7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak

ponedjeljak, 26.11.2007.

I won't ever let you hurt

Image Hosted by ImageShack.us

Mama se bori. Ja se borim. Cijeli njen put s Alzheimerom ona je bila hrabra, jaka, mila...nije se dala. Njena dragost i ljubav me je držala. Moja je mama najbolja žena koju znam i jedna od najjačih.
Noćas sam donijela tešku odluku.
Ako je moja mamica preumorna da ostane još malo samnom, ja ću ju pustiti. Neću ju mrcvariti, neću ju siliti, neću. Ja se borim za nju, doktori se bore za nju, ali moj dar njoj je - ona će sama odlučiti može li dalje. A ja ću to poštivati. Ona je toliko toga istrpjela, nitko tko se nije susreo s Alzheimerom ne zna koliko. Ja znam, i želim joj mir. Volim ju previše da bih ju mučila i silila.
Sretna sam da je ova odluka moja i ničija više, a ja ju prepuštam njoj.
Ona spava, temperatura ju muči, ne znoji se. Ja ju trljam alkoholom i perem spužvicom, dr će doći opet popodne.
Danas je došao njen jedinac. Kaže izgleda dobro. I zaista je lijepa. Blijeda ali lijepa. Ne diše teško, ne boli ju. Samo je jako umorna i spava već treći dan skoro bez prestanka. Kad se probudi jede. Moja nada se smanjuje svakim danom.
Mjerim joj temperaturu redovito svakih pola sata do sat. I već mi plešu brojke pred očima.
Ja sam si obećala da ona neće patiti i neće. Ne ako se mene pita, a hvala nebesima, pita me se jer ja sam njen pravni zastupnik. Ja to zovem - ja sam njen glas.
Ja ne klečim niti ne zapomažem. Ja se molim svakim udisajem da ostane. Suzdržavam se da ne plačem. Ako plačem skrivam to od nje. Ona ima moj osmjeh. A ja njen pogled. Volim te mama. Ne brini se, ja sam tu i uvijek ću biti tu. Volim te.
Mislim da ćete mi ovaj put oprostiti patetiku. Nitko ju ne mrzi kao ja ali ovo je vrijeme za veliku patetiku.
utorak

Poludit ću! Danas popodne sam ju digla iz kreveta u kolica iako je imala visoku temperaturu. Tako lakše diše. I pomalo joj postane bolje i do navečer kad je trebala sestra doć s injekcijom antibiotika i infuzijom, mama je bila toliko bolje da infuziju nije ni trebala. Pala joj je temperatura, oči se razbistrile, pomalo je pričala i jela odlično. Ja sam si govorila nemoj se previše nadat ali uzalud! Uzleti nada ko luda ptica. I kad je navečer legla i mirno zaspala već sam teško obuzdavala sreću i nadu i smijeh je zamijenio suze...Pa sam se osjećala krivom što se veselim i ne želim joj da ode spokojno. A sad joj mjerim febru ima 38.2. A dala sam joj prije 9 šumeću, Eferalgan tabletu za snižavanje temperature. Onda tata se počeo znojit, kaže nije mu dobro. pa kako će ti bit, od ovoliko stresa, kažem mu ja. pa glumim bolničarku i mjerim njemu tlak. Ode u nizine...Ma poludit ću sto posto. Već dugo sumnjam da tatu na životu drži samo još briga za mamu. Imam gadan osjećaj da ako izgubim jednog roditelja, izgubit ću oba. Rekla sam da ću poludit? Smatrajte da sad psujem sve čega se sjetim, samo sam pristojna, pa to ne prenosim na post. Istina je da mi mozak zastao i ne pada mi na pamet ni jedna iole prikladna psovka, pa psujem neartikulirano. Ja sam primitivna pra-žena.

26.11.2007. u 09:41 • 45 Komentara • Print • # • ^

  • a ča je draga ? opet višak kapulice'??? da te utješin hebeno i kod mene

    -- a ča se tu more -- 26.11.2007. u 11:34

  • a ta je bilo? kako je mama?

    -- povuci-potegni -- 26.11.2007. u 12:24

  • izgleda kod svih hebeno,samo kod mene med i mlijeko,,,imam i ja problema no guram pod tepih,a kad se nakupi pod tepihom previše onda prodam kuću s namještajem,kupim drugu,stavim novi tepih pa guram,guram,,,nije to loše

    -- fizikalac -- 26.11.2007. u 12:36

  • e hebem ti život :(((( ..

