fora koju su nam godinama prodavali kako samo posebni i drugačiji od svih drugih vršnjaka kako bi nam pomogli u liječenju kompleksa. No ni sami nisu mislili da samo odmažu. Ko da nikad nisu bili djeca! Mislim stvarno...
Umjesto da nas savjetuju da budemo iskreni i otvoreni te bez predrasuda, da nas potiču da razgovaramo s vršnjacima o stvarima koje nas muče, ma kako nam friki i sramotno izgledale...oni su govorili da prihvatimo sebe i da se ne obaziremo na druge.
Zato smo živjeli u zabludi. Barem ja...
Stvar je u tome da ama baš svi imamo iste strahove, tuge, radosti, poniženja, sitnice koje nam poprave dan, ili koje nas pak ubiju u pojam. Možda tako ne izgleda, jer se skrivamo iza nekih imaginanih ličnosti, no svi samo žudimo da nas osoba kraj koje stojimo opazi po onom dobrom što nas razlikuje od svih ostalih. Žudimo da bude prepoznana ona jedna kap naše duše koja nas ipak pretvara u nešto što je bolje od onoga kraj tebe. Svi samo želimo biti prihvaćeni i prije svega voljeni. Iskreno voljeni, svim srcem i dušom...cijelim bićem...i svime iznad toga...
Ljubav je ipak ono radi čega živimo. Vjerojatno se mnogi ne slažu jer misle da pričam o nekim kršćanskim pravilima ili što već. No ja ne mislim na to. Stvar je u tome da ni jedno biće ne može opstati ako ga netko ili nešto ne voli, ili pak ako on ne daje svoju ljubav nekome. Čovjek ne može živjeti bezosjećajno ma kako bio slomljen ili poremečen. Uvijek ima u sebi onu strast i nadu da će naći ono što traži, makar ni sam ne znao što je to.
Život je poput glazbe. Toliko razlika od stila do stila, a sve se svodi na nekoliko različito biranih tonova. Nije li to nevjerojatno? Najveće čudo svijeta je upravo život. Nemojte ga uzimati zdravo za gotovo i uzaludno ga potrošiti. Makar je toliko jednostavan, zaslužuje da od njega našravite nešto najljepše što će se pamtiti...možda ne u povijesnim knjigama, no zasigurno u srcima onih koji su vas poznavali i dijelili s vama ljubav koju ste tražili...i našli...

Dan je prošao prilično dobro. Na engleskom (nulti sat) se trebao pisati diktat, a pošto turk i ja fakat ne znamo pisati, nagovorila sam ga da markiramo. Bili smo u Fuliru i nikako da dobijemo ideju kaj reći razredniku. Al profa iz engleskog nas na kraju nije zapisala. Nadam se da ni ne bu. Pogotovo ne kad bude upisivala ocijene. Stvar je u tome kaj meni mama opravda markiranje bez problema, samo kaj Turk nema kak opravdati, a onda bum uglavnom ja kriva jer sam ga ja nagovorila. A to samo pogoršava situaciju.
Pisali smo matku. Fakat mi je žao što nisam riješila doma ni jedan jedini zadatak. Bravo ja! Nadam se da bude pozitivno... Makar nisam jedina koja je razočarana tzv.uspjehom. Al nije to baš neka utjeha. Njemački je zaboravila da mora pitati Kikača i mene pa još jedan plus za današnji dan.
A i pojavio se još jučer Medek. Odmah je čovjek boljeg raspoloženja kad je on tu i kad se bar jednom u cijelom danau nasmiješi. Ima tako zarazan osmijeh od kojeg fakat ne mžeš odvojiti pogled. Nemojte sad misliti da sam zaljubljena u njega jer nisam! Dajte ljudi shvatite da nisam zaljubljena u nikoga! Al on je osoba koja mi fakat uljepša svaki dan kad je dobar prema meni i kad je sve ok! Ima puno boljih komada od njega, priznajem, samo što ni jedna cura ne može ostati sasvim ravnodušna pored njegovog smiješka te smeđih očiju ispod plavih uvojaka (koje je nedavno ošišal, al navikavam se).
