7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak

srijeda, 28.11.2007.

moja mama - amazonka prava!!! ne da se ona tako lako! a mi ćemo oćelavit od ovoga tobogana emocija...neka! ja i tako imam previše dlaka na glavi! ;)))

LJUDI MOJI !!!
Ovako se mi osjećamo ovih dana! Na ludoj vožnji, gore, dole idu emocije!!! JUH! Danas ujutro temperature opičila 38.9 ! Ma ...grozno! Onda sam joj skidala oblozima od rakije, smrdila nam je soba za umrit! I dođe medicinska sestra i kaže...joooj sad ću se nasnifat, ako me policajac zaustavi, ko će mi virivat da nisan pijana!!! Onda je temperatura pala, infuzija je išla, i ja gledam u praznu bocu i ne vidim da je prazna! Pa kad sam skužila panika me uhvati, trčim zatvori ovo, okreni ono, izvuci ono...stavi flaster...KOMA!!! Zovi dr pitaj jeli sve u redu...ma jeeeeee!!!
Poslije je mama pojela ljepo punu zdjelicu čokolina i još škrtavica viče NEMOJ kad joj ja hoću malo "pomoć" misleći da sam joj previše dala!
Onda je počela kašljat, hroptat...ajde, dignem ju u kolica, sjedi pol ure i pojede još jogurt i ....zaspi! Pustim ju tako neka sjedi i spava da joj pluća odmore od ležanja. Kasnije ju odvedem u krpe, okrenem na mrski joj lijevi bok i spava satima mirno ko beba. Tako dočeka i dr kad joj je došla s injekcijom. Ja sam isto malo bila legla s njom u sobi. ležim i molim...molim da ne ode još, za šansu da ju opet izvedem na sunce, da svi vide kako je lijepa i ....gluposti molim, razgovaram s nekim bićem koje odlučuje o našoj sudbini.
Kad je dr obavila svoje, ja kažem...ma pogledajte kako mirno spava i diše!!! A dr kaže MA BIT ĆE TO U REDU, SAMO TREBAT ĆE VREMENA!!!
JOOOOOOOOOJJJJJJJ
I smijemo se ja i tata ko dva luđaka, kažem ja njemu UOPĆE JU NISMO ČULI ČA JE REKLA A???!!! HAHAHAHAAA I tata se križa i upire pogled u nebo, sklapa ruke i tuče se po grudima! LUĐACI!!!
Sad mama opet sjedi u boravku, sjedi bolje nego već dugo, uspravna, živahna, priča i prigovara Toliko ima za reć da se ugrizla za jezik dok vam ovo pričam pa sam morala intervenirat!!! Jer se tata prestrašil
Kažem vam, luda vožnja i rollercoaster od emocija!!!


I prije nego zaboravim, nazvala me sestra i ostavila mi jedan vic...Ona je maherica i ja sam se odvalila...koji ventil mamma mia! Vic je prost malo i neki izrazi u njemu nisu koje ja obično koristim pa SORRY!!!
Sveti petar potjerao je pedera iz raja u pakao jer ga je stalno draškao po jajima!
I nakon nekog vremena naginje se Sveti Petar i pogledava dolje prema paklu...a tamo mračno i hladno...nema više ognja paklenoga...Ugleda Lucifera kako se smrzava i drhti zabundan i sa šubarom preko rogova. Pa ga upita što je a Lucifer mu odgovori _ ajde, sagni se ti zapalit vatru ako smiješ kraj ovog što si mi ga poslao!
Pozdrav, žurim mami ...a jooj
ps
fala zore

ponedjeljak, 26.11.2007.

I won't ever let you hurt

Mama se bori. Ja se borim. Cijeli njen put s Alzheimerom ona je bila hrabra, jaka, mila...nije se dala. Njena dragost i ljubav me je držala. Moja je mama najbolja žena koju znam i jedna od najjačih.
Noćas sam donijela tešku odluku.
Ako je moja mamica preumorna da ostane još malo samnom, ja ću ju pustiti. Neću ju mrcvariti, neću ju siliti, neću. Ja se borim za nju, doktori se bore za nju, ali moj dar njoj je - ona će sama odlučiti može li dalje. A ja ću to poštivati. Ona je toliko toga istrpjela, nitko tko se nije susreo s Alzheimerom ne zna koliko. Ja znam, i želim joj mir. Volim ju previše da bih ju mučila i silila.
Sretna sam da je ova odluka moja i ničija više, a ja ju prepuštam njoj.
Ona spava, temperatura ju muči, ne znoji se. Ja ju trljam alkoholom i perem spužvicom, dr će doći opet popodne.
Danas je došao njen jedinac. Kaže izgleda dobro. I zaista je lijepa. Blijeda ali lijepa. Ne diše teško, ne boli ju. Samo je jako umorna i spava već treći dan skoro bez prestanka. Kad se probudi jede. Moja nada se smanjuje svakim danom.
Mjerim joj temperaturu redovito svakih pola sata do sat. I već mi plešu brojke pred očima.
Ja sam si obećala da ona neće patiti i neće. Ne ako se mene pita, a hvala nebesima, pita me se jer ja sam njen pravni zastupnik. Ja to zovem - ja sam njen glas.
Ja ne klečim niti ne zapomažem. Ja se molim svakim udisajem da ostane. Suzdržavam se da ne plačem. Ako plačem skrivam to od nje. Ona ima moj osmjeh. A ja njen pogled. Volim te mama. Ne brini se, ja sam tu i uvijek ću biti tu. Volim te.
Mislim da ćete mi ovaj put oprostiti patetiku. Nitko ju ne mrzi kao ja ali ovo je vrijeme za veliku patetiku.
utorak

Poludit ću! Danas popodne sam ju digla iz kreveta u kolica iako je imala visoku temperaturu. Tako lakše diše. I pomalo joj postane bolje i do navečer kad je trebala sestra doć s injekcijom antibiotika i infuzijom, mama je bila toliko bolje da infuziju nije ni trebala. Pala joj je temperatura, oči se razbistrile, pomalo je pričala i jela odlično. Ja sam si govorila nemoj se previše nadat ali uzalud! Uzleti nada ko luda ptica. I kad je navečer legla i mirno zaspala već sam teško obuzdavala sreću i nadu i smijeh je zamijenio suze...Pa sam se osjećala krivom što se veselim i ne želim joj da ode spokojno. A sad joj mjerim febru ima 38.2. A dala sam joj prije 9 šumeću, Eferalgan tabletu za snižavanje temperature. Onda tata se počeo znojit, kaže nije mu dobro. pa kako će ti bit, od ovoliko stresa, kažem mu ja. pa glumim bolničarku i mjerim njemu tlak. Ode u nizine...Ma poludit ću sto posto. Već dugo sumnjam da tatu na životu drži samo još briga za mamu. Imam gadan osjećaj da ako izgubim jednog roditelja, izgubit ću oba. Rekla sam da ću poludit? Smatrajte da sad psujem sve čega se sjetim, samo sam pristojna, pa to ne prenosim na post. Istina je da mi mozak zastao i ne pada mi na pamet ni jedna iole prikladna psovka, pa psujem neartikulirano. Ja sam primitivna pra-žena.

petak, 23.11.2007.

volim te najviše moj anđele i feštat ćemo još!!!!