    -- Grazy -- 26.11.2007. u 13:55

  • Draga moja, tako mi je žao što sam te toliko uznemirila, kad sam ja takva... iskrena, i ne mogu farbati... a i ja se molim, zajedno s tobom, iako nisam vjernik, stalno ponavljam molbu da joj bude dobro... što je rekao doktor? Ili jednostavno ne govore ništa... I brodjanka ti je rekla da nije normalno kad stalno spava i da zoveš liječnika... lijepo si ovo napisala i znam da se boriš i kako se boriš i s bolešću i sa sobom... Ako ti to išta znači: Volim te i s tobom sam svake sekunde... Budi najbolje što možeš

    -- lomic -- 26.11.2007. u 15:30

  • Žao mi je što kroz sve to prolazite....u pravu si kad kažeš da je ne možeš držati na silu...nitko to ne može, nismo svemogući. Ali jedno je sigurno, kad odlući više ne boriti se, bit će joj dobro, jer i za nju su to sve samo muke bila ona toga svijesna ili ne! Drži se draga moja! Tko zna što sve nas danas sutra čeka...kakve brige i patnje! Čuvaj i mazi svoju mamu i dalje, dok još imate jedna drugu! Pusek!

    -- Advent -- 26.11.2007. u 15:59

  • Pomoliću se Bogu za tebe. Da ti da snage.
    Mislim da je to jedino što smijemo našeg Boga molit. Da nam da snage da ponesemo svoj križ.

    -- file -- 26.11.2007. u 16:01

  • Vjeruj neznam što bih ti rekla! Kad sve znaš , žao mi je što ti i majka to sve prolazite ..

    -- Grazy -- 26.11.2007. u 16:47

  • Sve je to dio života. Teško je, olakšaj joj koliko možeš.

    -- Aribica -- 26.11.2007. u 17:14

  • uz tebe sam...nije lako plači kad nevidi smij se kad si pored nje....cmokićććć

    -- zagora vrilo života -- 26.11.2007. u 17:17

  • uz tebe sam..želim ti molitvom izreći olakšanje...drž se draga moja...cmokiććć objema...

    -- zagora vrilo života -- 26.11.2007. u 17:23

  • ovo što si napisala....nevjerojatno je lijepo,toplo i pošteno...
    tvoja je mama izuzetna žena jer je uspjela odgojiti ženu kao što si ti...
    uz tebe sam u molitvama i pokojim slovom...
    šaljem ti zagrljaj mila:))

    -- marsi -- 26.11.2007. u 18:34

  • ovaj tekst nije bija kada san ja danas komentirala ,,,draga moja šetemano ,,,,,,tvoja jubav prema najdražoj izaziva u meni navalu osječaja i kako kaže marsi tvoja mama je prekrasna žena kad je od tebe napravila to ča jesi

    u mislima s tobom u molitvi s njom ,,,,,,,,,,, draga moja šetemano drži se!!!!

    -- a ča se tu more -- 26.11.2007. u 19:26

  • drž se mila...sorry, kad sam popodne komentirala nije bilo teksta, samo slika pa nisam znala o čemu je riječ..

    -- povuci-potegni -- 26.11.2007. u 19:38

  • zore,u pravu si,nije ni kod mene bio tekst,vidio sam samo sliku i zaključio da je u problemu,,no sad mi je jasno,,ja se nemolim nikad,no evo zaželjeću zato nešto za nju,a šta nek bude samo moja misao,,

    -- fizikalac -- 26.11.2007. u 20:53

  • Nisam te stigla dans čitati..radila..ali vjeruj da se često sjetim...i mislim!!Mislim na patnju...i mir koji dolazi nakon toga!!Znaš li da se na licu moga sina pojavio osmijeh...!!Mislim da si u pravu sa svojim razmišljanjem...tvoja majka treba slobodu od patnje...svoju sreću...i ljubav za sve vas!!Ljubav je davanje slobode...neka bude kako biti mora!!Samo da bude što bezbolnije i lakše...uz tebe sam!!Svaštara

    -- brodjanka -- 26.11.2007. u 22:09

  • Sve što ti ja mogu reći je : drži se i pomogni joj koliko možeš! Sorry, ali loša sam u ovakvim situacijama, ne znam šta ti reći jer ne znam šta proživljavate i ti i tvoja mama..... Drži se!

