utorak, 11.08.2009.

Chocolate

This could be the very minute
I'm aware I'm alive
All these places feel like home


Neki dan sam pitala Ljilju kad smo to prestali biti djeca? Mislila sam pritom samo na sebe al dala mi do znanja da se i ona to često pita. Dani mi prolaze prebrzo. Probudim se sa zadatkom i odem spavati tek kad ispraznim cijeli frižider njamirolleyes Od kad radim, ne mislim ne tzv gluposti, pojedine ljude, patetične nestvarne probleme ni niš. Taman sam si spešl i vježbam svoju rasklimanu koncentraciju. I tako počnu da me brinu errm pare eerrrmm nedostatak vremena… I onda napokon dobijem vozačku iz prve nakon živciranja i plača dan i noć prije, al nikak da tu pinky knjižicu i podignem grrrrrrr. I tak si zvučim glupoSnobovskiOdrasloIju.

With a name I'd never chosen
I can make my first steps
As a child of 25


Kad su mi kaktusi počeli venuti?
Kad mi je pesek postal tužan?
Kad sam počela bacati stvari iz sobe?
Kad sam prestala vjerovati u ljubav i bajke?
Kad mi se počela gaditi patetičnost?
Kad sam prestala pjevati kroz šumu?
Kad su mi ljudi prestali nedostajati?
Kad sam to prihvatila da je normalno da ljudi odrastu?
Kad je sve ovo prošlo…

This is the straw, final straw in the
Roof of my mouth as I lie to you
Just because I'm sorry doesn't mean
I didn't enjoy it at the time

I tak mi palo na pamet da na fejsu složim album pieces of my heart sa ljudekima koje sve moram videti prije škole i koje jako jako vojim. I onda se sjetim vremena prije godine dana i svega što se promijenilo. Svih ljudi koji su se izgubili do sad a još ih pamtim. Znam da sam tada bila dio njihova srca. Prilično sam sigurna zapravo. Još uvijek imam sve slike na mobeku. Opijanja, izlasci, sprobavanja cvika, biranje buduće slavne gitare s kojom će osvojiti svijet… i kao brutalan odrasli prihvatila sam da ljudi odlaze. I ostanu izgubljeni. Zar sam izgubila onu cendravu cmoljavu tinu koja je svim silama htjela vratiti vrijeme?

You're the only thing that I love
It scares me more every day
On my knees I think clearer


I onda se zaljubiš. Nađeš svoju pathetic sister u gomili stranaca. Odlučiš promijeniti svijet tako da promijeniš sebe. Ponovo počneš vjerovati da u ljudima postoji dobro makar te neprestano zbunjuju. Ponovo poželiš letjeti s Petom Panom i biti svoj na svom oblaku daleko od te priče koju svi nazivaju stvarnošću. Al dajte vi meni recite, od kud oni znaju što je zapravo stvarnost? Možda je baš Petra Pan jedini tip koji čvrsto stoji na zemlji danas

Goodness I saw it coming
Or at least I'll claim I did
But in truth I'm lost for words


I tak ja i dalje čekam vozačku. Da odem do Zbka na sljadoljed s Quen of Pathetic Junior, Ljilji srušiti kuću, pa Teni u Bedex, opet na sljadoljed s mojim pajcekom Turčićem, na pizzu s Ivanom i Anjom, pa u Pregradu napokon do svoja dva bedasta bebacha, cedevita s mojim DJom, shopping prije maturalca od mojih bitches, do Rijeke, u kino… aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa no time no money!!!!!!!! Hahahahhahaha… ljeto mi prekratko

What have I done it's too late for that
What have become truth is nothing yet
A simple mistake starts the hardest time
I promise I'll do anything you ask..this time


I to bi bilo to… vojim vas sve i nadam se da budem stigla sve ostvariti



I da će danas padati kiša <3 cerek


15:32 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.