Inače je sve ok! Brooke još muku mući s onim iz Tropica. Nadam se da će se pojaviti u subotu na koncertu Nautilusa. Brooke bi se zaljubila, al se boji da se ne uspostavi na kraju da je to bila ogromna glupost. I ja bih da se ona zaljubi. I da nađe nekoga s kim će se osjećati onako toplo i sigurno. A moja Haley...e stara...kad nas misliš upoznati s onim Kak-Se-Već-Zove. Znam da si ga već upecala, samo kaj ste se takvi dva blesavi našli da se ne bum mogla dočekati kad bude napokon nekaj!
Ja se sad primam knjige... Kad se sjetim kolki ću zaostatak imati nakon ovoga vikenda, smrači mi se pred očima.
I Bunny...sve bude ok....3+5=8. Nije matematika nikakav bauk, osobito ne za tebe! A polugodište je još jaaako daleko!
Pusek!

Odmah bih na početku htjela reći mojoj G. da joj želim sve najljepše za njezin 16. ročkas! Hvala ti što si bila uz mene kad sam trebala nekog potpunog stranaca da kaže da će sve biti u redu. Hvala ti što me kužiš i što ti mogu vjerovati makar toliki ljudi kažu da mi to nije pametno. Hvala što radiš gluposti sa mnom pod fizikom i što me nikada ne stavljaš pred neku dilemu da osjetim da moram birati između prijateljstva i nečega drugoga.
Hvala i tvom dečku što je bio uz tebe kad ti je bilo najteže i koji te voli svim srcem. Makar baš nije neki uzoran tip, mijenjajući ga u savršenog dečka s vrlinama i manama nisi mislila na sve one glupe izjave ljudi koji te nisu vrijedni. Hvala mu što ti je omogučio da ga voliš i što ti je kupio Bubača (i što mu se sviđa moja priča, naravno). Puno te vojim G.!!!!
I tak danas idemo u Stars na tekilu (G., Brineta, Puppy, Kamenka i ja). Popila sam dvije tekile. Javile su se uspomene na prošlu subotu. Zakon! I onda me nazvala Brooke po dogovoru da je došo bus. Kako i obično bila sam nasmijana i nisam baš mogla kontrolirati jačinu glasa, al bar se Brooke zabavljala.
I dođemo mi na našu stanicu. Najdraža Brooke ide sa mnom preko ceste i vidim da me čeka buraz u auto. Ukrcam se kad ono šok! Iza mene sjede mama i njena majka. Žana koja u našoj kući nije bila punih petnaest godina. Nakon ručka samo se buraz i ja puovukli u njegovu sobu tračati i uspit učiti. Jednostavno nisamo mogli gledati ono licemjerno ponašanje! Godinama njegovana netrpeljivost jednostavno je nestala, savršeno odglumljeno. Nakon toliko zlobnih riječi i zamjerki, svi ti ljudi su pričali kao obitelj. Obitelj koja već dugo ne postoji. Predugo...
Mrzim licemjerje! Mrzim i glupost ljudi kad ne vide da je riječ o prijateljstvu, a ne zaljubljenosti. Turk nije cijeli dan pričal s menom. Nije da me izbjegaval. Više sam ja njega, jer znam da ga je cijela situacija jako zasmetala. Mene nije jer znam da nije istina. Ali, kužim ga... Makar mi je neizmjerno žao što sam ga izgubila. Možda ga zapravo nikad nisam ni imala kao prijatelja, no zašto me onda toliko zaboljelo kad je rekao da mi ne vjeruje? Zato jer sam mislila da sam napokon stakla pravog frenda. No, ništa ne traje vječno...

Kaže meni Turk jučer kako su Lavica, Major Blond i Bunny jučer pričali kod raske (porodiljni pa su bili u posjetu) da smo nas dva zaljubljeni. Pitam ja danas njih dvje kaj je to bilo, a Bunny mi objasni kak je razgovor započeo tako da su Miško(naš zamjenski razrednik) i raska pričali kak je Likewtf (dečko by Bunny još od onog izleta u Slavoniju) cmizdrav (na izletu je imo jednu nezgodu i još hoda po pretragama). Bunny je skoro pukla pa je započela priču o meni i Turku, pa se priča proširila na onog Medeka (kojeg sam spomenula u prvom postu) i lijepo su me osramotili pred dvoje profača koji me baš ne favoritiziraju. Al žao mi je Turka jer sam baš imala osjećaj da mi vjeruje i da samo fakat dobri frendovi. Stvar je u tome kaj mi cijeli prvi razred nismo uopće pričali. Imao je svoje društvo, koje se sad dosta raspada, a ja sam bila pod ujecajem prvog dojma fascinirana razredom. I tak je došo MSN i počeli smo pričati. Najbolje mi je kad veli da ide spat i da bi mi bilo pametno da i ja idem. Ponekad zvuči ko brat, al onaj koji nije prezaštitnički nastrojen i kojem nećeš pokazati svoje mane i detalje koji upučuju da više nisi malo djete. Turk je super osoba, fakat je! Zaslužuje super curu kojoj neće smetati dani kad je tužan, deprimiran i kad sve tjera od sebe s mp3-om u ušima. Cura koja će živjeti za trenutke kad se od srca smije i koaj će biti tu kad se osjeća najviše sam, ali i kad mu sve ide bolje nego što je mislio da je moguće.
Inače, ovaj naslov je citat iz „Hamleta“! Aha aha, ko je napisao lektiru??!! Htjela bi završiti s zaključkom te moje filozofije od lektira:
„Hamlet je lik s kojim se može poistovjetiti svatko od nas. Zbog ljubavi i pravde spreman je učiniti sve ne okrećući se za tugom koju prouzrokuje i ostavlja. No ta strast i odlučnost jednostavno ne mogu nadvladati njegove moralne vrijednosti. Gnjev uzrokovn boli, mržnjom i razočarenjem nije bio dostatan da natjera onaj glas u srcu da ušuti. Iako se u drami skriva iza ludila kako bi uspio namamiti Klaudija na priznanje, on je u sebi zaista ludio. Ona tanka linija između dobra i zla postajala je nevidljiva u njegovim očima te nije znao što mu je činiti. Ljubav prema ocu bila je jaka kao i očaj zbog činjenice da će mu život, bilo kako bilo, postati pakao. Više nije mogao vjerovati u ljubav Ofelije pa ju je tjerao od sebe kako bi bio manje zbunjen, no samo je još više patio.
Razmišljanje nas čini kukavicama. Slažem se s tom Hamletovom tvrdnjom. No, bez razmišljanja, dopuštamo da onaj prvi životinjski nagon prevlada. Važnije je ipak biti čovjek i pokušavati naći ono dobo u sebi i to osloboditi. U svima nama se krije Hamlet, koji pokušava dohvatiti obalu u nemirnom moru života. Nikad nećemo maučiti živjeti, ali ako odustanemo pokušavati, čemu onda sve ovo?“

Ostala sam danas doma da bi napisala lektiru i učila za naporan tjedan. prošli vikend nisam knjige pogledala i onda me dignula matku i osramotila pred cijelim razredom. Koma, koma, koma....
Sad ni ne znam da li se taj vikend opće isplatio? Stvar je u tome da je Brooke imala u subotu rođendan, a ja u nedjelju imandan pa smo otišle u Tropic s Haley, sekicom i sestričnom by Brooke. došli su neki moji frednovi iz razreda i bilo je fakat super. Puno tekile... očito previše...
onda mi je bilo svejedno, a i danima poslije. al danas mi više nije. Javio mi se jedan tip, pozvao me na piće i ispao fakat super. Smijao se svemu čega sam se sramila i činjenici da ga se ne sjećam, al rekao je i da sam mu se svidjela. No, svidjela mu se ona pijana cura iz Tropica kojoj nije bilo stalo do ničega osim provoda, a ne ja-sramežljiva mala štreberica kojoj ništa ne polazi za rukom.
Pogađate da nisam otila na tu prokletu kavu. Da, žao mi je...al tako je i bolje,nadam se... Možda mi jednostavno nije suđeno da pronađem nekoga radi koga će mi srce početi davati znakove života...možda...

Imam osjećaj da je sutra Nova godina i da ću večer provest razmišljajući što je moglo biti bolje i što bih najradije maknula iz života. Vani pada snijeg i sve je nekako monotono, tužno i zamišljeno. Glupo, fakat glupo! Sve je glupo! Godina je na izmaku a ja nisam ispunila ni jedno jedino obečanje od Stare godine... Moj popis je zvučao ovako:
1. PROĆI ĆU 1.pm S PETICOM
- to sam ostvarila, makar me uopće sram reći koji jadan prosjek je to bio. 4.533 je moj najniži prosijek ikada. Osnovnjak sam prolazila s 5.0, sve osim trećeg razreda gdje sam matku imala 4, no poslije kad sam zavoljela taj zloglasni predmet, matematika je postala moja vrlina...ali uvijek je bilo boljih ljudi kako u matematici tako i u svemu drugoma. Mrzim osjećaj neuspijeha! Misliš da ti nešto fakat ide, da si u nečemu, ajmo reć', najbolji, i onda ko za inat se pojavi neki lumen i sruši ti sve snove. Na žalost, to mi se prečesto događa tako da ni ne znam što želim od svog života.
2. POLJUBIT ĆU DEČKA NA SVOJ ROĐENDAN
- i to sam ostvarila. Bilo je presmiješno! Ročkas mi je pao baš na zadnji dan nastave i bilo je super! Istrošila sam se puno, previše, al vrijedilo je svake kune. Častila sam poslije škole u Stars-u. Bio je skoro cijeli moj razred i Brooke. Pili smo i zafrkavali, a trio plavušica i ovisnika o „beli“ su kartali za susjednim stolom. Tom prilikom sam zapravo po prvi puta pričala s neki ljudima s kojima sam bila tek na BOK. Doživljaj koji sam stekla prvog dana nastave uistinu se potvrdio: moj razred je fenomenalan! Bilo je jedino smiješno gledati kako se Čupko srami pogledati Brooke. Još ga je držao izlet u Slavoniju, ali nije tu više bilo one hrabrosti koju je one noći oslobodio alkohol. U subotu sam feštanje preselila u Tropic na Bajerima i bilo je fakat super! Bile su tu i Haley i Brooke bez kojih večer sigurno ne bi bila toliko ugodna. Jednostavno se ne mogu snać' u društvu ako jedna od njih nije sa mnom, ili ako nema tekile (hihi)...bilo je i par dragih cura iz razreda (Lavica, Brineta, Puppy i G.) te Tool i Major Blond. Puppy je bila presretna što se Major Blond pojavio, te što joj je ispunio san da će biti s njim, makar to bilo na jednu noć. Svako je našao nekoga, a večina nas se super provela. Najsmiješnije mi je bilo kad je Puppy poslije rekla da ga je željela samo iskoristiti, a vidjelo joj se u očima kako bi sve dala da može biti njegova jedina. Nadala se da će baš ona biti cura zbog koje neće više nikad pogledati ni jednu drugu. I još uvijek se nada tome, makar to nikada nije rekla. Možda bi ga mogla izbiti iz glave kad bi htijela. Vjerujem da je teško kad ga viđa svaki prokleti dan i kad nema o čemu pametnijem razmišljati. Znam kako je to. Bila sam tamo. I ne žalim se vratiti. Vjerovali ili ne, Major Blond je imak pronašao Onu Djevojku, zbog koje mu oči zacakle i zbog koje je pokvario ocijene, zbog koje se skroz promijenio (ili bar prividno) i zbog koje je sretan.
3. PJEVAT ĆU U KUD-U
- fakat volim pjevati, iako nisam baš neki ekspert ko Puppy ili Haley, ali ipak to volim. Ali mi tata ne da da se pridružim KUD-u u kojem pjeva Haley. Bili su treći na državnom ove godina, al ni to nije znailo ništa mom tatici. Znam da je politika sve kriva i osobe koje mu nisu drage. Nagora mi je stvar što on uvijek ima neko mišljenje o nekome i za ništa na svijetu ga neće promijeniti. Još je jezivija činjenica to što je naposlijetku uvijek u pravu.
4. ZAVOLJET ĆU SEBE
- svi koji su me upoznali, znaju da sam prilično šutljiva (što ne objašnjava ovaj duugi post) i sramežljiva. Vrlo rijetko sam fakat dobre volje, za što mogu biti zaslužne samo Haley ili Brooke te jedan mali idiot. Tužno je to, znam, al kad večinom nemam inspiracije išta reći, jedino spustiti Čupku na neki zlobni komentar upućen meni. Makar Tool tvrdi da se ovaj samo zafrkava, oboje se pretvaraju u neke bahate likove. Inače su zaista super dečki i prijatelji, a i sviđaju se večini cura iz ovih i onih razloga, no pokušavaju biti neki...otkvačeni, mrzovoljni i uobraženi glazbenici koji ne vide nikoga oko sebe. Ostajem pri svom uvjerenju da se ljudi ne mogu promijeniti, zato ova još uvijek jako volim i znam da su divne osobe, makar me pokušavaju razuvjeriti. No, da se vratim na sebe...tokom ove godine je sve krenulo na bolje:novi razred, poznanici, prijetelji...sve zakon. Nisam ni jednom poželjela umrijeti kao dosadašnjih godina. U mojoj su obitelji samoubojstva genetski prodređena, tak da se ne trebate plašiti. Ali teško je živjeti kad ne znaš zašto bi živio i da li uopće netko želi da živiš. Prečesto sam zamišljala kako bi svijet izgledao da me nema, no to nikako ne mogu znati. Zato sam odlučila da ću stisnuti zube i pokušati živjeti s osobom koja jesam.
I tako to... Snijeg još uvijek pada.... Moram krenuti pisati Hamleta. Baš je fora, zapravo. No, još jedan detalj moje nevjerojatno čudne ličnosti:da, volim lektiru! Preživjet ćete, kako bi Lavica rekla. Do slijedećeg posta...
Pusek!

Nije da ću stalno pisati o dečkima, ne brinite... al jednog već nisam vidjela nekoliko dana i skroz sam koma. Dečko uopće nije neki komad, imam ja ukusa, al ...ma ne znam ni sama. Ima nekaj u njegovom smiješku zbog čega mi je dan ljepši. Nekaj zbog čega mislim da će dan krenuti bolje...
No on to ne misli. Znam. On ima svoje "frendice" i kaj ćeš više. Možda mu je jednom i bilo stalo, al sada više sigurno nije...zeznula sam sve šanse jer jednostavno ne vjerujem ljudima poput njega.
No, zaboravimo sad to!
Dečki su tak blesavi da toga nema nigdi! Moja najfrendica, koju ćemo zvati Brooke, u subotu je našla jednog slatkog tipa koji se poslije pokazao totalno djetinjast... predjetinjast! I sad opće ne zna kaj da radi...
jadna...
nastavljam sutra...
čitamo se
pusek