37.7

Prije 7 dana zabrinuta što mama nema apetita i što je već nekoliko dana klonula i tiha, izmjerila sam joj temperaturu. I eto ti ga na! 37.7!!! Srce mi je potonulo. Znam, opasno je. Ne razmišljajući puno, prva osoba koju sam nazvala bila je naša brodjanka! Zato jer mi se činila jako dobra osoba, jer nisam htjela zvat familiju i doktore još... jer sam bila van sebe i u panici. Brodjanka, moja čokoladica divna, slušala je kako nepovezano meljem i davala savjete. Hvala joj na tome!!! Noć sam provela u stavljanju obloga, mjerenju temperature, molitvi, strahu, pušenju cigarete za cigaretom, osluškivanju njenog disanja. Subotu ujutro bilo je malo bolje, a onda kad je opet počelo rast, nazvala sam dr. Hoću li otić u apoteku po antibiotik ili čekati ponedjeljak. Dr je rekla da se s mojom mamom ne smije čekat i nek joj počnem davat antibiotik a ako se pogorša nek ju nazovem jer će onda doć. Bilo mi je lakše. Malo, jer napokon sam mogla bilo što poduzeti. U ponedjeljak je došla dr i ustanovila šum u plućima! Opet me je uhvatila panika ali je dr rekla da je upala uhvaćena na samom početku te da će bit sve u redu. A-ha! Dogovor je pao da će u srijedu sestra doći izvaditi mami krv a ja ću do onda imati spremljen uzorak urina. Tako sam mami u utorak dala tabletice za izmokravanje uvjerena da ću bez problema uspjeti prikupiti "uzorak"! A-ha, da ne bi! Tabletice obično počnu djelovati nakon 2 sata. Tako sam ja onda sjela kraj mame na stolicu, i steriliziranu staklenku namjestila da se u nju pomokri. A ona neće. Neće 1 sat, neće 2 sata! A ja sjedim ruke rastegnute pod pokrivačem i cijelo to vrijeme držim staklenku! Neće mama ni nakon 3 sata i sad je već prošlo 5 sati od kad je uzela tabletice i mene boli ruka, bole me leđa, nervozna sam do nebesa!!! I pustim ja staklenku koja je čuda li, ostala na mjestu. Odem tati obeshrabrena reći da ja odustajem...5 min poslije, vratim se mami a teglica puna, a da se ni kap nije prolila. Slučajnost? Ne vjerujem. Ja vjerujem da je mami bilo neobično da ja tu kraj nje dežuram, a kad sam ju pustila na miru ona se olakšala!!! Tako ja vjerujem. Već 7. dan mamina temperatura skače gore - dole. Čas je normalna pa onda opet raste. Sutra moram zvat dr i reć da je mama imala 37.7 danas opet. Znači, treba promijenit antibiotik u subotu. Da nije zadnja 3 dana imala febru, ne bi joj više trebali antibiotici. A sad se bojim. šta ako ne bude uspjela potuć ovu upalu...Mora!!! Ja ju nikako ne puštam još! Ako sam sebična, je, neka sam! Trebam ju i ne dam ju! Svi mi ovako osjećamo i ja sam vidjela da se još netko od blogera moli. Molim se i prijetim. Ne dam mamu i gotovo!!! Jučer sam bila tako dobre volje, mama nije imala febru i činilo se da će sve bit dobro. Danas sam ko luda...Divim se sebi da sam ovo uspila sklepat i izvuć iz sebe ovoliko toga...Moraš mama, moraš se izvuć! Nemoj se tako šalit samnom!
UPDATE
Jutros dr javlja rezultate pretraga krvi i urina. osim što je bakterijski nalaz povišen i što joj je povišen šećer ostalo je u granicama normale. A ona najviše i jede voće i kašice, čokolino, frutolino...hmm. Dobro, sad ćemo promijenit antibiotik. Ma meni je srce u grlu i ne mogu si pomoč, i drago mi je da sam uspila ovo izbacit van, jer me davilo! Ja se nadam i ne dam ju i gotovo! A vama najveća hvala! Bože, jutros kad sam vidila komentare, uh! Najbolji ste blogeri na celome svitu i okolici!!!
Zbog brodjankinog komentara odmah sam nazvala maminu drugu dr. Ona je ...ne mogu vam opisat koliko dobra osoba i koliko nam je sve ove godine značila njena prisutnost! Ali savjetovala me je da pričekam da mama prođe drugu turu s ovim drugim antibiotikom, da joj ne skidam temperaturu ljekovima ako ne bude preko 38.5 (mama hvala nebesima nije imala više od 37.7 cijelo ovo vrijeme). neka joj i dalje dajem voće, samo ne kašice. Sve u svemu dosta me je smirila iako je nervoza u meni još tu ali puno manje. Moja mama je veliki borac, neće ona mene samo tako ostavit. Kad bude vrijeme za oproštaj,( a to nije sad!) ja samo želim da ode u snu, mirna. Samo da se ne pati.

srijeda, 21.11.2007.

danas razotkrivam neke laži i zablude

OVE GODINE NEĆE BITI DAROVA OD DJEDA MRAZA.


RAZLOG NAVIJAČKIH NEMIRA NA NOGOMETNIM UTAKMICAMA - NAVIJAČI SU NJEŽNE DUŠE KOJE NE TRPE OKRUTNOST IGRAČA PREMA ŽIVOTINJAMA. OSJETILA SAM POTREBU TO OBJASNITI JER VIDIM JADNE SE NAVIJAČE NAPADA SA SVIH STRANA!!!!


KAKO ŽIVE NAŠI LOPOVI ... OĆU REĆ TAJKUNI


Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
POPUT OVOG AMERIKANCA I NJEGOVE PREDSJEDNIČKE KANDIDATKINJE, I MI TAKOĐER BESKOMPROMISNO VJERUJEMO I PODUPIREMO NAŠE POLITIČARE. MI IH VOLIMO I CIJENIMO.


RAZMISLITE DOBRO AKO VAS ANNIKA ZAMOLI DA JOJ ZALIJEVATE CVIJEĆE DOK JE NA ODMORU!


SERIJSKA PROIZVODNJA SLADOLEDA.


ZAŠTO SE ZAGASIO BLOG MASNI PALAC? ŽENA MU JE VIDJELA AVATAR.


GDJE JE BIO FIZI POSLIJEDNJIH DANA


PRIPREMA BLOGERICA ZA KENGUUROVU SEDMODNEVNU ODSUTNOST SA BLOGA ZA VRIJEME NJEGOVOG ODLASKA NA LJETOVANJE U HRVATSKU.


U SVIJETU SU SVE POPULARNIJI BIO VIBRATORI (ovo na slici NIJE brodjanka!!!ova dama lani nam je na Rabu demonstrirala ubiranje plodova zrelih vibratora)

utorak, 20.11.2007.

