Ono markiranje engleskog... ženska danas donese ispravljene diktate i upisuje ocjene. Velimo da nismo pisali i vidiš ide ona upisivat da nas nije bilo. I pametna ona upiše mene, a Turka ne! Kak je blesava! Al nije mi nimalo krivo. Hvala dragome Bogu da je ispalo tak. Sad me ne treba peći savijest da bude dobil neopravdani mojom krivnjom. I još j dobil peticu iz geografije, tak da je napokon bil malo bolje volje.
Prečesto je tužan i to me polako kolje. Ne jer je riječ baš o njemu ili jer ima plavu kosu, nek jednostavno ne mogu gledati da je netko totalno u komi a ja da sam potpuno bespomoćna pri pokušavanju da mu popravim dan. Takva je situacija i s Turkom. Otkad je shvatio da mu staro društvo polako izmiće i okreće mu leđa, ostao je nenasmijan i u kutu udaljen od sviju. Nekad totalno popularna plavušica svojim mrkim i statičnim licem odbija sve koji su u prolazu. Ljudi uopće ne pričaju s njim ni kad stoji kraj njih, sve dok on ne progovori i uključi se u razgovor. Tad je sve po starom lanjskom običaju. Običaju vrlo kratkog vijeka.
Zapravo ih ne krivim. Svi imaju prvo raditi ono zbog čega su bolje volje i družiti se s onima koji se smiju skupa s njima, a ne da još moraju uveseljavati tvrdoglavo pesimističnog dečka koji je još jučer bio u društvu samo najvećih faca razreda i šire. On bi sam trebao otvoriti svoje oči, duboko udahnuti i krenuti u potragu za novim prijateljima, ili pak zaboraviti nerealan ponos i pomiriti se s onima koje je toliko volio i s kojima je bio neizmjerno sretan i potpun. Ali sve je na njemu. Nadam se da će ubrzo shvatiti da se za prijateljstvo valja boriti i truditi se iz dana u dan. Da ništa neće dobiti na pladnju po tom pitanju ili pak da će prijatelji doći sami od sebe k njemu. Ne! To se događa samo na filmskom platnu. Možda ne zvuči nimalo donkihotski, kako što ste navikli od mene, ali takva je stvarnost. No, znam da je on super osoba i da će se snaći. Sve bude dobro, Turk! Znaš da sam ja uvijek u pravu, kaj ne...?
Ispravila je geografiju. Ljudi su se išli žalit jer su im večinom falila po pol ili bod do više ocijene. Mislim, nikakve novosti, osim bahatog ponašanja Toola. Kužim ja da je posto bunotvan, da hoće biti ne znam kaj sve ne. Sve to stoji. Ali ipak postoji granica ukusa i neke pristojnosti. Makar se radilo o osobi s kojom ne dijeliš nikakvu trpeljivost. Bez obzira na svoje hirove, ponekad ipak trebaš stisnuti zube i staviti onaj umjetni smješak tek toliko da ne pogoršaš situaciju ili pak da ne privučeš negativnu pažnju na sebe. Ovdje je riječ o profačici i učeniku, ali isto smatram da je i među prijateljima ili pak običnim poznanicima. Čemu biti s nekim loše a praktički niste u doticaju? Nikad ne znaš kad će ti netko trebati ili kad će ti smješak i neobavezna topla riječ nekog ko ti nije na listi najdražih popraviti dan
Post je objavljen 22.11.2007. u 15:59 sati.