7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak

petak, 25.04.2008.

Fjera

Zakasnila sam na fjeru. Ustvari, potpuno sam zaboravila na nju!!!!!! U ovo doba godine ne sjećam se da smo imali feštu...Mislim da je ovo posebno improvizirana mini fjera za turiste koji su trenutno na otoku. I dobro je to. Samostreličare sam totalno propustila, kad sam stigla pomalo su se već ljudi razilazili. Tako ti je to kad se u 10 navečer sjetiš, hehehe i to samo zato jer čuješ top i bubnjeve! Blogati, mene dozivaju ko u Africi! Da se dimilo rekla bi da su mi slali dimne signale ko indijanci. Od Varoša do moje tarace! Svašta! Slike su nabrzake ušićarene, šta da vam rečem?! Ovo ljeto možda uspijem zabilježit nešto više, ako ne budem radila do ponoći...
Ko šta vidite na slajdu, doveli su tovara, slatkog, malog tovara! Ubila sam se uslikat ga, živahan neki mali! Prikazali su pletenje raznih predmeta od špaga, posebno dumižana iliti upletanje staklenih boca konopom. Također su demonstrirali kako se nekad radio konop. Žene u nošnji uz pjesmu su demonstrirale kako se prela vuna, pletu vunene bičve iliti čarape...Donešen je i žrvanj za mljevenje hrementuna iliti kukuruza....Iako sam zakasnila, ili baš zato, ljudi su se činili dobro raspoloženi. Je li zbog vina, slane ribice s kukuruznim kruhom i maslinovim uljem...nemam poima. JER SAM JA ZAKASNILA a i tako ne pijem vino, ne jedem slanu ribu a ne volim ni maslinovo ulje osim za kuhanje.
Popodne sam zastala u šetnji i slikala cvijeće. Žena je naišla i radoznalo i pomalo zabrinuto upitala da "ča ja gužvan cveće?!" UPS! Napokon sam nekome sumnjiva!
Dosta mi je za danas. Kako vrijeme leti, sad sam totalno u-mor-naaaaa. Mislim da ću spavat ko beba. Drago mi je da se nekima od vas svidjela Boljunova pjesma. Jesam se zafrknula kad sam izabrala baš onu o peglanju, kako ste mi se samo povampirile drage moje! A čovjek stvarno piše odlično i ja volim čitat njegove pjesme, a ova me je totalno oduševila svojim humorom.
Još samo jedno - jer sam zakasnila, nisam se sjetila pitat recept za ljubavni napitak...


Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

četvrtak, 24.04.2008.

DAAAAMEEEE I GOSPODOOO - I GIVE YOU - BOLJUN !

Kako sam najavila jelte, predstavljam vam poetu čija poezija meni mami osmjeh na lice !
BOLJUN ! mi je dao dozvolu pa ga s guštom vama preporučam !
"Ova je pjesma bila napisana i izbrisana sa bloga u jednom mom naletu duševnog rastrojstva. Posvećena je mojoj ženi koja uvijek dok pegla zamišlja kako je željela biti atletičarka, a ja sam eto razlog što to nije. Pjesmom sam joj htio reći da u mojim očima ispeglana košulja ima istu vrijednost kao i zlatna olimpijska medalja. Pjesmu vraćam na blog....neka bude među drugim pjesmama jer će se tu među svojima osjećati bolje...


I PEGLANJE JE SPORT ...ZAR NE?


Od uha do uha

Si osmijeh rastegla

Pred tobom je daska

U ruci ti pegla


Savršen sklad ste

Ti i Ona

To sraslo u ruci

Je dno od teflona


Ne muče to mene

Muški obrasci

Ljepotu ja kužim

Tog sporta na dasci


Svaki dan peglat

To je karizma

Al' tebe nosi

Duh olimpizma


Na zgužvanoj plahti

U oblaku pare

Užegla pegla

Konkurenciju tare


I zamišljaš himnu

Što pobjedu slavi

Pod barjakom stojiš

Sa vijencem na glavi


Croatie…. medaille d'or

Ushit srce grči

Kad na vreloj pegli

Tvoja suza cvrči"

srijeda, 23.04.2008.