    -- Suncokretic -- 26.11.2007. u 22:28

  • svih pozdravljam i svima hvala
    ne znam kako će bit, probamo od danas opet novi lijek
    teško mi je nadat se
    i samo bi plakala. uopće ne znam hoću li izdržat da se ne raspadnem
    probat ću se javit sutra, ko zna morebit i bude bolje
    laku noć svima
    @lomic-ja tebi zahvaljujem, puno si mi pomogla, ti se ne bojiš reć što treba i kad znaš da će boljeti. a boljelo je. ali imaš pravo i u neku ruku si me natjerala prihvatiti mogućnost rastanka
    iako ja molim, molim i molim svaki dah mi je jedna molitva! ali mama će odlučit, ja sam samo pratnja i pomoć

    -- 7 dana -- 27.11.2007. u 00:02

  • Ajoj draga, topli zagrljaj i poljubac ti šaljem, molit ću za nju i tebe, neka bude kako mora bit, znam da je teško ali ponekad stvarno treba pustit drage nam ljude, plači kad te nevidi jer i ti moraš olakšat dušu, najgore je skupljat u sebi.

    -- slatko grko -- 27.11.2007. u 01:00

  • šetemano ja se nadam da je stanje danas nešto bolje ,,,mislim na tebe ,,,drži se ,,,,,,zore

    -- a ča se tu more -- 27.11.2007. u 08:59

  • a ča da ti kažen moja draga ,,,,,,,,neka ti bog da snage ,,,,kvragu grop mi je u grlu ne znan niti ča da ti kažen ,,,,,,jubac moja draga šetemano

    -- a ča se tu more -- 27.11.2007. u 09:37

  • Draga moja, hvala ti na riječi utjehe....ipak sam i ja čovjek, sentimentalna.....upravo zbog takvih kao što si ti i pišem svoj blog, to mi je i bila namjera kad sam ga otvorila.....ali ne misle svi tako, dosta je jedan da te može konstantnim provokacijama baciti iz takta! Poljubi svoju mamu u moje ime! Bog vas sve blagoslovio!

    -- Advent -- 27.11.2007. u 10:13

  • draga moja.....sto puta sam pomislila.....ti si kćer kakvu bi svak od nas
    želio imati....blago tvojoj mami....
    šaljem ti jedan veliki topli zagrljaj i poljubac.....drži se...molim se za tebe i tvoju mamu....:)

    -- deepsea -- 27.11.2007. u 11:07

  • u prolazu ,veliki pozdrav i pusa

    -- Grazy -- 27.11.2007. u 11:45

  • opet sam se uspjela rasplakati citajuci....toliko ljubavi i dobrote u vas dvije
    DRZ SE DRAGA

    -- fotkam, kuham, putujem... -- 27.11.2007. u 13:58

  • Samo pozdrav da ti ostavim

    -- slatko grko -- 27.11.2007. u 15:29

  • Draga moja, sve si samo ne patetična. Podsjetila si me na blogericu morenade.blog.hr. Ona je pustila svog zaručnika prije 6 godina da spokojno otiđe. I danas je iznimno radosna osoba koja veseli sve oko sebe. Ti si takva već sada i molim Boga da bude tako zauvijek!

    -- Ljubljena kćer -- 27.11.2007. u 16:23

  • Ovo je i teško vrijeme.
    Ali tvoj osmjeh i njen pogled sigurno pomažu.

    -- Koraljka -- 27.11.2007. u 20:45

  • Evo malo i mene, Rapko moja! Raduje me tvoje zrelo razmišljanje. Kao i fizy, ni ja se nikad ne molim, ali mogu izraziti želju da sve prođe što bezbolnije za tvoju mamu, tebe i sve tvoje!

    -- anter -- 27.11.2007. u 22:33

  • :( donijela si hrabru i tešku odluku,sa tobom sam i donekle suosjećam,napustili su me mnogi..ali netko tako blizak kao mama...to je zbilja teško...Divim se tvojoj upornosti i znam da ti je teško,ali i da bi dala još više da možeš! Pomoći ću ti molitvom,barem to mogu...znam da molitva pomaže.Večeras molim za tebe i tvoju dragu majku.Puno pozdrava i pusa iz Slavonije!

