Ja sam vam koma! Imam još tolko za odgovarati da to nije normalno! Sutra je već 1.12., još malo pa Božić, Nova godina i PRAZNICI!!! Al ocijene su mi koma. Ma, bude nekak, preživi se... Nego je bila fora u tome kaj uopće nisam mogla učiti. Ona glupa bol u trbuhu koja se širi na sve strane tijela te osjećaj da ti netko okreće nevidljivi ali itekako stvaran mač u želucu, bilo je nepodnošljivo. Toliko puta mi se plakalo, al suze nikako da poteku kak se spada. Samo me nešto gušilo i bacalo me u depresiju. Čak sam počela vikati sama na sebe ko da sam si mama. Morala sam nešto promijeniti, znala sam to, al promijena nikako da krene... nikako da mi bude bolje... nikako da bol nestane...
Jučer smo išli svi drugi razredi gimnazije u Varaždin na predstavu na koju mi se danima prije već nije dalo ići. Predstava je bila o don Quijoteu al na zagorski način, što je zapravo bilo dosta duhovito. Prije predstave sam sa curama otišla da jednog birca, gdje se Bunny trebala sresti s frendicom. Brineta i ja smo probale martini. Brzo smo se morali vratiti. Bio je dogovor da se vraćamo u 8:20, no Bunny i ja smo otišle pod pauzom u 9:15 al ne k njima, već u McDonallds. Lijepo smo papale, kad je došao i ostatak razreda (plavušice). Bio je to trenutak kad sam sve skužila.
Živjela sam u totalno imaginarnim iluzijama. Totalno glup osjećaj. Mislila sam da s pravom vjerujem nečijim riječima i gestama, osmjehu...a sve je bila zabluda. Kako sam glupa!!! Toga nema nigdi. Al fakat nema. Hvala Bogu da je Bunny bila sa mnom. Ona fakat zna utješiti čovjeka na najenenapadljiviji mogući način. Neobaveznim zapitkivanjem i razgovorom odmakne ti misli od tolike boli i razočarenja samog sobom. Bacile samo zajedno 50lipa u fontanu i plesale engleski valcer na zamišljenu glazbu. Neki tip nas je gledao dok je prolazio i poskliznul se. Bilo je smiješno. Pogotovo to što je poslije netragom nestao.
Vidjela sam da oko mene ima puno licemjerja i nesigurnosti. Ne shvaćam kako možeš reći da nekoga voliš, a s drugom osobom se u svakoj slobodnoj prilikom...hm...navlačiti? „Joj, pa ne vara ju, nije niš bilo...“, da, to vam nije ništa, a dopisivanje s nekim nepoznatim tipom je gubljenje oklade (ona s Turkom da ne budem imala dečka do kraja šk.godine). Dajte molim vas... Dobro, nek vam bude to „muško je“, al zakaj si neka cura uopće dopušta da bude s dečkom koji ima curu, koji joj je kakti frend, i koji kakti neizmjerno voli tu svoju curu? Zakaj se upuštati u nekaj takvoga? Ako je radi zabave..hm...zabava prebrzo prerasta u osjaćaje pa takve zabave nisu nimalo zabavne. Zar misli da bude ga uspjela promijeniti i da bude baš s njom onakav savršen Chad Michael Murray? Baš... Ak se sam ne želi promijeniti, zakaj misliš da se bude kraj ili zbog nekoga drugoga?
Ne shvaćam ljude koji govore kako ih jako povrijede predrasude prema njima, beskrajni nizovi lovačkih priča o “ljubavnim“ iskustvima... Žele da ih ljudi zaista upoznaju. Sve je to ok. Ja to sve podržavama i kužim. Al zašto se onda ponašaš baš onak kak te tzv.predrasude i priče govore? „Zakaj sam gad prema drugima? Pa svi su drugi takvi prema meni...“, a kak onda očekuješ da budu drugačiji? Mijenjanje odnosa s drugima je mukotrpan i dugotrajan proces za koji zapravo, ako se dovoljno trudiš, ne primjetiš da je uspio. Odjednom osjetiš da je sve na svom mjestu. Družiš se sa curom, najboljim i iskrenim frendovim, osjećaš se sretan i potpun. I tako ležeći u svom krevetu, vrtiš film na početak. I tad skužiš da si uspio promijeniti stvari. Za taj osjećaj isplati se sutra umrijeti...
No, neki su tako nesigurni, osamljeni da mi je ih sve žal. Zbog manjka ljubavi postati očajna igračka dečka kojeg voliš... postati omražena jer želiš da drugi budu ljubomorni pa radiš, ajmo reć, gluposti. Znam da je super filing kad osjetiš da ti drugi zavide, no isto toliko negativan osjećaj je kad skužiš da je sve bilo uzalud i da si izigran po ne znam koji put. Želiš naći oslonac i ljubav, a nikome ne daješ potpuno povjerenje. Nitko ne postoji u tvom životu za kojeg nemaš ni jednu jedinu lošu riječ. I čemu sad sve te tzv.gluposti kad si zapravo sam. Pitaj se imaš li osobu za kogu bi dala život, ne samo riječima nego za stvarno, i koja bi ti uzvratio istom mjerom? Ako imaš nek ti ni ne padne na pamet da je pustiš!!! Jer opet će sve biti isto. Sam među gomilom stranaca. Potpuno sam. Stranac sam sebi. Prazan i nepoznat iznutra, plastičan izvana. Čemu to?
Post je objavljen 30.11.2007. u 17:23 sati.