Ples na kiši za GT

Greentea je s takvim žarom pisala o našoj planeti, o potrebi za promjenom unutar nas samih kako bi Zemlja bila ono što može i mora biti da bismo u njoj mogli živjeti i uživati i nadalje...Umjesto komentara, posvećujem ti ovaj post, drago moje zeleno srce.
Uz napomenu da ja, s puno manje žara, samo želim naglasiti da svaka promjena počinje sasvim malim korakom. Pa onda još jednim majušnim...i tako uvijek samo naprijed. Kad sam pametna za popizdit, ča ću van ja!
Što je ljepota života ako ne blaženstvo uživanja u malim stvarima. Englezi imaju lijepu uzrečicu "Stop to smel the flowers" - zastani i pomiriši cvijeće. Baš to mislim. Ne moraju svi ići svijetom noseći fotoaparat i cijelo vrijeme zastajkujući, uslikati svaki cvijet i vlat trave. To ću ja umjesto vas! No možda možemo ponijeti sliku kišnim kapima okupanog cvijeta negdje duboko u sebi, kao utjehu ljepote. Dok oko nas zidovi čvrsto otkucavaju sate koje moramo provoditi iza njih, neka nam u podsvjesti ostane miris mokre zemlje.
Danas sam zapalila dvije svijeće za moju anđelinu. Kiša je padala pristojno, lagano. Nastavila sam šetnjom kroz park Komrčar. Što bi drugo po kiši raslo nego gljive. Nisam ih brala, ja se držim šampinjona na pijaci jer, sigurno je sigurno! Sjetila sam se kako je mama voljela brat gljive i onda smišljala milijun i jedan recept koji smo mi frčući nosinama isprobavali. Sušene, ukiseljene, svježe, mljevene, smrznute gljive....mili blože! Potpuno protračeno na nas, pogotovo na mene. Vrhunac mog gurmanskog sanjarenja je čokolino.
Prolazeći kroz park poželjela sam vam pokazati prostirku od ciklama. Prelijepe su! Čarobne i naravno, i one imaju svoje mjesto u škrinjici mojih uspomena iz djetinjstva. No više ih ne berem. Nisam ih uspjela ni uslikati najbolje, teško je s kišobranom kroz grmlje. U tom mi je trenu palo na pamet kako bi ja ovako, čučeći u grmlju izgledala putniku namjerniku! Poza za hmmmm! Spuštajući se k moru, stigla sam na Kolo. Mjesto gdje sam jednom sjela u lokvu smole što se cijedila iz bora. O kako mi je bilo do kuće! S guzicom ...možete si malo i zamislit! Na Kolu bi se ja sjela i kad bi s anđelinom šetala, ali samo na minutu, jer nije ona imala strpljenja sjedit.
More ko more, niš nova. Ljepo, divno, pod oblačnim nebom samo ja i par prolaznika, dvonožaca i četveronožaca slušali smo valove kako grle obalu. Pomislila sam da ću jednom, kad ne bude kiša, uzet torbu na rame i napravit cjelodnevni izlet na poluotok Frkanj. U pijesku je sjalo Petrovo uho, lijepa mala školjka kakvih sam ko dijete bezbroj izronila. Kamene klupice, ukrašene cvijećem od ciglastih kamenčića....Anđelina se igrala tim kamenčićima sa svojim unučicama. Poslije, bolesna, te klupice bi joj dozvale zamućene uspomene te je inzistirala na tome da su baš ona i unučice te klupice tako uredile.
Graciozno sam se popela po strmoj i klizavoj uzbrdici posutoj borovim iglicama da bi uslikala i Partizane! Poima nemam kako se u stvari zove to ljubičasto poljsko cvijeće. Od djetinjstva, pa sam eto već i ostarila ja ih još uvijek jednostavno zovem Partizani. I još je puno malih blaga na putu do kuće. Tu ne računam baš i puževe, koji su tu samo kako bi naglasila da sam gacala po kiši i slikala držeći kišobran. To sve kažem u želji da se moj trud i muka posebno cijeni, jelte. Neki dan sam slučajno načula recepte za spremanje puževa. Fraza "i onda se pusti da se ocijedi sluz" ponovljena je taman toliko puta da mi se i nehotice cijelo lice izobličilo u gadljivu grimasu.
PUŽU, MUŽU, VADI ROGE VAN, DA TI KUĆU NE PRODAM!!!!!!!
I na kraju, miris bogova. Romanija. Divna, opojna romanija koja se povukla visoko u stijene da bi se zaštitila od nas, ljudi. Jer mi joj ne možemo odolit, i da je možemo dohvatiti, ubrali bi ju. Ja sam jednu grančicu dohvatila i to s korijenom pa ću si ju zasaditi. Romanija ....mmmmmmmmm
PS - slijedeći post već imam spreman! Namjeravam naime predstaviti vam Boljuna, blogera s t-portala! Vanserijskog poetu! Pa iščekujte hehe

utorak, 22.04.2008.

INDIVIDUALCI - osobe (ili životinje) koji stvari čine na "svoj način" i vole biti drugačiji

uštediš na kremi za sunčanje, na depilaciji ....uštediš !!!


















i na kraju NJIH TROJE INDIVIDUALACA

nedjelja, 20.04.2008.

ALI ZNATE LI PARKIRAT ?????

