Odmah bih na početku htjela reći mojoj G. da joj želim sve najljepše za njezin 16. ročkas! Hvala ti što si bila uz mene kad sam trebala nekog potpunog stranaca da kaže da će sve biti u redu. Hvala ti što me kužiš i što ti mogu vjerovati makar toliki ljudi kažu da mi to nije pametno. Hvala što radiš gluposti sa mnom pod fizikom i što me nikada ne stavljaš pred neku dilemu da osjetim da moram birati između prijateljstva i nečega drugoga.
Hvala i tvom dečku što je bio uz tebe kad ti je bilo najteže i koji te voli svim srcem. Makar baš nije neki uzoran tip, mijenjajući ga u savršenog dečka s vrlinama i manama nisi mislila na sve one glupe izjave ljudi koji te nisu vrijedni. Hvala mu što ti je omogučio da ga voliš i što ti je kupio Bubača (i što mu se sviđa moja priča, naravno). Puno te vojim G.!!!!
I tak danas idemo u Stars na tekilu (G., Brineta, Puppy, Kamenka i ja). Popila sam dvije tekile. Javile su se uspomene na prošlu subotu. Zakon! I onda me nazvala Brooke po dogovoru da je došo bus. Kako i obično bila sam nasmijana i nisam baš mogla kontrolirati jačinu glasa, al bar se Brooke zabavljala.
I dođemo mi na našu stanicu. Najdraža Brooke ide sa mnom preko ceste i vidim da me čeka buraz u auto. Ukrcam se kad ono šok! Iza mene sjede mama i njena majka. Žana koja u našoj kući nije bila punih petnaest godina. Nakon ručka samo se buraz i ja puovukli u njegovu sobu tračati i uspit učiti. Jednostavno nisamo mogli gledati ono licemjerno ponašanje! Godinama njegovana netrpeljivost jednostavno je nestala, savršeno odglumljeno. Nakon toliko zlobnih riječi i zamjerki, svi ti ljudi su pričali kao obitelj. Obitelj koja već dugo ne postoji. Predugo...
Mrzim licemjerje! Mrzim i glupost ljudi kad ne vide da je riječ o prijateljstvu, a ne zaljubljenosti. Turk nije cijeli dan pričal s menom. Nije da me izbjegaval. Više sam ja njega, jer znam da ga je cijela situacija jako zasmetala. Mene nije jer znam da nije istina. Ali, kužim ga... Makar mi je neizmjerno žao što sam ga izgubila. Možda ga zapravo nikad nisam ni imala kao prijatelja, no zašto me onda toliko zaboljelo kad je rekao da mi ne vjeruje? Zato jer sam mislila da sam napokon stakla pravog frenda. No, ništa ne traje vječno...
Post je objavljen 19.11.2007. u 17:02 sati.