Umjesto da skrene pogled na kompjuter, Lucija iz navike pogleda na zidni sat. Prošlo je 6 ujutro. Pogleda u blijedu zoru iza prozora. Sunce gura prve zrake uzbrdo, jato galebova oblijeće ribarice na povratku. Ulica se budi. Dostavljači su stigli s toplim kruhom, trajektom stižu friške novine...Zadnji posjetitelj konobe budi se iz polusna i tetura put kuće.
Lucija zamišlja priču. Ključ u bravi trgnuo je dijete iz sna. Ono tjeskobno osluškuje očeve nesigurne korake. Čovjek zastenje kad udari rukom oštru ivicu komode u hodniku. U jutarnjoj tišini grmi vodokotlić u zahodu. Napad kašlja zatomljuju zatvorena vrata roditeljske sobe. Dijetetu sa srcem koje kao da će iskočiti iz grudi učini se da ga zapuhuje alkoholni vonj. Leži velikih očiju i osluškuje....
Otkida se Lucija od ove mučne priče. Gleda u tekst na monitoru. Smiješi se. Ponovno je pogledala sat na zidu i ponovno se sjeti da ima sat i na kompjuteru. Odmahne lagano glavom. Sad se više i ne isplati lijegati. Sklapa kompjuter, u kupaonici isplahne lice i umorne oči hladnom vodom. Prođe četkom kroz kosu. Navuče tenisice te silazi niz skaline do ulice. Miris kruha podsjeti ju da nema ni kune u džepu. Gorko iskrivi usnice, samo na djelić sekunde. Izravna leđa, podigne glavu i zakorača prema rivi. Duboko, zaljubljeno udiše mirise nafte i mora koje joj vjetrić donosi. Bijele ptice prelijeću ju i klikću. Sunce je izašlo i počelo obećavati topli, ljetni dan.
Bit će kako bude, misli Lucija rezignirano. Bit će kako bude.
Okrene se moru i pošalje mu tisuće poljubaca. Baca u more tisuće poruka u boci..... "Spasi me!"
Ne žureći, vraća se uz skaline prema kamenoj kući. Dok svijet započinje bjesomučnu utrku ispod njenih prozora, sklapa oči na jastuku. Poslijednja misao prije nego što utone u san joj je "Mir..."
Post je objavljen 01.06.2008. u 00:38 sati.