FELIX ARBA

Mali otok smješten u Kvarnerskom zaljevu diči se sa svoja četiri zvonika, od kojih je jedan, onaj kod katedrale, pored zadarskog, koji mu je gotovo identičan, najljepši primjer graditeljstva svog vremena u Evropi. Rab se ponosi svojom kulturnom baštinom i ljepotom. Ima puno crkvica i samostana, a časne, kako ih zovemo čuvaju tajne otoka. U njihovu je vlasništvu i originalni recept za čuvenu Rapsku tortu, deliciju od mendula iliti badema. Ako je netko želio, uvijek je mogao zamoliti časne da mu je ispeku. A mi djeca, nedjeljom poslije mise od časnih smo dobivali ostatke hostija izrezane poput čipke krugove, i to je bilo posebno i bolje od žvaka i čokolada. Uspomene na to vrijeme umotane su u finu čipkastu maramicu i dragocjene spremljene u škrinju sjećanja na djetinjstvo, sretno i bezbrižno. Gradom kruže priče o labirintima ispod samostana jer je rijetko koja noga stupila kroz njegova vrata...i tako stoljećima.
Živi se uglavnom od turizma i ribolova.
Otok je dobio ime kažu, od riječi Arba ili Arbiana, što čini mi se da znači zelen. Jer Rab je ponosan i na svoje šume i predivan park Komrčar, u kojem čovjek ne može ne diviti se ljepoti i smirenosti koja te prožima. More je naša ljubav i naš kruh. Čisto more i pješčane, šljunčane i kamene plaže raznolikost su zbog koje nam dragi gosti uvijek ponovo dolaze.
Svetac zaštitnik Raba je Sv. Kristofor, kojemu u čast ljeti priređujemo dane fešte. Dođu nam dragi gosti iz cijeloga svijeta i redoviti naši prijatelji iz San Marina, kojeg je utemeljitelj bio baš rabljanin, Marin. Svira rapska limena glazba, gradom ide povorka u živopisnom srednjovjekovnom ruhu, ponosni samostreličari se natječu i organizira se prikaz starinskih zanata i naše rapske kuhinje. Uz svjetlost baklji vraća čovjeka u neka druga vremena odsjaj pozlate na ruhu i u kosi djevojaka i žena. More se sjaji na mjesečini, odzvanja pjesma i opija miris ribljih specijalitea, toči se vino...
Na otoku se nalaze sela Supetarska Draga gdje žive moji dragi, Lopar sa svojom Rajskom plažom koje se plićaci protežu u nedogled i prava je meka za malene patuljke, Kampor odakle je moj tata, Mundanije iliti selo ravno ;), Banjol odakle je mama, Barbat i Palit.
Grad Rab star je 2000 godina. Kad sam bila mala voljela sam prolaziti ulicama kraj starih kamenih kuća i slušati priče o prošlim vjekovima i kugi koja je harala. Gledala bih tako naš bijeli sveti kamen i zamišljala ljude u tim kućama, zazidane...i razmišljala kako bi im ja sad, da mogu otići u prošlost rado pomogla i donijela ljekove. I hranu...Tako sam ja zamišljala da sam dobročiniteljica i nije mi bilo mrsko zamišljati kako bi mi bili zahvalni...;)))
Najstariji dio grada zove se Kaldanac. Grad ima 3 - TRI !!! glavne ulice, jednostavno ih zovemo Gornja u kojoj živim ja, Dolnja koja je uz Rivu i često poplavi kad su velike kiše i Srednja, u kojoj su natiskane trgovine, restorani, kafići, i nažalost, dućani plastične kričave uvredljive robe...koju ja ne bih ni na kioscima prodavala! Te tri glavne povezuje mnoštvo malenih, strmih uličica, karakterističnih za mediteranske gradiće.
Moje djetinjstvo obilježila je igra na ulicama, trgovima i parkovima grada. Cijeli je grad bio naše igralište, ljudi se znaju, vrata se nisu zaključavala. Ako je koje dijete odlutalo dovoljno je bilo da mu mati izađe na ulicu i upita Jeste li vidjeli, ajmo reć, Marka? I nastala bi spontana potraga cjelokupnog pućanstva! Od najmanjih do najstarijih svi bi se dali u potragu za Markom. I onda kada nije bilo mobitela vijest bi se kao na krilima vjetra pronijela Našli su ga! I ljudi bi se nasmiješili i jedni drugima, nasmijali i raspršili se.
Oto ima veliku školu, knjižnicu smještenu u jednoj od najljepših starih vila u gradu, novu ambulantu, policijsku postaju, novoizgrađeni dječji vrtić, sportski centar još nije ni otvoren a već mu se divimo i najradije bi stali u red i čekali da otvore vrata! Imamo zimsko i ljetno kino...ovo drugo je meni posebno drago iako nije najudobnije sjediti na drvenim klupama i razglas je slab,ali je baš u tome i čar tog mjesta! Ni jedno ljeto ne propustim i ni jednoga dragoga gosta ne otpratim a da ne pogledam bar jedan film u ljetnome kinu! Miris mora, visoki čempresi i zidine, zvijezde i mjesečina na tamnoplavom nebu...to je čarolija i ljepota života!
Nije loše roditi se na ovakvom mjestu. Sada bi bilo dobro bolje se povezati s kopnom, stvarati nove sadržaje i otvarati nove mogućnosti za zapošljavanje. Moglo bi se oživiti otok zimi. Puno toga bi se moglo još...i ima ljudi koji mogu i znaju. Jer rabljani nadasve cijene i vole svoj otok. Zato ima i nade!
Nemam slika ali ukrast ću opet malome nekoliko...molim vas da poštujete njegovo vlasništvo i ne kopirate ih. Blog je zaštićen copyright licencom.
I dođite na Rab, uživajte!

ponedjeljak, 19.11.2007.

For Catherine (and Nancy, whereever she may be)...GIRLFRIENDS!!!

I stil don't speak Kiswahili!!! miss you

10 znakova koji upućuju na ALZHEIMEROVU BOLEST

nedjelja, 18.11.2007.

Ja sam sretna žena !!! Uh! Da!

Uzgajam ih za vlastite potrebe i zato prste k sebi!!!


Propisno sam ga izmorila! Huh! Ništa ne radim polovično!


Ostalo mu je tek toliko snage da mi poželi dobar dan!


Ovako ih dovodim "u raspoloženje!"


Ako sam dobre volje, razveselim i prijateljicu...


Ja sam ultimativna amazonka, vladarica svemira!!!


Trudim se dobro postupati s njima...no ponekad se pobune...


Tada mi preostaje samo "zlatni metak!"


No ja se ne dam! Imam i druga zadovoljstva u životu...


Ja sam, sve u svemu, sretna žena...


I kad se probudim. nije mi loše...uvijek mi ostaju slatki snovi!


Danas blog bakica tebi želim sve naj, jedan dan sa zakašnjenjem. Bila sam ti posvetila cijeli post ali nije se primilo...a zato samo skromno ali od srca dodajem čestitku na ovaj post!: ta daaa!!!
Lomic draga naša, sretan ti rođendan!!! Živila nam zdrava i vesela!!!

foto post - za koga će oni glasati?

subota, 17.11.2007.

molitva

HVALA SVIMA NA BRIZI MAMA JE DOBILA ANTIBIOTIK PA SE NADAM DA ĆE BIT DOBRO. NJENA DOKTORICA NAS PRATI PA MI JE LAKŠE. MAMA SPAVA I SAMO TREBAM DO JUTRA MJERIT FEBRU I PAZIT KAKO DIŠE, DA SE NE ZAKAŠLJE. LAKU NOĆ VAMA I HVALA PUNO!!! PUSA SVIMA, SVIMA!!!!



nisam spremna, ne još

četvrtak, 15.11.2007.

MALA ANJA, BORAC ČAROBNA OSMJEHA

Gledajte ljudi ! Iz naslova moga bloga svi odmah shvatite što je moja priča. Često kažem da je doživjeti da ti voljena osoba oboli od Alzheimera jedna od najtežih i najtužnijih stvari koje mogu zamisliti. A onda se često nadovežem, mislim da je jedna od rijetkih stvari koja je gora od ovoga kada imaš teško bolesno dijete.
Danas sam naišla na ovaj blog, zainteresirana komentarom njegova autora ne sasvim jednom drugom blogu. Dakle, naišla sam na blog Mala Anja. I nisam morala dugo čitati prije nego su mi krenule suze.
Mala Anja, ili kako je zovu, njihova mala ali hrabra princeza rodila se s cerebralnom paralizom i pati od teške epilepsije ! E pa ja više neću moć puno pisat, ganuta sam do dna duše ! Znajte da su ovi ljudi, koliko sam ja stigla pročitat, pokrenuli cijelu kampanju u borbi za svoju princezu !!! To je roditeljska ljubav i hrabrost kojoj se mogu samo diviti ! I nakloniti.
Ja mogu samo napisati ovih par riječi, koje ne znače puno. U znak potpore malenoj ratnici i njenim hrabrim roditeljima. Klikom na slikicu ove ljepotice stići ćete do njihovog bloga, a ja vas svih pozdravljam uz jednu misao:
Danas sam upoznala hrabre ljude. Koji se kao i mi bore ljubavlju ali i svim mogućim sredstvima za svoje blago! Jesam li ja svakoga časa svjesna koliko sam sretna što sam zdrava? Nisam. Ali sam zahvalna sudbini na tome. Mogu li iz njihove priče izvući snagu i novu spoznaju o tome što su pravi životni problemi ? Da. I mogu li onda barem danas biti zahvalna na malim stvarima koje su mi dostupne ? Da. I mogu li biti zahvalna što je moja mama imala lijep život pun ljubavi prije nego se razboljela ?! O DA!!! Ne znam je li ovo primjereno za reći, ali ova zadnja misao me tješi, kao rijetko što do sada. Mali anđele čarobna osmjeha, sretno !!! Želim ti da se što prije vratiš kući mami i tati !

mete bura, ljudi moji !!! praši !!!

