Fuck the world if they can't understand

U subotu bio rođendan i fešta započela u High Lifeu i nastavila se kod Toola domeka. Bio je to treći dan konzumiranja svega i svačega za mene.Dobih tako sweet poklončiće. Tako se činilo sve zakon. Sa svima sam si bila i više no ok, zajebavali se... sve fajn sve fajn. I onda tras... Odlučih ja ipak profeštati se za 17. kad je već sve krenulo k vragu. Još do jučer u jutro sve bilo super. Sve prošlo super. Dođe Tina na msn i čuje malo rečeno svašta. U onih cc2 sata propustila sam tonu događaja. Još ni pol toga ne znam. Ovaj bil s ovom...onaj izjavil ono... ovaj zmislil ono... Čovječe ljudi! A ja sam samo uspijela riješiti jednu situaciju da bi od jutra opet sve bilo po starom... sjebano. Danas još stari puko. I sve je koma na tri kubika. Zar je tak koma imati 17?


Pricaju mi da se sramis kada cujes za mene.
Al' nisam ja ni pola tol'ko los ko sto kruze glasine.
Ja imam samo jednu nesrecu unistim sve sto dotaknem.
Al sam svoju ljubav cuvao samo za tebe.


Život je postao...kompleksan. E da! To je prava riječ. Ko oni retardirani kompleksni brojevi gdi se pojavljuje ona imaginarna jedinica... nepotrebna glupost koja sve ono staro i poznato komplicira. Nemreš ju zbrojiti s ničim osim s istim, a i kad nekaj uspiješ s njom napraviti ne ispadne niš smisleno. Živciram se oko stvari za koje prije godinu dana nisam ni pomišljala da se budu dešavale. Miješam se tamo gdje me ni ne trebaju. Radim si probleme gdi ih nema. I sve je kompleksno.


Pusti nek' traje, sve do kraj dobro je
Ne obecavaj nista, ja te ne trazim nista
Lijepo je i to je sve
Ma pusti nek' traje, jos je daleko svitanje
Nisam ni prvi ni zadnji mozda tek nesto drazi
Ne pretvaraj se


Mičem se od ljudi na neko vrijeme. Više me nije briga za niš za kaj mislite da je. Vrijeme je da zaboravim na gluposti iz 16. i primem se promijena. Bit će ovo duugo ljeto. Treba ga preživjeti. Počelo je kak je počelo... Dobar ili loš znak? A fuck....

Aleluja! Još jedna školska godina je završila i vrijeme je da se pošteno naspavamo i smirimo od svog tog silnog stresa. Ak ste ko ja, do zadnjeg dana ste morali učiti ko budale iživcirati se oko gluposti koje toga zapravo ni nisu vrijedne. Najbolji dio dana je bio kad stigla G. u suatkoj cuvenoj haljinici s najboljim mogućim vijestima. Više ni prosijek ni dva testa s fizike nisu igrala nikakvu ulogu u ovom retardiranom danu. Kako volim tu moju malu cafu, mozak operacije,tituku. Ni sama ponekad ne znam kak su fizika, besplatni ljetni pozivi i zbirka smajlića na msn-u uspjeli stvorit nenadano prijateljstvo. Al nemrem se žaliti jer je fkt vrijedno svakog MB, nekuženja fizike, kilometarskih računa i cijelopopodnevnih smijanja. Užitak je učiti fiziku iz mog udžbenika ispisanih stranica naših i profinih bisera i docrtanih slikica. Najljepše je imati prijatelja s kojim se možeš smijati i biti običan i svoj, a da znaš da te voli i da ti voliš njega.




U subotu Tina ima rođendan!!!! Weeee! Već 17.godina na ovom svijetu a ne znam od kud tolko događaja da svu tu satnicu ispuni. Mah... ne da mi se sa filozofirati. Moram smisliti kud idemo feštat. Prihvaćam sve moguće prijedloge...




