Marketing
Look up to the clouds and to the sunsetting skies.
It is finnished
stara mudrost Arapaho indijanaca
Mislim da je filipinka rekla nešto, na što sam se zamislila...Kako je, u stvari najteže čovjeku bit zadovoljan. Sretan. Prva priznam da sam sklona odustajanju, opravdavanju same sebe i reć "To su pusti snovi! Nedostižno!". Izgleda da je lakše kukat i odustat nego potrudit se. Sumnjam da je postizanje zadovoljstva (iš!iš! perverzne primisli! 
) - umjetnost neke sorte. Ili bar vještina koju treba imat urođenu ili ju uvježbavat i protezat redovito. U najtežim trenucima čovjek je primoran snaći se i stvarati si lijepe trenutke, kako bi sve ružno i tužno bilo podnošljivo, kako bi si dočarao neku normalu. Pričam o sebi. O vrlo intenzivnom razdoblju koje je iza mene. I pokušavam objasniti sama sebi prazninu koju osjećam i predosjećam. Govorim si "Samo pomalo". No koliko prostora si čovjek može dat prije nego mu se može zalijepit etiketa "Drvene Marije" ili lijenčine ili...ne znam koja još...Trenutno imam osjećaj kao da sam zapela u nekom balonu, te da svijet ide pored mene a ja, sasvim zadovoljna pozicijom, gledam i zijevam. Nisam "uključena" u utrku. Samo gledam! 
Previše nezainteresirano, bojim se.
Nije da nemam želja. Imam. Želim otputovati negdje, sama samcata. Nakon dugo, najduže vremena, ostat sama sa sobom. Šutjet. Možda popit koju blog kavu (ili kakao 
). U biti, željela bi malo slobode i promjenu. Mjesta, lica. Glasova. No tad si kažem slavno "Ma nije moguće!" Pusti snovi!"
Eeeeh....da mi je biti... ne morski pas, žao mi je ako se neko ne slaže, ali morski psi su jeziva stvorenja! Ne! Da mi je biti .... jača. Baš se osjećam... kilavo 
apdejt
Da sam znala da samo trebam žicat 
te blog kave/kakao, oooodavno bi ja to bila počela žicat! NOOO; nikad nije kasno ;)) 
Post je objavljen 26.06.2008. u 01:58 sati.