Sjedim u hladnoj sobi di se sakrijem uz svoj laptop i čitam, pišem...i svako slovo par put brišem, jer tresu se ruke od hladnoće!

Isto je ovo za moj komoditet, jer ovdje jedino zadimim u kući! Jedina ja pušim pa da ih ne davim! Zato se i ne grije jer je prozor uvijek otvoren !
Napomena uz jučerašnji recept - ovoga pojest dvi žlice i dosta inače ode botun na hlačama!!! A i dosta je ! Samo za malo se zasladit, doć sebi kad je kriza !!!
Sad ću izvest atak na kuhinju i iskasapit neko meso i malo špinata ! Juhu obavezno, onu iz vrićice! Ja se ne sramim a vi se slikajte !!!
A onda popodne kad mama opet legne odmorit, odo vanka na buru ! Sić ću na lungo mare i uživat ! Da bar jugo puše ! Toplije a i lipše, valovi su mi onda za poludit lipi, kako se onda more uzdiže i nadima !!!
Morala bi opisivat kad nemoren uslikat !!! Ti jarca i šoldima i kad ću do te kamere !!! Za sad samo kraden slike malome ! Pa guštajte vi na snigu ! Malo sunca, malo bure !!!

srijeda, 14.11.2007.

krema od pečenih banana

Dragi moji, kako sam obećala, častim vas laganim desertom iz moje kuhinje!
Sastojci za 8 čaša kreme


3 velike banane
2 dcl slatkog vrhnja
1 vanilin šećer ili par kapi extrakta vanilije
1 paketić želatine u prahu Dr Oetker
3 žlice ruma ili konjaka, maraskina....
1/2 čaše voćnog soka limun, naranča, trešnja...
gorka čokolada
tučeni orasi ili lješnjaci
Banane neoljuštene na pleh i u peć na 180 *C. Peći dok kora ne pocrni. Vruće ih oljuštiti (same klize van) i zgnječiti (vilicom ili štapom za miksanje).
Ohlađenim bananama dodati tučeno vrhnje sa želatinom, vaniliju, sok i alkohol. Sve smiksati u glatku kremu, napuniti u desertne čaše i u frižider.
Nakon sat, dva posipati ribanom čokoladom i orasima.
*želatine ima više vrsta a najlakša za ovaj recept je instant želatina
*kremom možete puniti sve torte i kolače


the end

tiho, tiho, moje zlato spava

Da Alzheimer ima dušu ja bi ju proklela !!!
Da Alzheimer ima tilo ja bi ga polomila, svaku mu gnjilu, prokletu košćicu!
Udarala bi ga dok ne izdahne, gamad šporka!
Proklinjen te bolešćino lopovska, gramzljiva, smrdljiva...

Od nemoći mi je srce prazno. A teško. Svi mi koji smo orobljeni za drage naše od ove bolesti, osječamo se tako. Svi ju mrzimo bespomoćnim jadom i bijesom! Tukli bi i udarali...Ja imam u sebi mamin smijeh i veselu crtu...onu koja me spašava. To mi je darovala. To me nosi.
Ona sad spava. Spava još od 9 sati. Cijele dane je dobra i mila. Ja onda mjerim tlak! Mislim, nešto nije u redu kad je tako mirna. Od početka ja uvijek mislim tj. ja si ne mogu pomoč da ne osjećam...samo ako ja nešto učinim, shvatim što to trebam učinit...njoj će bit bolje. Sve bolje i bolje, dok ne ozdravi! I takvo razmišljanje je uobičajeno. To se zove poricanje.
Moja mama nije bolesna, ona je samo zaboravna, smetena...tako smo si govorili na početku. Ona nije znala koliko je sati ali je nosila sat na ruci, svoj zlatni, najdraži. Kupili smo joj sat s velikim brojevima. Da bolje vidi. Tražili digitalni sat, da bolje vidi, da se lakše sjeti. A ona je govorila...ja znam što želim reć. Samo to ne mogu izgovorit. Onda je počela viđati crnog čovjeka, u crnom ogrtaču i s crnim šeširom na glavi, kako prolazi kućom. Mi smo joj govorili da nema nikoga. Mi smo joj govorili da ćemo ga potjerat. Da ju mi čuvamo.
Zvala je svoju mamu. Moju babu koja je umrla početkom devedesetih. Tako ju je očajno zazivala, toliko za njom plakala...Mi smo joj govorili da mame više nema. Poslije smo joj govorili -dobra je tvoja mama, voli tebe tvoja mama, mama radi, mama je na putu ali će brzo doć. Htjela je doma. Gren doma! govorila je , plakala, molila... Ja sam si zamislila tu izgubljenost, taj razdirući nemir i strah! Pa bi ju grlila i govorila joj svašta, ljubila ju i tješila dok je plakala ko malo dijete. Moja mama. Najjača žena koju znam.
U doba najvećih nemira mi smo hodali cijeli dan s njom, tata ili ja. I zvali doktoricu gotovo svakodnevno u uzaludnoj nadi da ima pomoći za njen nemir...Da postoji nešto da joj olakša, da ju smiri... Ni jedna tableta nije pomagala, ni jedna doza. Imamo pravu doktoricu koja je znala, ako joj da neku konjsku tabletu, umrtvit će ju i postat će zombi. Bilo je tjedana koje bi probdjela. Noći kad sam ju uzela sebi u krevet, i zamotanu u plahtu držala da ne pobjegne...i zaspala bih tako, napola. Poderala bi mama nogama i rukama plahte pokušavajući se osloboditi mog stiska. Može li normalan čovjek zamisliti takav nemir!?
Onoga jutra kad je pala, ja sam se slomila. Vidjeti ju na podu, krvavog lica kako se trza i hropće u borbi za zrak....bilo je previše! Nisam se raspala. Napravila sam što je trebalo. Pomogla odnijeti ju po stepenicama. Vraćala se doma po stvari za bolnicu. Otpratila pogledom kad su ju odvezli u Rijeku. Nemoćno, ostala sam na parkiralištu. I plakala. Nisam mogla stat iako sam bila svjesna da ljudi prolaze i govore mi. I da im ja odgovaram kroz plač i ridanje. Mama je imala svoj prvi napad epilepsije. Koji je opet uobičajen kod mnogih oboljelih od Alzheimera.
Samo ja to nisam znala.
Nisam ju posjetila u bolnici. Tata se preselio teti u Rijeku i bio s njom. Ja sam ostala sama i bez novaca, i nitko me nije pitao želim li otići mami. Ali brzo su mi ju vratili. Doktor kojega ću kasnije prezreti, složio se da je bolje da je mama doma, jer oni nisu u mogućnosti brinuti se za "takve" pacijente. Oporavila se. Imala je slomljeno rame, komplikacije, infekcije...ali se oporavila. Bila je naša ptičica slomljena krila. Oporavila se i od infekcije dišnih puteva dvije godine kasnije. Od tad je stabilno. Ništa se naglo nije prmijenilo. Ostala je nepokretna. Moja mama je već dvije godine u pelenama. Čini mi se kao da nestaje malo po malo svaki dan. Od kraja 8. mjeseca pa do početka 2. mjeseca osjećam poseban strah, jer to su periodi u kojima se sve uvijek događalo. Ali guram to od sebe. I tražim u njoj znakove...je li samo umorna, je li samo vrijeme i metereopatija...ili klizi sve dalje? Tražim joj osmjeh, izvlačim riječ, dodir...reakciju. Ne dam joj da tek tako potone!
Kao da imam izbora...zavaravam se. I uvijek iznova zatvaram oči i vidim ju kako žurnim korakom brza ulicama, čujem joj smijeh i glas zvonak, ko milijun kristalnih zvona...Osjećam njezin čvrsti zagrljaj...Pa otvorim oči i vidim ju, velikih, djetinjih očiju, kako me gleda s povjerenjem, s molbom...kad bih znala što želi! Pa pokušavam pogoditi, ponekad uspijem ponekad ne. I želim ju pokupiti u naručje i omotati u svoju ljubav da ju ništa više ne može dodirnuti!
Ali dosta je bilo. Neka spava, tko zna da li sanja? U snu ponekad priča, ponekad se mršti kao da ju boli. Neka spava, možda ima mir u snovima. Ja sam tu, ako se probudi, svjetiljka gori, nema mraka, nikad!
A molim se da sanja kako leti iznad mora, iznad čempresa i kamenjaka, crvenih krovova kuča i iznad zvonika! Onako kako je sanjala kad je bila dijete. Kako sam i ja sanjala kad sam bila dijete. Imale smo iste snove,mama i ja.


