srijeda, 21.11.2007.

Uvijek postoji netko tko će ti pomoći da čuješ glazbu svijeta

Svakim danom uviđam koliko smo svi slični. Jeziva je i sama pomisao da ne postoje darkeri, folkeri, šminkeri, fuckeri, štreberi, popularni klinci, autsajderi... Ne postoji ona fora koju su nam godinama prodavali kako samo posebni i drugačiji od svih drugih vršnjaka kako bi nam pomogli u liječenju kompleksa. No ni sami nisu mislili da samo odmažu. Ko da nikad nisu bili djeca! Mislim stvarno...
Umjesto da nas savjetuju da budemo iskreni i otvoreni te bez predrasuda, da nas potiču da razgovaramo s vršnjacima o stvarima koje nas muče, ma kako nam friki i sramotno izgledale...oni su govorili da prihvatimo sebe i da se ne obaziremo na druge.
Zato smo živjeli u zabludi. Barem ja...
Stvar je u tome da ama baš svi imamo iste strahove, tuge, radosti, poniženja, sitnice koje nam poprave dan, ili koje nas pak ubiju u pojam. Možda tako ne izgleda, jer se skrivamo iza nekih imaginanih ličnosti, no svi samo žudimo da nas osoba kraj koje stojimo opazi po onom dobrom što nas razlikuje od svih ostalih. Žudimo da bude prepoznana ona jedna kap naše duše koja nas ipak pretvara u nešto što je bolje od onoga kraj tebe. Svi samo želimo biti prihvaćeni i prije svega voljeni. Iskreno voljeni, svim srcem i dušom...cijelim bićem...i svime iznad toga...
Ljubav je ipak ono radi čega živimo. Vjerojatno se mnogi ne slažu jer misle da pričam o nekim kršćanskim pravilima ili što već. No ja ne mislim na to. Stvar je u tome da ni jedno biće ne može opstati ako ga netko ili nešto ne voli, ili pak ako on ne daje svoju ljubav nekome. Čovjek ne može živjeti bezosjećajno ma kako bio slomljen ili poremečen. Uvijek ima u sebi onu strast i nadu da će naći ono što traži, makar ni sam ne znao što je to.
Život je poput glazbe. Toliko razlika od stila do stila, a sve se svodi na nekoliko različito biranih tonova. Nije li to nevjerojatno? Najveće čudo svijeta je upravo život. Nemojte ga uzimati zdravo za gotovo i uzaludno ga potrošiti. Makar je toliko jednostavan, zaslužuje da od njega našravite nešto najljepše što će se pamtiti...možda ne u povijesnim knjigama, no zasigurno u srcima onih koji su vas poznavali i dijelili s vama ljubav koju ste tražili...i našli...
15:54 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.