7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak

subota, 21.06.2008.

..........................

mala škola

molim, obratiti pažnju da je naslov TAMNO PLAVE boje, a ostalo ignorirati.
mislim se usavršavati, makar na jesen. ili tako nešto
sombadi neka mi zaprdi nogadu u cijenjenu pozadinu da idem hehe, spaaatiiii !

petak, 20.06.2008.

tako sam ... pristojna!

........i zato sam brisala post više puta.
28 dana mira. Više - manje. A onda...


"Ki put najbolje je samo petat slike"
Zore

srijeda, 18.06.2008.

turski hakeri na photobucket-u ! uuuuuuuu!!!!!!! ja ne biti sretna! ;(

" # NeTDevilz #

... ve NeTDevilz yeniden sahnede

Bizi hat1rlayan var m1 ? Unutulduumuzu düşündük ve tekrar hat1rlatmaya karar verdik !

( Turkish hackers group )

ZeberuS - GeCeCi - MiLaNo - The_BeKiR - h4ckinger - SerSaK - KinSize

©2008 NetDevilz Co.
We're not first,But We're the BEST! "



je, taman sam nekima od vas očitala bukvicu da ste nešto kopali po blogu i da ste sami krivi..... kad gledam svoj vlastiti blog! strašno!
a šta vi mislite o brilijantnim nam hakerima, ha?


------------------------------------------- AP-DEJT !!!!!!!!!! -----------------------------------------

VRATILI SE KOMENTARIIIIIIIIII !!!!!!!!!!! IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!!!!!!!!!! AJM SO HEPIIIIIIIIIIIIIIIII!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OK, SAD MOGU I JA OVAKO, OPUŠTENO, ZADOVOLJNO....PREST U SVOJOJ LEŽALJKICI !!! JUUUUUUUUUUUUUUUUUHUUUUUUUUUUUUUUUUUUUHUUUUUUUUUUUUU-
HUUUUUUUUUHUUUUUUUUUUUUUUUUU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

nedjelja, 15.06.2008.

vremenska prognoza: sunčano + haiku no 123456 i haiku no 123457

HAIKU METEOROLOŠKI

svatko je danas kritičar
no ti ostani klaun do kraja



HAIKU NEDJELJNI

umjesto da tražiš dlaku u jaju
operi jaja

subota, 14.06.2008.

14. čini se još mi je tu ... moje drago sve!

Dragi moji
s vama sam dijelila i suze i smijeh. Danas je pol godine kako je moja anđelina otišla. Pjesma je vesela jer sam ju njome stotine puta nasmijavala...sunce moje nasmijano!

četvrtak, 12.06.2008.

samo jedan dan :)

JUTRO
Četvrtak. Svježe jutro. S moje voljene Pijacete spuštam se skalinama na rivu. Ulice su gotovo prazne. Škovacini. Ranoranioci. More. More....More i barke. Zastave!
Uživala sam ujutro, gledala patuljke u dresovima, a i mali susjedić Duje mi je bio u posjete. No Duje više od svega voli svoje lopte, pa ga je druga susjeda kidnapirala i odvela, a di drugo nego na Pijacetu! Tamo je Duje velika zvijezda nogometa. Veća i od Srne I Modrića i Pelea i Maradone.....
Nasmijala sam se kad je u moru kockica zavijorila ponosno i prkosno jedna zlatno crveno crna zastava u rukama male patuljčice! Preslatko!
Ulica se uskoro nakrcala turistima u potrazi za.... svim i svačim! Kupili su i malo kamenja, hvala ljepo! Popodnevna pauza prošla je brzo, ko i uvijek. Kuhanje, crnogorske vježbe presjedanja itd. A večer....Za pamćenje. Pljusak. I pobjeda kockastih. I ludilo poslije toga! Drago mi je da sam u 10 kidnula doma jer to ludilo zna se otet kontroli i postat ružno. A ja volim mir. Ne volim kad alkohol poružni čovjeka. Evo me spremnu za krevet, no.....