Sliku je snimio "bakin jedinac".

utorak, 13.11.2007.

sitnica

Sad me zove tata, kaže imamo dragoga gosta na ručku...Ih, da se nisi pohvalio da radim punjene paprike? pitam ja kiselo, jer još nisam počela kuhat. Je, nego šta nego se pohvalio! Kvragu!
I sad idem osvježit znanje na net, jer mi se ne da listat knjige...kako se prave punjene paprike? I bocne me, onako, malo jače blic misao - kad bi bar mogla pitat mamu! Pa se opet pokliznem po putu uspumena...
Koliko sam se napričala prijateljici u Njemačkoj o škampima na buzaru, napravila sam joj gušt i žena ode i kupi škampi.Sva sretna nosi mi skupu deliciju i ja se uzbudila, zovem mamu, kako ću skuhat buzaru, mama??? Dobijem recept, i čekam...škampi. Kad eto nje, moje drage (jezičave) prijateljice i pruža blistavih očiju paketić. Ja primam kao najveće blago i već mogu namirisat buzaru i već u mislima toćam kruha u saft...Kad otvorim paketić i imam što vidjet. Kupila moja purgerica škampi! Veliki, debeli škampi! Očišćeni, samo repovi!!! Ajme, ča ću sad! Zovem mamu drugi put, a ona se zakašljala od smijeha. Meni nije smiješno. Žao mi prijateljice, istrošila se a još mi više žao sebe i mog nepca koje će ostat ukinuto...Tako mi je žao da me suza peče u grlu. Mama pokušava spasit stvar, pa nek napravim buzaru svejedno...Može i s očišćenim repima...
Ukratko, nisam se proslavila i dan danas se znamo nasmijat ovoj anegdoti...ja se smijem ali još uvijek me malo peče pa se smijem kiselo...imam slonovsko pamćenje i pamtim sve...ironija sudbine. Ja pamtim a mama je zaboravila.
Idem kuhat punjene paprike. Idem prije nego se sjetim još neke patetike!

KAKVE SU PAPRIKE? KAKO JE BILO???
Ma dobro je bilo!!! BRAVO JA!!! I svi ste okasnili s ričetama ma sačuvat ću ih za drugi put! Tata ni stigal govorit koliko je guštal...ki put mi ga bude i žal kad vidin kako jadnome suza na oko od nike bolje spize (starinske a ne ono moje "za dvajst minuta" koje usput meni bolje šmeka a i ne dobijen žgaravicu i ne prducka se posli!!!) ...
Dragome gostu iliti malome od brata isto šmekalo! A meni sve dolazi teško... Mirin ga lipoga mladića od 26 godin! Ponosna i mislin...kako je malo falilo da ...pa moran brzo govorit o svemu i svačemu i smijat se...samo da se ne vidi da mi je tako ...pa opeta falin nebesa na čudu da je ovdi s nami...malo još šepa ali to se i ne vidi ako baš ne paziš...
Mama mi gubi apetia a morebit...poide puno voća...samo mi se pari da ne gušta kako prije...
Jedan dan ću vas počastit receptom iz svoje arhive - krema od pečenih banana...sama sam ga smislila i čim stignem. To je po mome guštu! Brzo, lako a direkt karta za sedmo nebo!!!

ponedjeljak, 12.11.2007.

blog igra - novinarstvo ... Sigurnost u vožnji (podnaslov-oprema glavu čuva!)

Samo jedan povlašteni pozdrav mojoj Great Falls! Darling,pazi šta ćeš danas napisat! hahahahaha


Reporter i fotograf naših cijenjenih novina proveli su noć obilazeći naše prometnice, na zadatku da izvijeste o stanju na prometnicama. Zatekli su, izvješćuje nas mobitelom naš reporter, zanimljive prizore! Nije bio u mogućnosti vratiti se u redakciju na vrijeme, pa nam je poslao ovaj prizor.Ovo je zadnje što je fotograf zabilježio svojom kamerom prije udarca glavom o rasvjetni stup kraj ceste. Ostale fotografije kolega je obećao osobno donijeti u redakciju. Ozlijeđenog su prevezli kolima hitne pomoći na pretrage, da se utvrdi je li došlo do ozljede glave, potreseno javlja naš reporter. Ispričavamo se cijenjeni čitatelji, cjelovita reportaža slijedi u doglednom vremenu. Ja sam sama ostala u redakciji, dok su novinari požurili u posjet kolegi u bolnicu. Dama sa slike, zabrinuta za našeg fotografa insistirala je da ga otprati u bolnicu i uvjeri se da neće biti ozbiljnih posljedica.Iz pouzdanih izvora saznala sam da se dotičnoj dami ovakve stvari često događaju i da je izjavila da ne zna koji bi tome razlog bio. Poštovani čitatelji, toliko od mene, sad moram dalje na posao, ostao mi je još ured glavnog i odgovornog urednika za počistiti.
Lila Krpica
čistačica na probnom roku

subota, 10.11.2007.

subota me nagurava!

Uh,kako je teško dić guzicu i pokrenut se!


Treba mi godišnji odmor! I u mome slučaju, odmor nakon desetak godina života na otoku...
ne mislit
ne mislit
ne mislit
ne mislit
ne mislit
NIOČEMU !!! A pogotovo ne mislit o odmoru, putovanju...
Ostat normalan treba,pod svaku cijenu! Pa kako ću, #$#&%$# ostat normalna, kad mi je 5 do podne? Pa ljepo, navi sat na 4 ujutro i zavaravaj se! Treba ić ručak pravit. Pizza danas...ali ne idem ja vanka na ručak...šmrc i jao meni! Ne,ne,ja idem PRAVIT pizzu! %&%$#/&=*(/ !!!!!!!!
Onda se sjetim tog restorančića u ljupkoj ulićici gradića Wissloch u Njemačkoj, blizu Heidelberga. I prijatelja, komada 3, i bezbrižnih subotnjih ručkova i sunčanih dana i ... sjetim se života...Pa se pitam,što se kvragu, dogodilo???
I zašto je kokoš prešla cestu???