    -- annika -- 27.11.2007. u 23:01

  • Poželjno i da se izpsuješ..i da se isplačeš...i da vičeš..sve dolazi u obzir što ti može olakšati dušu i pomoći da lakše sve podneseš!!Idi za instinktom,to je najbolji putokaz!!Ugodnu i mirnu noć ti želim!!Svaštara

    -- brodjanka -- 28.11.2007. u 02:40

  • Zaista mi je tesko citati ovakve postove, kada osjetim tugu i ostanem bez rijeci.
    Jednostavno neznam sta bih ti napisao ali iskreno suosjecam sa tobom i jedino sto mogu napisati je "zao mi je"
    Znam koliko se roditelji vole i ja sam se vratio iz Australije u Europu da bih bio blize svojima.
    Nadaj se da ce sve biti dobro ili barem bolje i izdrzi ma koliko tesko bilo.
    Sada jos uvijek imas nekoga i nisi sama.
    Prijateljski zagrljaj ti saljem.

    -- Kenguur -- 28.11.2007. u 07:39

  • drž se...svi smo uz tebe...

    -- povuci-potegni -- 28.11.2007. u 08:33

  • A došla sam pitati jel bolje.....Drži se!

    -- Suncokretic -- 28.11.2007. u 10:02

  • mama za sad ne pati puno, čini se smirena, dobila je infuziju upravo, temperaturu skidam oblogama od rakije ljudi moji :) i šumećim tabletama (otopim u dec vode i dodam malo frutolina da može uzet. jer tekuće ne može )
    luda sam ali počinjem se molit da ju nebo uzme što prije, dok se ne pati. i dok ja ne izgubim i ovu zadnju snagu i ne skljokam se
    &/%$# ti bolest i znam da nas svih čeka kraj...samo da bude brz i bezbolan

    noćas su se na Rabu dvije teenagerice bacile u smrt zajedno ... jutros mi je barba donil par litri rakije za mamu pa mi priča. onda dođe med. sestra pa priča ... ljudi, čuvajte djecu i razgovarajte s njima, ovo je prestrašno...ne znam što su one mislile da su to napravile, nezrele djevojke, jesu mislile idemo se sad malo ubit pa da vidimo hoćemo li se od toga osjećat bolje?! nikad ne dozvolite da vas djeca zavaraju! koliko god uporno se ponašali kao da ih gnjavite, mučite i kao da vas ne trebaju jer su pametniji i razumiju sve bolje od vas fosila- ONI TREBAJU U TIM GODINAMA VAS VIŠE NEGO KAD SU SE RODILI I NE PUŠTAJTE IH I UVIJEK NEKA ZNAJU DA STE NA NJIHOVOJ STRANI...ne razumijem ovo...jadni im roditelji, braća sestre i prijatelji

    pozdrav svima i hvala vam, samo jedna ljudska riječ koja mi doleti ovako znači mi puno i želim da znate to, PUNO MI POMAŽETE!!!

    -- 7 dana -- 28.11.2007. u 10:26

  • draga moja šetemano ,,,tvoje je srce pregolemo ,,,,,,,veliki pojubac iz trogira ,,,,,mislim na tebe
    dobroto

    -- a ča se tu more -- 28.11.2007. u 10:36

  • Draga nmk, kako je? A što pitam... upravo sam vidjela Rab na TV, nažalost po zlu, što bi toj djeci da im je život dodijao sa 14 godina? Sva se ježim od pomisli na takvo što... Draga moja, ako stigneš javi nam se... U mislima sam s tobom stalno... Pozdrav i držite se

    -- lomic -- 28.11.2007. u 12:08

  • U mislima sam s tobom, drži se, znam da je teško ali Bog će ti dat snage, svima nam da nešto, nemam riječi koji bi ti sad rekla, topli zagrljaj i poljubac ti šaljem, hrabra si ti i topla žena.
    Nijesam čula ovu vijest za te cure ali to je prestrašno.Kiss draga