Uživala sam, pofalio mi moj olympus
Stvarno se mogu svaki dan malo ranije dić iz kreveta i uživat ovako svaki dan. Blago meni!
....no da ne smrdi više stari post, cvijeće !

nedjelja, 08.06.2008.

restroom, anyone?

Čujem neki dan, pokvario se zahod na svemirskoj postaji. Par dana posle proguglam radoznalo da vidim kako to izgleda, taj višemilijunski wc koji se usudi nepredviđeno pokvarit. Izgleda bez veze, nema estetike, nema boja, sve sivo i bljak!
Ne znam epilog priče, i nije mi bitan. Već sam si ja lagano zamislila najbolju moguću verziju. Najsmješniju. Dakle, i u svemiru nije niš bolja situacija s majstorima. I ona "Drž' vodu, dok majstori odu!" papreno se napuhala u ovom slučaju! Jer, na majčici Zemlji, teško dočekaš majstora a "tamo gore" je još i gore! Jer astronauti i kozmonauti ziher nisu vodoinstalateri u fušu! I šta su mogli napravit....Pa imaju pelene, sjetim se ja, i istovremeno sam se stresla od pomisli.... Da bi uživali u pogledu na našu plavozelenu planetu, žrtvuju se gordi ubermeni i ubervumenice, pa nose posrane pelene....
Pomisao koja moj šigimigi mozgić brzo navede na stramputice misli i one se rastoče ko nabujala rijeka u svim pravcima.
Gledano nadolje, što se taj jadnik ne mrdne pa ne učini nešto od svog života, umjesto što kuka uvijek dozlabloga!
Gledano nagore, lako njima, gaze nas male bezobzirno, izrabljuju a sebi trpaju u džep!
Gledano zatvorenih očiju, svatko nešto žrtvuje, pa čak možda i nesvjesno, da bi postigao neki svoj cilj, da bi preživio, dan, godinu, uopće, preživio. Jedan čovjek, dva čovjeka, problem. Gledam ja tebe, gledaš ti mene, ali vidimo li se mi uopće? Ili ja vidim samo sebe a ti samo sliku svoju ljubiš, pa ti možda ja zaklanjam sunce, ili ti meni priječiš pogled na ogledalo? Ja te volim, ali na daleko. Tvoj mi je miris neugodan, tvoj glas preglasan, ako se previše približiš, povlačim se korak, dva unatrag, branim svoj prostor.
Onaj svemirski zahod nije poslužio svrsi. Ili možda...? Možda je trebalo podsjetiti se da u životu ništa nikad ne ide kako čovjek to zamisli i da se na prepreku može naići i u božanski bestežinskom svemiru. Planiranje je možda samo samozavaravanje? Cvrčak ili mrav, vječna borba logike i srca. Cvrčci su mi zanimljivi. Životni boemi, uživaju dok je sunca, no što je s njima kad padnu kiše i dođu hlani vjetrovi? Kad utihne muzika? A mravi? Ood njih me hvata nervoza, hodaju, hodaju, skupljaju, ne staju... A ja? Leptirica? Otplesala svoje i sad gmižem. Manje ili više ružna gusjenica. Leptirica/gusjenica s velikim talentom za La-prd!
Suvisla koliko i pijani papagaj. No postojana. To si priznajem. Kad voljem, voljem, kad ne voljem...Sve mi teško i tlaka ...
O sole mio... Sebe ne voljem pa mi tlaka jaka! Ne znam zašto ...
Zahod mi je drugi ofis! Tamo si donesem pepeljaru pa zagađujem zrak. Pročitam i novine. Utočište moje drago, tamo pobjegnem da se povratim od nasrtanja na svojih metar i cvancih vlastitog prostora. A oni u svemiru ni to nemaju, jadni! Pogled mora da je božanski, kad im kompenzira gubitak njihovih metar cvancih. Ili su oni evoluirali, pa imaju nekih svojih unutarnjih metar cvancih? Ja sve više rastem u uvjerenju da sam zaostala!
No...drobih dosta. Vrijeme je da gusjenica odspava. Možda zaostanem još više, možda se povratim u lik leptirice ... Javit ću, ako je moguće, ako ima još gusjenica s velikim iščekivanjima.

srijeda, 04.06.2008.

lijepa ili samo čudna čuda prirode - prvi dio - STABLO

- fali mi bloganje onako, zapravo, i moja noćna smjena mi fali
- uhodavam se i rashodavam na poslu
- imam puno toga za kazat ma ne smin odnosno, ne stignem
- kad uhvatim ritam, trebalo bi bit bolje
- do onda, nadam se da neću porazbijat sve u trgovini
- inače, prodajem kamenje i otkrila sam da je lomljivo baš kao i staklo
- u svezi s tim, ona uzrečica "ko slon u staklarni" mi je jako smiješna, jer eto....izgledam ko slonica no još malo trapavija pa mi staklo ne treba, jer ja lomim i kamen
- idem sad odmorit sat vremena pa nazad ...radi se dvokratno
- jedva čekam olimpijadu i muško plivanje, svi stilovi su mi podjednako dragi! mljac! !
- malo štekam s komentarima, ali gustirna, znaj da sam vidila tvoje krasote, i svuda ja navratim, pod uvjetom da dotični blog još postoji
I GOT MY EYES ON YOU !

nedjelja, 01.06.2008.

krajnje neozbiljna uspavanka

Umjesto da skrene pogled na kompjuter, Lucija iz navike pogleda na zidni sat. Prošlo je 6 ujutro. Pogleda u blijedu zoru iza prozora. Sunce gura prve zrake uzbrdo, jato galebova oblijeće ribarice na povratku. Ulica se budi. Dostavljači su stigli s toplim kruhom, trajektom stižu friške novine...Zadnji posjetitelj konobe budi se iz polusna i tetura put kuće.
Lucija zamišlja priču. Ključ u bravi trgnuo je dijete iz sna. Ono tjeskobno osluškuje očeve nesigurne korake. Čovjek zastenje kad udari rukom oštru ivicu komode u hodniku. U jutarnjoj tišini grmi vodokotlić u zahodu. Napad kašlja zatomljuju zatvorena vrata roditeljske sobe. Dijetetu sa srcem koje kao da će iskočiti iz grudi učini se da ga zapuhuje alkoholni vonj. Leži velikih očiju i osluškuje....
Otkida se Lucija od ove mučne priče. Gleda u tekst na monitoru. Smiješi se. Ponovno je pogledala sat na zidu i ponovno se sjeti da ima sat i na kompjuteru. Odmahne lagano glavom. Sad se više i ne isplati lijegati. Sklapa kompjuter, u kupaonici isplahne lice i umorne oči hladnom vodom. Prođe četkom kroz kosu. Navuče tenisice te silazi niz skaline do ulice. Miris kruha podsjeti ju da nema ni kune u džepu. Gorko iskrivi usnice, samo na djelić sekunde. Izravna leđa, podigne glavu i zakorača prema rivi. Duboko, zaljubljeno udiše mirise nafte i mora koje joj vjetrić donosi. Bijele ptice prelijeću ju i klikću. Sunce je izašlo i počelo obećavati topli, ljetni dan.
Bit će kako bude, misli Lucija rezignirano. Bit će kako bude.
Okrene se moru i pošalje mu tisuće poljubaca. Baca u more tisuće poruka u boci..... "Spasi me!"
Ne žureći, vraća se uz skaline prema kamenoj kući. Dok svijet započinje bjesomučnu utrku ispod njenih prozora, sklapa oči na jastuku. Poslijednja misao prije nego što utone u san joj je "Mir..."

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.