Ja prešla autocestu, ko da prelazim ovu našu rapsku ulicu! Našao se netko i pozvao Polizei i eto mene s šubkartom za doma! Jer sam naravno bila dobra stara švarcarbajterica! I nije mi bilo loše...našla sobicu u studentskom stančiću. Dijelila stan s turkinjom,grkom i švabom...i radila ljepo...Pa su se švabe jako naljutili na mene! I ja na njih bogme, jer mi nisu htjeli dati papire da pošteno radim! Jer sam ja željela radit i zaradit i živit ... a ne pravit bombe i kovat urote...kao oni što ih primaju na tisuće...
Onda sam jedno godinicu, dvije bila neobično prijateljski raspoložena prema našim njemačkim turistima a pogotovo prema onima koji su ovdje otvorili biznis i šepurili mi se pred nosom!
Pa sam nerijetko mantrala Ausslander raus!!! u sebi, a omaklo bi mi se koji put i naglas! Pa me polako prošlo sve...i pomirila se sa sudbinom.
Ostalo mi je pitanje zašto je kokoš prešla (auto)cestu, zašto se mama razboljela... Je li to nekako povezano ili je sve samo šiksal...sudbina.
Još rijetko pomislim na ove stvari, a još rijeđe na one stvari. Ljudi moji, budimo realni, kako kaže Kazimir zvan Kazo iz Bitangi i princeza...ja sam već zaboravila što je to muško i sex, a pogotovo što je to ljubav muškarca. Ako sam ikada i znala...
Ne sjećam se...i pitam se...je li biološki moguće i znanstveno istraženo...može li jungf zacijelit od neupotrebe????
Ti jarca, morala bi bar vibrator kupit (di se to kupi? i ima li dućan s kostimima u blizini, da se dobro zamaškaram prije nego odem do tamo?! i jeli tko tu spravu isprobavao pa da mi iskreno kaže-ima li od toga kakve koristi?! I ZAMISLITE SAD, DA UMJESTO ŠTO PRODAJU KRUMPIRA I KISELOG KUPUSA, ULICOM IDU KAMIONČIĆI I LJUDI SE IZ NJIH DERU - VIBRATOORAAA VIBRAAATOORAAA, VEEELIKIIH I MAAALIIIH !!! KUUPIITEE VIIBRAAATOORAAA!!! hehehehehe) pa da provjerim jesam li još šupljača ili sam zacijelila!
Zgražajte se vi koliko hoćete! A ja se osjećam nerijetko ko pijana...iako godine i godine ne kušah koktela i takvih stvarčica! Bauljam često kućom i pitam se je li ovo sve? I zašto nemam mozga pa da mi padne kakva ideja na pamet...da živim bolje, punije, bogatije...Nije istina da ne bih mogla, jer je mama bolesna! Mogla bi ja, mogla...samo mi ništa ne pada na pamet.
I eto ti ga podne! Život mi udara nogu u guzicu i tjera me radit malo...i ...
ne mislit
ne mislit
ne mislit
Znam da se moja GF sad smije ko luda! Smij se ti, smij...platit ćeš mi to!!!

i još mi pogledajte ovo!!! MAMMA MIA!!! ovo mi je za laku noć!

četvrtak, 08.11.2007.

sve 5 ! pleši neće noć cijeli život trajati ;)

utorak, 06.11.2007.

jedan običan dan i jedan momenat za koji se živi

Jutros sam žurila u ambulantu, trebala sam vadit krv i piškit u čašicu...Dr kaže...ne znaš ti! Možda si bolesna! Pa dobro, mislim si ja, ako sam možda bolesna, bolje spriječiti nego liječiti. A ne volim igle, majko mila! Onda moram još napomenuti da mi je ovo već drugi put da izvodim ovo, prije malo više od mjesec dana obavila sve, a kad tamo...nema nalaza i nitko ne zna gdje su i što se s njima dogodilo. No, bilo bi mi lakše da je ko reko, a žao nam je, ne znamo što je bilo...ispričavamo se...Ma da! Niš od toga! I dođem ja jutros, kad ovog puta, ne moram piškiti. A kako to, pa prošli put sam morala, čudim se. A isti testovi bi se trebali radit, jer ako sam možda bolesna kako će oni to znati ako ne rade što treba...Za urin trebate uputnicu, a ovdje ništa ne piše o tome! Dakle, još nije gotovo! Pa mogla sam znat, kad debela teta nije zapjevala... Onda su me pozvali da me bocnu, kad tamo u istoj sobici, na istoj klupici, sjedi mama s malom bebom. I njemu vade krv, jadničku! I sad si ja prijetim, e nećeš se sramotit, vidi mali kako je hrabar, ni da pisne! Pa nećeš ni ti zinut. I tako sam i ja hrabro dala malo krvi. Da se vidi jesam li možda bolesna. I usput poslala malu molitvu put visina...neka ne izgube nalaze i ovaj put... Na izlazu sretnem kunjadu ( šogoricu?) i zapričamo se ko da se nismo vidjele bar godinu dana. Ona nije čak ni možda bolesna. Ali je jedina kojoj je stalo do zdrave familije pa čeka umjesto njih.
Sad kad sam već uspjela uteć iz kuće, odlučim prohujat na brzinu trgovinama i pokupovat ono sve čega se sjetim, a nužno potrebno. Pogledam na mobitel (tatin, ja to nemam) a kad tamo 10:30!!! A kako sad to, ajme, zašto sam se tako zabrbljala s kunjadom, sad nemam vremena za butigu!!! I požurim pravac doma, kad se sjetim..čekaj malo! Pa nije moguće ...u 9 sam bila gotova, pa nismo ćakulale uru i pol! Sijevne mi u glavi...pa da! Tata je ostavio sat na mobitelu na starom vremenu,,,znači da je 9:30! I s olakšanjem krenem u potragu za termo dokoljenkama za mamu. Treba dokoljenke, jer noge otiču i sve čarape ju nažuljaju. A tata ih nigdje nije mogao nać. No, znam da to ništa ne znači, jer poznam svog tatu. On nikad niš ne more nać. He he he Lipi moj stari! U prvoj trgovini kupim najveći broj koji su imali. nekoliko pari. Sretna idem dalje. I opet sam u potrazi za mljevenom želatinom "koje nigdje nema". Mama sve teže guta tekućine, pa sam joj počela pravit žele. Ali toga ima malo i uspijem naći samo 11 vrećica. Dovoljno za 5 do 6 dana. Zamolila sam u trgovini da mi ostave cijeli paket kad sljedeći put dobiju. Slijedilo je još jedno podsjećanje na krivo stanje na tatinu mobitelu. Brzo sam se sjetila da ide sat naprijed...Svratih u trgovinu gdje sam kupila laptop ovog ljeta. Dečko koji tamo radi jako mi je uslužan i simpatičan. Sad me zanima kamera i "onaj štapić" na koji spremaš memoriju s kompa ... Tako sam bar ja njemu objasnila što trebam. Sviđa mi se jer dečko ne pada u razna stanja zbog moje neukosti. I zbog toga što ga prekidam kad mi počne objašnjavati tehničke podatke koji su meni nerazumljivi. Objašnjavam da želim kameru, želim znati cijenu, ima li "onaj kabel šta ide u kompjuter" i takve stvari. I je li jednostavna za korištenje, i jeli ja mogu onda s "onim štapićem" naručit slike u DM-u ili moram nosit CD...sve to strpljivo i ljubazno mi je objašnjeno. Kad skucam kovanice kupujem kameru. I onaj štapić.
Sad moram u DM po neke stvarčice za mamu. Vlažne maramice, tablete za čišćenje zubala, ostalo za sad imamo, zahvaljujući maminoj psihijatrici koja nam je u apoteci otvorila račun da uzmemo mami što treba. Jer je dobila novac od Udruge za Alzheimer. Tako smo se opskrbili kremama, šamponima, vitaminima, gumenim rukavicama, itd itd...Najvažnije od svega, nabavila sam tlakomjer, jer mami u zadnjih par mjeseci jako varira tlak, pa je potrebno redovito mjeriti. Pelene dobivamo od HZZO-a, kao što smo dobili i kolica i antidekubitalni jastuk za kolica (to je bilo jako teško!) Dakle, u Dm-u sam još nakupovala sredstva za čišćenje i novu četku za wc. Kvragu ako ja znam kako se čisti četka za wc! Pa onda to kupujem malo češće jer sam frik za čistu kupaonicu. Da ne spominjem da rijetko izlazim u kupovinu, jer se tata boji ostat sam s mamom. I zato sad zastajem svakih 5 metara u razgovoru s nekim. A pitanja se nerijetko ponavljaju. Kako je mama, je li doma... U jednom trenutku mi je puko film i njenim "prijateljicama" sam rekla nek dođu i vide kako je mama. Jooj, ali ja onda neću moć spavat!!! To mi je bio odgovor. Rekla sam im da nema razloga za strah od bilo čega jer mama je stabilno već 2 godine, oporavila se odlično, udebljala i smirena je i zadovoljna. I izgleda bolje nego vi!!! To sam rekla i nisam požalila! Nasmijale su se i obećale da ništa ne obećavaju ali da ih možemo oćekivati, jednu večer poslije "obnove" (duhovna obnova).
Sad sam, na putu kući još nazvala brata, jer sam vidjela jedno od njegovih auta pa sam htjela samo zagrliti ga. Našli smo se usput, popričali kratko. Nije sezona prošla kako je trebala i auti mu se kvarili, pa je puno love otišlo na popravke. Hoće prodati i kupiti nove. Opet kredit, kaže. A i ne izgleda najbolje. Vidi se da ga je sve stislo. I posao i briga za djecu. Pa sin mu je samo velikom srećom ili milošću Božjom, kako hočete, ostao živ i neozlijeđen nakon grozne saobraćajke! Krenem dalje prema doma i mislim ...ti jarca, nima ni maške na ulici!!! Prazno i pusto!
Još sam svratila u delikatesu blizu kuće. Nešto za ručak i sitnice. Nemojte mislit da nisam kupila čokoladu! Bogme jesam! Rekla sam si da zaslužim!!! hahahaha U dvoru sam dozvala susedicu, od ribara ženu i skupa smo proćakulale uz jedan cigaret. Pohvalila je moj izgled, što je lijepo od nje jer izgledam jebeno grozno, a nanijela sam puder i rimel, onako, u polusnu! I opet me je uhvatila panika od glupog mobitela jer je pokazivao kvarat do podne!!! Tad sam se napokon udostojila resetirat ga! A i zazvonio je. Tata plačljivim glasom pita kad ću doć. Kad sam rekla da sam pod barkun, izašao je na prozor i finim rječnikom mi dao do znanja da mi vrag odnia i španjulet!
Prihvatila ja svoju provištu i jaši tri kata do stana. Brzo presvukla mamu, koja jedina u familiji nešto vridi, i dobra je ko kruh! Skuhala ručak, digla mamu iz kreveta, ručali smo i onda sam ih ostavila i otišla se malo igrat s kompjuterom. Popodne sam zaćorila s mamom. Probudilo me je zvono. Jedna od onih prijateljica od jutros je otišla ranije s "obnove" i došla pozdraviti mamu. I sad sam uraganskom brzinom vratila mami zubalo koje sam joj skinula kad je legla jer joj je padalo, obukla ju, sjela u kolica, počešljala, namazala kremom lice i ruke i kapla parfema! Neka vidi prijateljica kako je mama lijepa i najljepša! I moja se draga iskazala, ljepo je pričala i odgovarala prijateljici, a ovoj su bila puna usta hvale kako je mama lijepa i njegovana i kako lijepo razgovara. Posjeta je kratko trajala, jer su ju čekali ljudi, da ju voze doma...Otpravila sam ju s vrećicom mirisnih domaćih limuna kojih nam je brat poslao punu vreću, i s pozivom da nam opet dođe, sad kad je vidjela da nema niš strašnoga kod nas! Tata je ostao s mamom a ja opet malo do kompa. Prijateljica je nazvala čim je stigla doma da još jednom kaže kako je sratna da je vidila mamu i da je mama dobro i da ide na put, na susret s valečasnim Sucem. Ponovila sam otvoreni poziv.
Događaj koji je obilježio današnji dan?
Sjedeći nešto kasnije uz mamu, slušajući kako me tata opet zbog nečega frega (špota), kažem ja mojoj mami : "Kako sam ja zločesta, je mama ?!"
Ona je raširila svoje divne oči. Uspravila se u kolicima. Izravnala leđa. Podigla ruku do mog lica. Časna riječ, mislila sam da će mi opalit ćepu!
Ali moja mama je izustila "A neee! " Mimikom mi dajući do znanja da nisam ja nikako zločesta, bože sačuvaj!
I pomilovala me po licu.
Kako samo mama zna.
I tako sam ja na par sekundi opet bila njena mala. A ona moja mama koja tješi i uvjerava - ja sam najbolja, najpametnija, najljepša i najvoljenija.
Ako se netko i pita zašto i kako ja radim što radim, mislim da sam sad objasnila.
Za ovaj moment dala bi sve i ne mogu opisat sreću i ganutost, što su mi nebesa dozvolila da ga doživim!

blog igra ... poezija

pri pomisli na tebe
sva treperim
oči se zamagle
ruke se znoje
tvoj slatki okus
na mojim usnama
ushit pri svakom
susretu našem
moje srce je oduvjek tvoje
kroz sva iskušenja
ostala sam tvoja
tebi vjerna
osjećam
moram te imati
sada...
odmah...
želja me razdire
trčim ti ususret
u gomili nevažnih
pružam ruke k tebi
znam ti teksturu
osjećam dobro znanu težinu
u ruci
uzimam te u usta
kliktaj mi se otima iz grla
i ja lebdim
na čaroliji užitka
u bakrenoj ekstazi
o kako te volim!
.......................................
................................................
.........................................................
................................
..........................................
.....................................................
..........................................................
.......................................................
..................


čokoladice moja!!!

ponedjeljak, 05.11.2007.

always here 4 U

KAKO SE RIJEŠITI KONKURENCIJE? OVAKO!



MAČKA JE GAZDA U KUĆI! OLI STE MISLILI DA STE VI???



CIA / CAT ... MISLIM DA SE MEĐU NAMA KRIJE ŠPIJUN !



MIJAU RULLZZZ!!!



MA KAD TI KAŽEM!!! OVOLIKI MIŠ MAMA!!!



MOLIM NE PLAŠITI MACU!!!

baby mine

dear friend



I write this as a letter, missing you with each one I type. Think of each letter as a beat of my heart, the heart that holds you and your little family close and dear. I cried for you were sad, I celebrated your joys. I loughed with you, for you have the best lough, the one that pure and kind have. The bubbles that you share are happy moments, I have bags full of memories of those! Not going to write a book, just a line or two, to let you know I love you. And I miss you. Sending the biggest, warmest bear hug to my little friend, the bundle of joy, the ray of sunshine, the boy with a beautifull smile, the happy child you and your dear husband brought into this world! So sorry I can't take him out to play, tickle him and sing him a song before he goes to sleep. I would have liked to do these things sometimes...so I am sending you this letter, sing the song for me...and kiss him a hundred times today....all from me! I am thankfull you have found the love and happyness you so richly deserve!
all my love, my friend
to you 3
soon to be 4

nedjelja, 04.11.2007.

mami svojoj ... a onda i svima vama...dobar dan želim

Mama je budna i doručkovala je. Kupaonica se grije, sve je spremno za kupanje. Moj anđel će danas mirisat ko ružica, kako joj tepamo kad se okupa!
Za ručak će biti pečenje pa nema puno posla s tim, hvala nebesima!
Već tjednima se spremam na veliko čišćenje, a nisam još počela. jer se pretvorim u tasmanijskog vražića kad čistim i onda mi ne ide ... jer moram svako malo stat i pobrinut se za mamu. Jer "generalka" naravno znači da je kuća preokrenuta naglavačke, i tu se jasno vide tragovi ženskog ludila!!! Ni jedna stvarčica ne ostane pošteđena mog bijesa! I tata zna...ovo je dobro vrijeme za obavljanje poslova negdje, što dalje od kuće. Mislim da se bliži to moje ludilo. Ne želim dočekati prosinac i blagdane u šporkoj kući!!! Sve treba mirisati a smeće i nagomilane beskorisne stvari, novine, tegle koje moji roditelji, odrasli u nekim drugim, prirodi sklonijim vremenima, oduvijek spremaju jer je "šteta baciti,uvijek ti treba tegla!"...Kuhinja se treba isprazniti i oribati, frižideri odlediti (eh,No frost je tako divna stvar...a mi umjesto novog frižidera kupili kompjuter...prioriteti ljudi moji,prioriteti će vam sve reći s kim imate posla! )...treba svašta toga napraviti..U ove dane razmišljam da li da mamu ostavim u krevetu preko dana i dignem ju samo navečer...samo par dana...
I evo zašto još nisam krenula s velikim čišćenjem. Ne mogu se odlučiti što s mamom. Ne želim je ni u čemu zakidati a moje ludilo se ne može u potpunosti osloboditi ako moram svako malo zastati...Možda krenem sobu po sobu, tako bi mama mogla imati svoju rutinu a ja, uz tek mali kompromis - svoje lude dane!
I tako, prevrčući temu i sagledavajući je sa svih strana, zaključci su sljedeći :
- neka danas šporke kuće, i tako je nedjelja, a nedjeljom se ne radi! (dobro je to smišljeno! haha )
- sutra još ništa jer prvo moram u trgovinu po neke nužne stvarčice, šampon za tepih, četke, krpe, sredstva za čišćenje...a za to treba čekati 5. i penzije...sraaaamaaa
- u međuvremenu mogu početi s pripremama
- i danas pojesti čokoladu ( ne zam kako sam zaključila da ovo spada pod ovu temu, ali malo čokolade nikad ne škodi! )
A sad odoh okupati mamu. Ona je više nego spremna. Kod nje nikad nije bilo ovakvih razišljanja. Ona bi se uhvatila posla bez ikakvog filozofiranja! Eh, kakve sve skuže neće lijen čovjek iznać!!!!

petak, 02.11.2007.

blog igra - kulinarstvo

Dragi moji
Ne želim da šjor zagorec ostane bez konkurencije pa sam odlučila biti hrabra i prihvatiti izazov!
Kako sam veliki pobornik brze i jednostavne kuhinje, kako ja to zovem "Gotovo Za Dvajst Minuta!" , moj favorit u ovoj igri je američka pita od jabuka.



Originalni recept nije moj, već iz knjige "Velika kuharica, Kolači i torte" koju je priredila Anette Wolter. Slike također nisu moje, već s neta, jer nemam kameru.
Ovaj recept toplo preporučam svima! I početnicima i iskusnim šefovima! Brza, laka i vrlo jeftina priprema te izvrstan rezultat, njegove su odlike. Sve to čini ga također nezaboravnim doživljajem za naše patuljke i patuljčice, koji često vole pomagati u kuhinji! Uz naš nadzor djeca će uživati u pripremi ove slastice, jer ne traje dugo, jednostavno je i dopušta dobru dozu kreativnosti! Ovaj kolač odlično prija topao sa sladoledom od vanilije ili hladan s tučenim vrhnjem. Pa da krenem...
APPLE PIE


za tijesto je potrebno
250 g brašna
1 do 2 žlice šećera
150 g hladnoh margarina / maslaca
malo soli
po potrebi 2 do 3 žlice ledene vode

za nadijev je potrebno
750 g kiselih jabuka
1 limun
25 g ušećerenog džumbira (ingwera)
1 žličica cimeta
2 do 3 žlice šećera
1 žlica (škrobnog) brašna

za glazuru 3 žlice marmelade od marelica

Tijesto zamijesite na stolu ili radnoj plohi. Razdijelite ga na jedan veći i jedan manji komad, te umotajte u prozirnu foliju i ostavite u frižideru 1 sat.

Oguljene i očišćene jabuke narežite na tanke ploške. Dodajte im sok i naribanu koricu limuna, cimet, sitno nasjeckani džumbir, šećer i brašno.

Veći komad tijesta razvaljajte na lagano pobrašnjenoj plohi i njime obložite kalup. Izbodite dno vilicom. Gornji rub tijesta premažite vodom. Nadjevom pokrijte tijesto. Manji komad razvaljajte i položite na nadijev. Tijesto mora prelaziti rubove kalupa, i zato sada kada ste spojili donje i gornje tijesto, odrežite višak sa strane. Sada prsti(ći)ma stiskajte rubove gornjeg i donjeg tijesta tvoreći istovremeno ukrasni motiv! U sredini kolača izrežite oko 2 cm široki krug kroz koji će za vrijeme pečenja izlaziti para. Sada pustite mašti na volju i od ostatka tijesta izrezujte oblike i lijepite ih na kolač pomoću kista i vode.

Pecite na 180 do 200 *C oko 45 min dok ne poprimi zlatnu boju. Još vrući kolač premažite ugrijanom marmeladom.



A sad par savjeta.
Namirnice za tijesto moraju biti što hladnije, i dobro je umijesiti ga što brže. Kolač pecite u okruglom niskom kalupu! Ma svi smo gledali crtane filmove!! E baš tako to mora izgledati!!! Umjesto kiselih jabuka uzmite koje imate. I smanjite šečer na 1 do 2 žlice. Umjesto džumbira stavite kandirane trešnje, suhe grožđice ili baš ništa od svega! Ovaj recept sam odabrala jer od njega možete raditi što vas je volja i kasapiti ga po ukusu! Nisam ja uvijek imala marmeladu od marelica. Bilo koja je dobra! A ako ne volite preslatko, ide i bez marmelade! ha ha ha Umjesto jabuka može se uzeti i breskva, šljiva, borovnica, trešnja...a skoro sve što čovjeku padne na pamet!!! Kolač možete jesti topao ili hladan, sa ( gore navedenim ) dodacima ili bez! I ne brinite se ako se nadijev i tijesto raspadnu kod premještanja na tanjur! Ako je kolač topao, to baš tako i mora biti!!! Hahahahaha
Dobar tek!!!

ljeto 2005. Nemir

Idemo! Sva sređena i spremna za izlazak! Lijepa, u suknji, kako ona to voli.
"I may be bent, but I ain't broken!!!"
POGNUTA, ALI NE I SLOMLJENA!!!
Ujutro smo u 6:30 već šetale. Prije doručka. Poslije doručka bile smo u dućanu i na pijaci. Nema strpljenja čekati u redu na kasi. Idemo!!! Idemo!!! Ajmo!!! Brzo!!! Poslije ručka spremamo se na more. Nevoljko ulazi u more i moram ju siliti. Važno mi je da ruka koju je bila slomila ne ostane ukočena. Ljudi me gledaju s neodobravanjem. Ne izgleda baš krasno kad ju navlačim u more a ona se otima i plače. Baš me briga! Uspjevam ju smočiti iako me psuje. Plivamo ko sijamske blizanke, priljubljene jedna uz drugu. Držim ju i podsjećam da "radi" rukama, da pliva. I sad kad je samnom daleko od kraja smirena je i pliva. Za nagradu dobiva sladoled i šetamo uz more sat vremena. Zatim ponavljamo predstavu. Ponovno kod kuće, tuširam ju i perem joj kosu. Mirna je i dobre volje. Uređujem ju i govorim joj kako je lijepa. Cijeli dan je malo pogrbljena. Ali želi još hodati. I izlazimo poslije večere i šetamo. Satima šetamo. U 10 se vraćamo kući, spremam ju za krevet. Umorna je, ali teško usniva. Tek oko 1:30 ujutro.

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (18)
Ožujak 2008 (22)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (20)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (27)
Listopad 2007 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

helou

tiredincro@gmail.com

hit counter

"...više nego celi svit i okolicu!"

sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači



NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest

aj lajk

Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun


klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica

pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica

PUTUJMO

Naslonimo ljestve

Na oblak

Sačekajmo vlak

Pa krenimo dugom

Tom uskotračnom prugom

I putujmo…putujmo…



Između dva oblaka

Kao od stanice do stanice

Dok kraj prozora promiču

Nebeske plave oranice

Lijepo je brojati ciruse

Male bijele ovčice

Što u stado zbiru se

I putovati…putovati



Od kada te nema

Ne putujem često

Ali samo poželi

Jer još ti čuvam mjesto

I možemo zauvijek ovako

Putovati….putovati

BY Boljun