I kao zaključak: ovo je bila nazakonskija školska godina. Kaj se tiče ocijena, sve se spustilo u zadnja tri tjedna. Jbg... Profači postali nekak jako živčani, a moj razred ne voli takve ljude pa čini sve da pogoduje povečanju iživciranosti. I zato ga i volim. Ma obožavam. Imala sam priliku upoznati ljude s kojima u prvom razredu nisam ni komunicirala i ispalo da su fkt zakon predivne osobe i super frendovi. Neke sam, istina, izgubila al mišljenje o njima je ostalo isto. Nadam se da će ih vrijeme vratiti. Večinu sam toliko zavoljela da ne mogu zamisliti dan bez njih. Dakle, godina pronalaska pravih prijatelja, shvaćanja zamršenosti međuljudskih odnosa, smijanja na msn satima i satima... Godina u kojoj se voljelo, gubilo, sanjalo, ostvarivalo, frcalo iskrenošću, prihvaćalo svijet, ljude i reakcije oko sebe. Znam koga volim i koga ću voljeti bezuvijetno i uvijek bez obzira što budućnost donese, zbog svih tih silnih trenutaka koje su uljepšale dane 2.pm razreda u našoj Plavoj Kupaoni.




I za kraj, jedna s našeg famoznog izleta (btw.roditeljski bio presmiješan. Starci zaključili da se raska previše maltretira sa stavrima za koje se nitko drugi nebi. Čak sam pomislila par puta da nas možda čak ta žena na neki čudan način i voli. No, starci sve to primili ok, izuzet Lavičine mame koja je uvela rigorozne odredbe vezane za Lavičnino društvo i izlaske...)

Kako smo mastat znali
I bogu dane krali
Ispred "zvečke" satima
Kovali planove
Kuzili istine
Svak' sa svojeg oblaka
Pa krenu bitke
Dođu porazi
Ti znas da nije lako
Isti ostati

Moje zastave - uvijek su iste boje
Nad njima ljubav caruje
Moja zastave - nikad na pola koplja
Ljubav se ne predaje

. . .

Hallo ljudeki... Vratih se ja jučer s izleta. Bilo... hm... poprilično dobro. Zapravo bilo prezakon. Pogotovo zato jer raska ne priča s gotovo nikim iz razreda još od onih feštica po sobama. Mislim da sam postigla najvišu moguću titulu najomraženijih ljudi u Svemiru by Raska. Bit će baš lijepo još ove dvije godine živjeti s njom... omg... A za početak pakla, saziva roditeljski na kojem će popričati sa svakim roditeljem o ponašanju njegova djeteta. Bilo baš zanimljivo smisliti što reći majčici, a da se relativno poklapa sa histeričnom raskinom verzijom.




Kad sve to oduzmemo, bila ovo najbolja moguća ekskurzija. Vrijeme prekrasno, obilazci sweet, ljudi koji nam sve to pričali bili super opušteni i pristupačni. Puno smijeha. Čak smo i nekaj naučili makar smo imali plan to svakako izbjeći. Dečki ponjeli gitaru. Prokrijumčarilo se alkohola, makar je dio ipak nesretno završio radi nepažnje. G. i ja se prve bacile u more i bilo baš fancy uopće tih dana s njom. Dobro je imati bar nekoga s kim možeš raditi gluposti i smijati se bez razloga. Kamenka se preselila curama u sobu pa je k nama doselio Bracek/Tatek/Uvuka (kak se na kraju zoveš onda?), nakon dugih borba s raskom pred našim vratima. Slušalice i glasna muzika su u takvim situacijama stvarno najveće blagodati =). Uspjela sam spasiti svoju tequilu, nakon kaj mi raska priredila cirkus u sobi 230(mislim da je bila ta) tak da sam ju ubacila na hodniku u kantu od čistačica. Genijalca li, aha aha. =).




Previš je toga da vam pričam. Na plaži bilo baš jepo. Pričah s profom iz hrvatskog o svemu, ponajviše o ljubavi. Njezin odabir za mene je očito ipak prevagnuo, točnije, njena pretpostavka još od lani. Ko bi reko. Ja ostala u čudu. Pričala mi o svojoj ljubavi koja bila poprilično ista ko i moja prva i najgora pa sam se rasplakala ko idiot. I svi dakako mislili da je to radi nekoga ko je tu večer bil s nekim. Je baš. Meni bilo bolje =) . Vedra noć, zvijezde, more, '...kako dobro mirišeš...' i sl... Lijepa plaža...definitivno =).




Inače, da se pohvalim, u mom dvorištu danas snimali Koleđicu (đ ili dž?). Bila tu cijela ekipa: Knjaz, baka Slavica, Gobac i Antimon(onaj crnac, se zove tak?). Potrgasmo se od smijeha. Slike stavljam u slijedćem postu jer je sve slikano na Haleyn fotić za koji mi zaboravila dati kabel za komp tak da... Slijedeći utorak gledamo kak se moj tatica i burazov bend snalaze pred kamerama. hhahahaha
pusek