nedjelja, 29.03.2009.

Through that eyes




Jeste li se ikad zaljubili u pjesmu? Slušali ju satima. Osjećali svaki njen ton. Drhtali uz jecaje stihova. Bili potpuni na nepostojećoj litici raširenih ruku i zatvorenih očiju. Udisali neki natprirodan zrak i suzama dokazivali snagu svoje duše.

. . .

Jeste li ikad pokušali dekoncentrirati kišu? Naslonjeni na otvoren prozor dok vam kapi udaraju po jagodicama prstiju. U tadnji trenutak izmaknuli se padajućoj kapi. Zaboravili na samoga sebe dok vam se djetinjasti smješak malo pomalo počeo urezivati na lice.

. . .

Jeste li ikad zaspali na srušenom drvu usred šume? Bili obasjani proljetnim suncem. zasljepljeni plavetnilom neba. Uspavani zračenjem napomičnog lica. Probuđeni šapama svog velikog pešeka na rubu živčanog sloma od zabrinutosti. Pali u lišće i smijali se jer vam se smije.

. . .

Jeste li se ikad zaljubili . . . u pjesmu? Osjećali se abnormalno živim. Bili bez potrebe da imate nekoga kraj sebe. Osjećali melodiju i podrhtavanje emocija u glasu. Tako nevjerojatno prepoznavali stare osjećaje. Bili spremni pretrčati cijeli svijet da bi ugledali svoj odraz u dubinama najdražih očiju.

. . .

Jeste li ikad osjetili da ste sretni?
16:05 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 08.03.2009.

The quiet scares me 'cause it screams the truth

Umjesto izvještaja jučerašnjeg izbivanja od doma na ruti vožnja - Zbk - Začretje - Zbk, želim vam reći kako osobi treba sasvim malo da bude zaista sretna (bez alkohola i sl.). Neki dan sam baš pisala u svoju plavu teku 30 stvari koje mi mogu popraviti dan, no jučer sam shvatila da ih ima mnogo više.
Ako krenem s kurenjem mog instruktora na foru moje neprimjerene brzine i razgovaranja s autekom, lijepo je čuti kako vjeruje već nakon 5.sata da budem ja to položila iz prve. Također je divno kad Presečki dođe na vrijeme tak da si stignem kupiti vejiku torbu za krijumčarenje starki. I napokon Začretje... "Martina, imaš možda vrata otvorena?" Ma neeeee! Gdi bi ja=) Samo već nekih 8min kolko nam je i trebalo da stignemo {shame}. I onda mi se Pepy glamurozno rastepe pri izlasku i jednostavno znaš da bude kul!
Smijeh, uspomene i kurenja popračena balkonom i glazbom iz fancy pinky sobe doveli dan do savršenstva. Majčy, nemaš pojma kak mi drago da si opet ona stara. U žaru trač partije i smijanja najbolja je bila :" Inače, ja sam kao u depresiji ..." Kuriona...hehhe
I sve se čini zakon, zaručnik mi se počne daviti od kašlja kad je videl Petrin dekolte, ja ugovorim dejt i do Lilian & Mimi i na vlak. Pravac fkng High life... omg... dobro došla vodko... Sve završilo u suzama. Povratak doma. Tišina. Medvjedić Lino shvatio da mora odrasti. Shvatio da je Leina osveta u Istri bila totalno zaslužena. Da ima nevjerojatne ljude za prijatelje, a ponaša se nezahvalno. Da, to je prava riječ. Ma kolko ja znam da vas obožavam, igram se s granicama i povrijedim gdje definitivno najviše boli. A izvlačenje na jedan te isti razlog za svađe, trganje i tipove više ni meni ne drži vodu. Frustrira me zadnjih 6 stranica ispisanih pismima za zbogom, a nikak da napišem kraj.
Zato koristim ovu stranicu da napišem ZBOGOM i KRAJ. Obečajem da ću odrasti po pitanju svoje bedastoće i da nema trganja na maturalcu. Svojim frendovima kažem :HVALA KAJ POSTOJITE! Vrijedni ste da se napokon promijenim.
I hvala Karlu za kožnjak jučer da sam si bila kul =) I hvala Mateku da mi nije spalil stvari il neke kad ih je jadan dobil na čuvanje. Sve vas jako jako jako jako jako voli
tina=)
15:44 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.