    -- slatko grko -- 28.11.2007. u 13:26

  • Čvrsto vjerujem smrt nije kraj. Vjerujem da je to putovanje u stizanje na Odredište. Rastanak gledam kao na ispraćaj putnika na kolodvoru a tada želim mahati sretno bijelom maramicom, želim da onaj koji odlazi s prozora gleda radosno lice i srce koje je zahvalno da smo hodali životom zajedno. Susret je siguran. Jer jednom ćemo i mi na isti put. Ne znam opisati ali za mene SLOBODA ODLASKA je divan izraz ljubavi potreban da bi se čovjek sretan otisnuo na put a drugi ostao zahvalan za tako divnu osobu koja ga je oplemenila. Mogu reći da odlaskom gubimo, znam da je to teško i puno, no jednako tako i dobivamo, odjednom se u srcu stvore toliki darovi, tolike vrline koje je posjedivala osoba koju smo spremili na PUt. Želim ti od srca da sloboda odlaska tvoje mame ostane u tvome srcu i donese ti mnogo mira i radosti koju sam i sama osjetila. Jer ono što mogu posvjedočiti to je da sam u takvom odlasku osjetila ljubav, mir, blagoslov. Sretna sam da je to prošlo da nije više moja sadašnjost, ali isto tako sretna sam i da je sve to postojalo i jest dio mene. Za tvoju majku postoji svijet u kojem nema bolesti, bolova i temperature. Ako joj je poći tim putem, budi uz nju u svoj slobodi njenog odlaska i u vjeri da će joj tamo biti lijepo. Divim ti se, svemu što činiš za mamu. I od srca ti želim svako dobro, mir i neka te nosi ta sloboda koju si osjetila. To je DIVNO. Ljubav koju iskazuješ majci njegujući je... nadam se da ću ako zatreba jednom i sama imati toliko ljubavi, mašte, volje, snage. Sretno vam objema!

    -- more nade -- 28.11.2007. u 13:35

  • Samo pozdravljam tebe i tvoju obitelj. Pridružujem se podrški svih ovih divnih ljudi i šaljem ti dio svoje energije da izdržiš.

    -- sgorci -- 28.11.2007. u 13:50

  • pozdravljam te u prolazu.....drži se....bit će dobro....:)

    -- deepsea -- 28.11.2007. u 16:35

  • Jako me je dirnuo ovaj tvoj post da su mi i suze potekle.Tvoja je je majka zaista , zaista izuzetna zena kad je odgojila ovakvu divnu kcerku, u danasnje vrijeme to je veliko blago.Zelim ti da skupis snagu i izdrzis sve.
    Šaljem ti zagrljaj.

    -- iglice -- 28.11.2007. u 17:07

  • naučila sam da svi moji prijatelji kad su u nevolji,u bilo koje doba
    dana ili noći pokucaju na vrata moje kućice...
    sad se osječam bespomočna...htjela bih ti pomoći ,ali bojim se
    da ne uspjevam...nikako...
    prije tri god. bila sam u sličnoj situaciji...tad još nisam s nikime djelila
    svoju bol...(nisam imala blog)
    sjedila bih na podu ,u kutu sobe...zaključana da me moji ne vide...
    sječam se bespomočnosti,želje da jednostavno ne postojim,da
    samo nestanem...
    sad shvačam da sve ima svoj početak i kraj...
    ti si jaka žena...pusti mamu neka ide,ako je zato došlo vrijeme...
    jednom će doći i naše...
    zagrljaj mila:)

    -- marsi -- 28.11.2007. u 18:25

  • Bemti, rasplakala san se ka tuka.... i ne znan šta ću napisat.... drž se... zagrljaj ti šaljen!

    -- čiovka -- 28.11.2007. u 19:05

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (18)
Ožujak 2008 (22)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (20)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (27)
Listopad 2007 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

helou

Image Hosted by ImageShack.us

tiredincro@gmail.com
Image and video hosting by TinyPic










Image and video hosting by TinyPic

free hit counter

hit counter

"...više nego celi svit i okolicu!"

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači



NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT














Image and video hosting by TinyPic

Image Hosted by ImageShack.us

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest

aj lajk

naughty Grazy Heart
wink brodjanka
thumbup Vukovarski Som
njami RADOZNALI
yes lomic
hrvatska premijer dični ;)
wave Aribica
cool Joso49
sretan Advent
mah nima
dead Boljun
Image and video hosting by TinyPic

klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica
Image and video hosting by TinyPic
pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica




Pomozimo maloj Anji


PUTUJMO

Naslonimo ljestve

Na oblak

Sačekajmo vlak

Pa krenimo dugom

Tom uskotračnom prugom

I putujmo…putujmo…



Između dva oblaka

Kao od stanice do stanice

Dok kraj prozora promiču

Nebeske plave oranice

Lijepo je brojati ciruse

Male bijele ovčice

Što u stado zbiru se

I putovati…putovati



Od kada te nema

Ne putujem često

Ali samo poželi

Jer još ti čuvam mjesto

I možemo zauvijek ovako

Putovati….putovati

BY Boljun







































DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica