nedjelja, 18.11.2007.

Razmišljanje nas čini kukavicama

Kaže meni Turk jučer kako su Lavica, Major Blond i Bunny jučer pričali kod raske (porodiljni pa su bili u posjetu) da smo nas dva zaljubljeni. Pitam ja danas njih dvje kaj je to bilo, a Bunny mi objasni kak je razgovor započeo tako da su Miško(naš zamjenski razrednik) i raska pričali kak je Likewtf (dečko by Bunny još od onog izleta u Slavoniju) cmizdrav (na izletu je imo jednu nezgodu i još hoda po pretragama). Bunny je skoro pukla pa je započela priču o meni i Turku, pa se priča proširila na onog Medeka (kojeg sam spomenula u prvom postu) i lijepo su me osramotili pred dvoje profača koji me baš ne favoritiziraju. Al žao mi je Turka jer sam baš imala osjećaj da mi vjeruje i da samo fakat dobri frendovi. Stvar je u tome kaj mi cijeli prvi razred nismo uopće pričali. Imao je svoje društvo, koje se sad dosta raspada, a ja sam bila pod ujecajem prvog dojma fascinirana razredom. I tak je došo MSN i počeli smo pričati. Najbolje mi je kad veli da ide spat i da bi mi bilo pametno da i ja idem. Ponekad zvuči ko brat, al onaj koji nije prezaštitnički nastrojen i kojem nećeš pokazati svoje mane i detalje koji upučuju da više nisi malo djete. Turk je super osoba, fakat je! Zaslužuje super curu kojoj neće smetati dani kad je tužan, deprimiran i kad sve tjera od sebe s mp3-om u ušima. Cura koja će živjeti za trenutke kad se od srca smije i koaj će biti tu kad se osjeća najviše sam, ali i kad mu sve ide bolje nego što je mislio da je moguće.
Inače, ovaj naslov je citat iz „Hamleta“! Aha aha, ko je napisao lektiru??!! Htjela bi završiti s zaključkom te moje filozofije od lektira:
„Hamlet je lik s kojim se može poistovjetiti svatko od nas. Zbog ljubavi i pravde spreman je učiniti sve ne okrećući se za tugom koju prouzrokuje i ostavlja. No ta strast i odlučnost jednostavno ne mogu nadvladati njegove moralne vrijednosti. Gnjev uzrokovn boli, mržnjom i razočarenjem nije bio dostatan da natjera onaj glas u srcu da ušuti. Iako se u drami skriva iza ludila kako bi uspio namamiti Klaudija na priznanje, on je u sebi zaista ludio. Ona tanka linija između dobra i zla postajala je nevidljiva u njegovim očima te nije znao što mu je činiti. Ljubav prema ocu bila je jaka kao i očaj zbog činjenice da će mu život, bilo kako bilo, postati pakao. Više nije mogao vjerovati u ljubav Ofelije pa ju je tjerao od sebe kako bi bio manje zbunjen, no samo je još više patio.
Razmišljanje nas čini kukavicama. Slažem se s tom Hamletovom tvrdnjom. No, bez razmišljanja, dopuštamo da onaj prvi životinjski nagon prevlada. Važnije je ipak biti čovjek i pokušavati naći ono dobo u sebi i to osloboditi. U svima nama se krije Hamlet, koji pokušava dohvatiti obalu u nemirnom moru života. Nikad nećemo maučiti živjeti, ali ako odustanemo pokušavati, čemu onda sve ovo?“





18:08 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.