Vaša vrijedna Lila Krpica ne miruje! Posudila sam fotoaparat od kolege novinara (sad smo već kolege, onako, od milja, jer ja svakim danom sve više napredujem!). Prošli vikend posjetila sam kumu Danu na moru te sam malo uz nju učila kako to čudo od digitalnog fotoaparata radi. Moram reć da sam nakon prvih par neuspjelih pokušaja savladala sve što sam savladati trebala. Žao mi je što Štef nije bio samnom, onda bi se navečer sjeli u konobu i zapjevali uz Štefovu harmoniku Pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol... Još više žalim što nije Ifraim imao vremena za jedan vikend na moru! Možda drugi put, a onda ću nas sve zajedno uslikati za uspomenu! Naravno, ne njih dvojicu zajedno, to ne bi bilo feš! Kako bi se ja samo pravila važna s crncem pod ruku! Bila bi atrakcija za 10!!! Ali ovako sam se ispričala s kumom i razgledala domorodce. Moram reć, situacija je čist sumnjiva! Pored toliko zgodnih ljudi, moja kuma si ne mre naći nikoga da joj se sviđa! Malo sam joj demonstrirala umjetnost zavođenja. Malo bi se nasmijala kad bi koji zgođušan prolazio, tek toliko da privučem pažnju, pa bih zabacila glavu s naznakom koketnosti, isprsila se i znate kako to već ide...Pogledala ga ispod oka. Ni jedan nije prošao a da mi nije uzvratio osmjeh. Prijateljski neki ljudi. Topli. Vidjet ćemo je li kuma što naučila.....
Vrijeme je bilo strašno, kuma kaže, to ti je bura, napokon. Ne razumijem zašto se veseli ovom nevremenu, mene skoro odnijelo! Na moru je sve nekako sićušno i puno kamenja, svuda se nešto gradi i obnavlja, imaju ljudi novaca reko ja kumi. A ona mi je objasnila da to većinom obnavljaju stranci koji su pokupovali većinu starina po obali, pa tako i u njenom mjestu! Hmmm....pa ako ljudi imaju novaca, glavno da se obnavlja, reko. Kuma se nešto mršti i kuka (ovi morski ljudi su posebne sorte, nikad im niš ni prav) ....kuma kuka da se rasprodaje, da neće više niš bit naše, da ćemo prodat i gaće na sušilu....Hmmm....Možda ona ima pravo, al meni ljepo vidjet kako se obnavlja i gotovo. A kuma kaže, je, novci se potroše u niš, i onda ćemo svi nosit gaće na šćapiću. Malo je opsjednuta gaćama moja Dane. To joj je kad se ne zna okrenut oko sebe i bacit udicu na nekog kapitalca što šeta tim njenim otokom! hahaha Evo, već sam i ja počela po njihovu razmišljat...ali ja mislim na svoga Štefa a mislim i na Ifraima...
Ah, da. Ove slike dole sam uslikala, zadivljena spretnošću domorodaca ... Ma pogledajte samo! Ja sam ih pokazala u redakciji već u ponedjeljak i da znate da su objavljene u rubrici "Vjerovali ili ne"! Tako da se pohvalim da sam od sad i službeno čistačica-novinarka-reporterka. Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem.
Pozdrav kumi! Pusa svima!
Vaša Lila

četvrtak, 17.04.2008.

noćna smjena, strava na farmi

Samo sova i ja.
Kasno poslije podne. Tara se igra s prijateljicama nekoliko kuća niz ulicu. Beba Sammy spava mirno u sobi do roditeljske. Najstarije dijete, plavokosi Oliver stiže kući. Čuje se vika. Oli potrči uz stepenice. Na vrhu stepeništa mama i tata se naguravaju dok Oli pokušava stati između njih moleći da prestanu. Dadilja izađe iz svoje sobe. Zna da su pili. Opet. No ovakve ih još nije vidjela. Žena se derala da se nije jebala s njegovim nećakom (kojeg su privremeno prihvatili na farmi, dok je tražio stan). Odluči izaći iz kuće. Mora proći kraj njih. Ugleda Olija između bijesnih roditelja kako plačnim glasom, no odlučno viče neka prestanu. Tata se podrugljivo osvrne na dadilju upitavši ju želi li im se pridružiti. Ona požuri niz stepenice, čuvši iza sebe mamu kako se dere na nju neka zove policiju. Drhtavih koljena ona krene u potragu za telefonom. Kuća je puna telefona, u svakoj sobi po jedan. No svi su kabeli pokidani. Očito je tata pokidao sve. Napokon nađe telefon koji mu je promakao u divljanju, te se zagleda u spravu. Koga da zovem, pitala se. Je li ona to ozbiljno mislila da zovem policiju? Pozvat ću njenu sestru, pomisli i okrene broj. Nitko se ne javlja! Zatim nazove maminu najbolju prijateljicu. No ona "ima goste a uostalom, i ne želi se miješati u njihove stvari". S kata je dopiralo vrištanje i udaranje. U tom trenu dadilja okrene broj policije. Objasni što se događa i izađe iz kuće. Na prilazu farmi zastane i pazi da Tara ne bi krenula kući, da bar nju zaštiti. Strah ju razdire. Nikad se nije našla u ovakvoj situaciji. U trenutku kad je policija stigla, stazom iz kuće prilazila je mama djece. U rukama je držala bebu Sammyja, iza nje je koračao blijedi Oli. Dadilja se osjeti strašno te zavapi kako joj je žao što je zvala policiju. Slijedeće primjeti krv na ženi te osjećajući se još gore, zavapi kako joj je žao što nije zvala policiju ranije!
Slijedio je razgovor s policijom. Ne, nisu u braku. Ne, ona nema gdje prenoćiti s djecom. Ne, farma je prepisana na njega. I auti. I firma koju je ona naslijedila od oca također je prepisana na njega. Policija objašnjava da ne mogu ništa osim privesti ga preko noći, dok se on otrijezni...i to samo ako ga ona optuži. Ona ne želi. Dadilja sve sluša pola svjesna. Ne zna kako se dogovorilo, no oni su se sakrili iza živice a otac je ipak odveden s farme. Polako i oprezno žena, djeca i dadilja vratili su se u kuću. Sve je bilo nestvarno. Dadilja upita policiju što će sad biti, a oni su rekli da će mu oni iz policijske postaje dozvoliti da nazove prijatelja kako bi kod njega prespavao! A što ako se vrati ovamo, panično upita dadilja! Vi zaključajte sve...(!!!!!!!) Mi dobivamo veliki broj poziva zbog ovakvih stvari, a uistinu smo nemoćni....
Nakon što je dobro provjerila sva vrata i prozore, pomislivši kako je jedan kamen dovoljan da poruši lažnu sigurnost zaključanih vrata...dadilja, djeca i žena dugo u noć sjedili su u prizemlju. Tada žena odvede djecu na kat da malo odspavaju a dadilja ostane sama u prizemlju, umirući od straha. Nije se usudila otići u svoju sobu, da ne zaspi, jer on se može vratiti i prvo bi nju napao jer je ona zvala policiju.
Sjedeći tako u mraku i pušeći jednu cigaretu za drugom, začuje kuckanje na ulaznim vratima!!! Skočila je i šuljala se do ulaza. Na spomen njenog imena shvati da se to nećak vratio ali svejedno tiho zapita - Jesi to ti!? Nećak je uvijek zaboravljao ključ i budio nju da ga pusti u kuću. Ona mu otvori i ispriča što se dogodilo. Ostatak noći njih dvoje je sjedilo na podu i ona mu je bila zahvalna za društvo. On reče kako će se sljedeći dan odseliti a i njoj je preporučio da učini isto. Ne treba ti ovo, rekao je.
Ujutro je žena povela djecu i dadilju u trgovinu igračaka. Tu je djeci kupila poklone. Je li to uobičajena praksa, pitala se dadilja. Djeca su bila tiha. osim bebe Sammyja, koji ništa nije shvaćao i sve mu je bilo super. Žena je obećala - nikad više! No slijedeće večeri on se vratio kao da ništa nije bilo, na dadiljin neopisivi užas. Kada je nakon neprospavane noći trebala sići i preuzeti djecu da oni krenu na posao, noge ju nisu slušale. Umjesto toga, povraćala je po ko zna koji put od prošle večeri. Mučila ju je kiselina u želucu. Na hodniku sretne ženu koja joj reče da je muškarcu strašno žao zbog svega ali dadilja joj reče kako misli da neće moći sići i pogledati ga. Dogovore se da ne mora, i tako prođe prvi dan nakon noći strave. Tara je cijeli tjedan spavala s dadiljom u sobi. Kad bi ova legla, Tara bi se ušuljala i uvukla joj se u krevet moleći da ju pusti s nom spavati jer ju je bilo strah. Dugo joj je trebalo da zaspi, jadnici maloj.
Roditelji su obećali da neće više okusiti alkohola. No dadilja se i dalje osjećala mučno, nije jela, i da nije bilo te predivne djece, već bi odavno bila otišla. Ali njihove riječi "tata i mama se puno manje svađaju od kad si ti tu" zadržavale su ju. Stvarno su joj bili jako dragi svi troje.
Jednoga dana u smočnici je osvanula boca viskija. Dadilji i Oliveru se smrklo kad su ju vidjeli. Oliver je to spomenuo roditeljima na što je dobio odgovor da je piće za radnike na farmi kojim će ih počastiti kad završe s poslom. I stajala je boca nekoliko dana, kao tamni oblak iznad djece i dadilje. I onda je jedno večer žena pozvala Olivera. Poslala ga je po bocu cole. Tu se više ništa nije trebalo reći. Sve je bilo jasno. Bio je to ritual već dobro poznat. Poraženi Oli vratio se iz trgovine i roditelji su besramno krenuli s ispijanjem. Dadilja natjera Olivera da joj obeća da se neće više miješati nego da će sići u prizemlje i bit spreman izaći ako bude trebalo. Vika i svađa uskoro su započele, ovaj put su se zatvorili u sobu i nisu izlazili do jutra, a djeca su spavala s dadiljom. Slijedeći dan opet su se ponašali kao da ništa nije bilo. Osim toga, prkosno su dovukli još pića te cijelu kašetu pive i trusili ju vani u vrtu.
Dadilja je u tom trenu odlučila da mora otići. Objasnila je djeci da ih puno voli, ali da mora otići. Srce su joj parale njihove molitve i plač. A najgore od svega zaboljelo ju je na kraju njihovo razumijevanje. Roditelji su njen otkaz primili hladno, nije ih bilo briga i kao da su ga očekivali.
Još dan danas ona se pita, kako ljudi mogu imati sve, predivnu djecu, jedno drugo, financijsku sigurnost ...a uništavati sve to...

srijeda, 16.04.2008.

pukavice :)

nemam niš za izjavit, ali da više maknem stari post...baćin svima, tonem u san...

subota, 12.04.2008.

...hmmm... ne dam olymp-pussy!

............
Slijepac u baru:
- hej, barmen! oćeš čut jedan vic o plavušama?
Čovjek kraj njega tiho mu reče:
- prije nego ispričaš vic, morao bi nešto znat! barmen je mrga od metardevedesttri, i plav do srži. s tvoje desne strane su braća blizanci, članovi hrvačke ekipe, svaki ima 130 kila i oba imaju plavu kosu. iza za stolom sjedi bivši karate prvak prgave naravi koji je također plav. ja imam 110 kila, dižem utege...pa reci...želiš li još uvijek ispričati vic o plavušama?!
- Ma neee...ne ako ću ga morat 5 puta objašnjavat!
...........
- kako odumiru plavušine moždane stanice?
- usamljene
...........
- kako uvjeriti plavušu koja putuje za Zagreb da ti prepusti sjedalo uz prozor?
- kažeš joj da sjedala uz prozor idu za Split
...................
Čovjek koji se može smijati kad sve ode kvragu je čovjek koji se sjetio koga može za to okriviti.
................
Što skuplji artikl, to udaljeniji servis.
..................
Blago siromahu, jer on će naslijediti kraljevstvo nebesko. Ali tek nakon što su ga tajkuni opustošili.
...................
Bila u Africi. Vidjela lavove! ...
"KOJI RADIOAKTIVNI OTPAD?!"...
Tri miša sjede i hvale se koji je jači, bolji, hrabriji...
1. miš - jednom sam pojeo punu vreću mišomora!
2. miš - jednom sam se uhvatio u mišolovku ali sam ju svu izgrizao i izvuko se!!
3. miš - dečki, ja odo doma, maltretirat mačku!!!

.........Ma dajte molim vas, di bi ja...ne bi ja...a-a!
Ostane čovjek bez teksta. ostane i bez daha. Ali to se samo tako kaže. I kad je sve ....hmmm... još uvijek imam glasa, dišem. Bolji dani...ko ih ....hmmm....! Samo neka ne bude gore i dobro je. Fuj, ne sviđa mi se ovo zadnje - kako sam neskromna. Ja bi bolje. Dobit ćeš ti, samo diši...dok čekaš... don't hold your breath !

četvrtak, 10.04.2008.

laku noć bepina

srijeda, 09.04.2008.

Samo tiho, molila bi !

Mislim da sam pretjerala s vatrenom vodicom. Uh! Nije dobro ni sa čime pretjerivat. Šta da radim, kad mi je umjerenost nepoznata? Ili pijem, ili ne pijem! Play Wink
Svoju pozadinu parkirala sam u mokri pijesak i malo okidala valove. Smočila i noge i velecijenjenu pozadinu, te sam do doma hodala malo smiješno. Tek pri susretu s dvonošcima prisilila sam se i hodala normalno. Bar mislim da jesam. Ne mogu bit sigurna, ali...nadam se! Play Wink
Sad močim noge u lavoru a onda odo u krpe! Sutra posao pa zabava. I kroštule. Ako se njeno visočanstvo Pozadina htjedne udostojit u kuhinju malo mrdat! Play Wink

Update 1
UDOSTOJILA SE!!!!!!!! Play Wink
padrenostrum- kad ćeš kroštule...
moja malenkost - kad ti ideš na lignje!
padrenostrum- onda ja gren na lignje

IZVOLITE !


Update 2
ČESTITAN NONI KATI NA PRELIPOJ MALOJ , DARUJEN NOVOJ LIPOTICI PISMU I NEKA JOJ ANĐEO ČUVAR UVIK SEDI NA RAMENU

utorak, 08.04.2008.

čudo prirode

Popizditis laganitis
Ne idu me komentari, pišem, nadivim se izlivenim genijalnim mislima iz svog pera, i onda me sjebe softver. Klik i nestaje u virtualnom svemiru. A pisat tu kod sebe mi se ne da, tako da ste jadni zakinuti za divotu mojih intelektualnih bisera. Baš mi vas je žal! Jer bilo bi tako velikodušno da sa svijetom podijelim bogatstvo i raznolikost misli, vizija, ideja, sranja..ups, ne sranja nego dreka ča vlada u mojoj glavi...Nisu to obične slike i vizije. To je živa apstrakcija, ona Virginia Wolf od zelene nije mi ni do koljena. Ma kakav Krleža! Da se meni samo da, vidjeli bi vi što je literarni genije i sve to... daaa ...... ali kad mi se ne da! A dalo bi se meni da nije južina. Tako je! Jugo je krivo za sve! Bravo! Živilo jugo i smantana bodulska živad! Vidim neki dan dvi maške na mrku a treća ih gleda. Mačor voajer, i sram ga bilo! Ili čeka svoj red!? Ma ča je ovo došlo, svitu moj, mačji kupleraj u pol beloga dana! Zgrožena, uslikala sam ih desetak puta pa onda prezirno okrenula glavu! Svit je popizdil pa čovik mora lovit ritam i pizdit ukorak sa sviton, da ne zaostane! E! Ja neću da buden zaostala i nedaj blože, staromodna. Neću da me se povezuje ni sa čime ča aludira na neku tamo starost! Zato ja pizdin najbolje ča znan, pizdin sve u 10! Pizdin tako lipo da se svit ima divit tolikon pižđenju! Popizdila san moderno, u korak s vrimenon i sviton. A kad ovako pizdin, sve mi je ravno u PM! Ravnina, mrtva crta.
I crta! Popizdila san u stilu croaportea! Flat line my people! Yes, yes, I like! I like popizditis i južni vitar! nadahnuta san za beštime na 3 jezika u kojima san tečna i na još par ki ću od šuba usvojit, samo da moren i na njima beštimat!
Blago i maškama, pari se da ih ni južina spizdila !
On the bright side, ni me ni jedan galeb zasral, pozitivno.
Nisan presolila ubed. Pozitivno.
Prvi intervju je dobro prošal. Pozitivno.
Bit će ih još. Pozitivno za popizdit!
Bepo je i od mene dobil baćin, nestalo dreke/dreka. Pozitivnoooooo-o-o-oooo!
Otkrila san toplu vodu. Pooooozitivnoooooooo!
In summa - faking pozitivno!
Kvragu više, kad će bura okrenut!!!!!!
Za popizdit!

Daklen, ja za ovu ideju zahvaljujen od srca gustirni ! Jer žena smislila i nehotice, rekla bi, ma ja joj isto odajen priznanje, smislila daklen lika za južinu! kaže, hoda ko pijana a niš ni pila! odma mi je sinulo! Pa kad već hodimo ko pijani....EUREKA I OPETA SAN OTKRILA TOPLU VODU! krenulo me! Daklen, iz ovih stopa gren strusit čakod vatrene vode! Neće svit znat da san ja popila, svi se ionako klate! A južinu ću preživit u srići i veselju! JUUUHUUUUU GISTIRNA, SVAAAKAAA ČAAST !!!!!!!!

Play Wink

ponedjeljak, 07.04.2008.

ajme meni, koliko dreke (čitaj - dreka)

HRKANJE I OSTALI IRITANTNI ZVUKOVI !
Kapetan pošalje 4 premorena mornara na godišnji odmor. Oni odluče otputovati zajedno. Da bi si odmor mogli priuštiti, morali su spavati po dvojica u sobi.
Opće poznato je da Bepo snažno hrče pa nitko ne želi s njim dijeliti sobu. Da bi sve bilo fer, odluče da će se izmjenjivati svaku noć u Bepovoj sobi.
Prvi mornar koji je dijelio sobu s Bepom siđe na doručak sav raščupan, krvavih očiju, kao da je cijelu noć probdio.
- Čoviče! Ča se tebi dogodilo, zgledaš grozno!!!
- A! Bepo hrče ko lud, celu noć san ga samo pazil, oka nisan sklopil!
Drugi mornar sljedeću noć zamijeni ga te podijeli sobu s Bepom. Ujutro se pojavi isto kao i kolega jutro prije, dakle, raščupan, krvavih očiju itd.
- Zgledaš ko smrt na dopustu! kažu mu kolege.
- Ajme, taj Bepo! Zidi se tresu kako taj hrče! Celu noć san prosedil na postilji i pazil va njega! Ki će spat kraj te strahote!!!
Treću noć na red da prespava s Bepom dođe Frane, kršni čovjek, koji je u svoje vrijeme boksao za lokalni klub. On reče da ne misli trpit hrkanje cijelu noć, a ostala dvojica samo sumnjičavo rekoše...
- Aha! Vidit ćemo....
Ujutro se frane pojavi na doručku svjež i poletan.
- Dobro jutro!!! Ki lipi dan! Ča je u planu za danas?
Prijatelji se nisu mogli načudit i pitali ga što se dogodilo s Bepom.
- Niš! Sinoć kad smo se spravili spat, parićal san Bepa u postilju, pokril ga i dal mu baćin za laku noć. Celu noć je presedil i samo me je pazil. Hrkanja ni bilo čut.

Samo jedni pitanje - kako ušutkat dreku, a?
PS- KOMENTIRAM, SAMO VI TO NE VIDITE!!!!!!!!! DI ODU TI KOMENTARI, SAMO BLOG ZNA !

nedjelja, 06.04.2008.

Kad ribari odu, ostaju samo žene, dica i starci. I lokalna divljač :)

OK, nije baš tako, ali je efektan naslov!
Kako sam počela pisat "Ja sam Islak", osjećam se lakša, ne mogu to opisat. Pisanje mi nije lako, ali kad napokon napišem nešto, kao da sam dio nekog tereta odbacila. Voljela bih, kad završim, zatvorit to poglavlje našega života. Jer moja anđelina je bila puno, puno više od osobe oboljele od Alzheimera, čak i dok je bila bolesna, a kamoli prije! No, nekako je to ostalo sad kao neki ružan pečat. Možda ga ovako uklonim.
E, danas sam napravila foto maraton ali nema veze. Moj blog, moja slobodica, kako kaže MiniMaxine, naša prevrijedna izvjestiteljica proteklih dana. O kako sam se s vama nasmijala ovih dana! A to je vrijedno vremena provedenog na netu s vama, jer biseri koje se tu nađe su STRRRRRAŠŠŠŠNI! Jeste li vi svjesni kako zabljesnete na tren? Ja čitam postove i komentare i često se nasmijem na sav glas. Onda se padrenostrum, ako je blizu, malo zabrine! Ponekad mu prepričavam zašto se smijem pa se blogami i njemu omakne koji HAHAHA! Zagora ga zna nasmijat jako!
Neki dan je tako puhalo, da sam morala pomoć našoj susedi, da ju bura ne odnese. Uvijek je bila lakopero stvorenje, jednom ju je podigla bura skupa s provišton (s dve pune vrećice)!
(Pitanje-kako se kaže provišta po književni??? )
Da je nije onda muž čuo kako viče UPOMOĆ!!! ko zna di bi jadna završila! A ja stvorena za sidro, i to ono tankersko!
Danas/jučer opet štekali komentari! Ja napišem pošaljem a njih nigdje. AH! Tako. Odoh brojit ovce.

subota, 05.04.2008.

Ja sam Islak

Došlo je ljeto 2002. Malena je napokon našla posal i Islak je sretna. Moli Boga da sve bude dobro. Još redovito odlazi na jutarnje mise, na duhovne obnove, na popodnevne mise...Puno se moli. Stari i malena ne vole kad toliko moli, i to joj je krivo. Često joj zbog toga prigovaraju i naljute se pa viču. A ona se brani i ne da se. Ali joj zagorčaju dane svojim nerazumijevanjem. Ima svoje knjige i sličice, puno knjiga i puno sličica. Pazi da su uredno spremljene i uvijek ih preslaže, lista, sprema papiriće u njih i bilješke.
Majko Božja, pomozi mi! moli često.
- Mama, ma nemoj gorit sviće va sobi, more ti se nešto nagorit!
Malena joj opet nešto prigovara, čini joj se da u poslijednje vrijeme stalno nešto prigovaraju.
Više niš ne moren učint kako triba, misli Islak. Čagod da učinin, ne valja. Gren na misu, pomisli. Kadi su mi šoldi?
Prekopava torbicu, punu papirića, sličica, knjižica. To su sad "njene molitve". Novčanik joj je također pun sličica, tu je i mali pozlaćeni broš u obliku golubice koji je dobila u crkvi. Jedna je u novčaniku, a drugu nosi na kaputu zimi ili na kragni košulje ljeti...
Šoldi, tribaju mi šoldi za dat va škrabicu. Je, evo ga, to će mi bit dosta. Oni ne volu da dajen šoldi u crikvi, spravit ću da oni ne znaju! A kadi mi je krunica? Aha,. evo je, stavit ću ju evo ovde!

-Kadi je malena da je još ni od posla? pita stari.
Islak se počne i sama pitat ... Stari nazove malenu na telefon. Islak sluša.
- Mala, kadi si ti! Ma ne moreš celi dan bez ist! Ma ne moreš!!! Ma dobro, ajde! Jebemu sve! Celi dan je doli, poplavu imaju va butigi, došli su in majstori pa mora stat doli, a niš ni ila....
Islak se brine jako. Uzbuđena je. Odmah prihvaća prijedlog staroga da ona malenoj odnese sendviće. Obuva sandale i žustrim hodom prolazi ulicom. Malena je stajala ispred trgovine i pušila.
Ma hiti taj otrov ća, malena, ne truj sama sebe, misli Islak. Malena ju je već ugledala.
- Joooo, ma ča si mi šla nosit sendvići, zač!? Nisi tribala!
- Moraš ist nešto, ne moreš celi dan niš ne ist!
Malena ju grli i ljubi, tu je i žena od vlasnika slastičarnice preko puta te ju srdačno pozdravlja.
- Teta Islak, kako ste mi? Oćete jedan sladoled?
Islak kratko porazgovara a onda ostavlja malenu da radi i vraća se kući, praćena jednim zabrinutim pogledom. Možda je načula kako gospođa govoti malenoj.
- Ma zašto!? Meni je teta Islak uvik ista, pogledaj ju kako ljepo ravno, živo korača! Ma to su ti samo godine...

Došle su bakine cure, i Islak je sretna. Ide s njima na more, pliva s njima, a u moru pjeva! Cure se smiju s bakom, a Islak uživa! Puna je kuća ali to joj ne smeta jer voli baka svoje blago! Voli i jer one hoće s njom na misu, voli i jer one hoće s njom krunicu molit...Mlađa, mali vražićak, hvata baku za ruku navečer i govori joj
- Ajde baka, ajmo mi u sobu molit skupa!
Svi im se grohotom smiju ali Islak se nimalo ne ljuti nego je vesela. Kada cure odlaze, Islak se smije, ljubi, a kad odu, plače.
Malena se tad ozlijedila na poslu, morala je ić doktorima, mirovat. Plakala je jer je zbog toga izgubila posal. Islak sve proživljava s njom, teško joj je. Jesen je stigla, malena se bori za zadnju plaću, Islak se ljuti na njenu šeficu.
- Ne moren tu ženu vidit, gadi mi se kad ju vidin! ljuti se Islak.

Život prolazi mirnije, samo joj zbog crkve stari i malena zagorčavaju dane. A Islak moli sve više,moli cijelo vrijeme, sada moli glasno. Pa joj prigovaraju da smeta. Knjižica i sličica je sve više i više. Ima ih posvuda, ali sve uredno složene, pune papirića, bilješki...Malena kuha, odlazi s Islak u trgovinu, postala je prava šefica, i Islak se to ponekad sviđa, a ponekad i ne!

Tog jutra spremila se na misu.
Kadi su mi šoldi?! U torbici ih ni, u novčaniku nisu...Malena mi je morala zet šoldi!
Islak psuje! Oči ju peku, staršno je ljuta!
- Malena, da si mi odma vratila šoldi ča si ih ukrala!
- Ma mama, ča ti je! Nisan ti niš zela!
Islak plače! Baca sve iz torbice na pod, trese sve iz novčanika. I viče!
- A kadi je onda a!? Imala san ovde 100 kuna, sad ih ni!
- Mama, jesan ja tebi kada ča zela iz torbice molin te! Nisan nikad! Nikad!
- Dušo, javi se uznemireni stari, - znaš da ti malena ne bi nikad zela šoldi ...
Malena odlazi a Islak dobiva novih 100 kuna od staroga i još sitnoga za škrabicu. On joj pomaže složit razbacane stvari i miri ju, ali njoj nema utjehe.
Jer ju je govno malo pokralo, sran ju bilo!
Neutješno plačući silazi niz stepenice i jauče.
- Prokleti bili! Uništili ste me! Sve ste mi vazeli, sve ste mi pokrali....
U takvom stanju ona odlazi na jutarnju misu.
Nakon toga malena nije više dana htjela s njom razgovarat. Islak je molila da joj oprosti, shvaćala je da je malena nešto jako ljuta na nju a nije znala zašto. Mučila se sama sa svojim mislima, i molila....molila....
Par mjeseci kasnije Islak je pozlilo. Stari i mala bili su s njom na hitnoj, uskoro je i jedinac bio tamo. Tu je ležala, slaba. Malena joj je donijela krunicu da ju utješi i Islak je tek tad osjetila da joj je malena oprostila za ono za što je bila ljuta. Zato joj se slabašno nasmiješila i zahvalila.
- Hvala dušo moja.



OVO JE PRAVI POČETAK. POČETAK JER SMO MI SHVATILI DA NIJE DOBRO, DA JE JAKO OZBILJNO. POČETAK JER SU POČETKOM TE 2003. KRENULE RAZNE I DUGE PRETRAGE.
SKORO GODINU DANA ĆE PROĆ DO KONAČNE PORAZNE DIJAGNOZE. ALZHEIMER DEMENTIA

DAN KOJI SAM OPISALA JE BIO RUŽAN, TEŽAK ZA SVIH, JER BOLEST JE VEČ DEBELO BILA TU, A MI NISMO ZNALI, NISMO SE SNALAZILI.
TAJ DAN KAD SAM ANĐELINI "UKRALA 100 KUNA" BIO JE MOJ ROĐENDAN. NAKON TOGA VIŠE NISAM MOGLA SPAVAT.
KAD JE ANĐELINI POZLILO, JA SAM POČELA PIT TABLETE ZA SPAVANJE I ANTIDEPRESIVE.
UVJERENA SAM DA SU ME TE TABLETE SPASILE DA NE POLUDIM U TO VRIJEME.
A 100 KUNA JE NAKON NEKOLIKO DANA NAĐENO SPREMLJENO U JEDNOJ OD KNJIŽICA.

petak, 04.04.2008.

DOBRO JUTRO

Želim sve vaše drage blogerske mozgiće, uzavrele od silnog mozganja, jutros dočekat kamilicom i kavom s mlijekom, vrućom čokoladom ko voli (ja volim! )...

Ono što ja danas želim je dočekat vas kad mi dođete krmeljavih očiju, s mirisom toplog peciva, kolača, keksa, počastit vas ustrčale, žurne...Sjednite na moju virtualnu verandu i doručkujte samnom. Želim vas podsjetiti na lijepu stranu života, onu toplu kao usnula beba, kao maca što se ugnijezdi u vašem krilu, na mekanu dekicu uvečer (koja je mene usput, noćas došla glave pa sam prespavala na kauču i probudila se rano, rano...)
Ja bi da se danas podsjetite na sve lijepo što vam se ikada dogodilo, da to ponesete sa sobom na hladan vjetar i sive ulice, hladne urede, pred kisele šefovske face...I neka vas danas NIŠ ne dira, budite u nekoj svojoj ZONI, umotajte dekicu oko svoga srca i smiješite se tajnovito ko Mona Lise...Neka ovaj doručak bude vaša mala tajna danas.

Na mojoj verandi ispričat ću vam kako se vratia Šime iz Jamerike sa svojom zakonitom. Kako su ga domaći bez kraja i početka ispitivali kako je u dalekome svitu.
Šime - Kako se dignen jutro, skočin prvo na moja Veranda....Pa onda malo radit, oko ubeda ponovo san lipo na mojoj Verandi, posli san malo na golf, a večer guštan isto na Verandi....
Zakonita ih prekine u štorijami, ponudi poist i popit, pa se sede kraj njih. Te domaći svit i nju ljubopitivo gleda i pitaju ju :
Domaći - A vi, šjora Vera, kako je vami u Jamerike?
Zakonita - OH, NO! JA SE U JAMERIKE ZOVEN VERANDA!
Na mome stolu jutros nema čega nema, a sve je za nas! Uživajte očima, grijte ruke na vrućim šalicama kave, čaja ili čokolade (ima dosta za sve!)

ŽELIM VAM TOPLO SRCE DANAS, NEPROBOJNO ZA SVE HLADNE, GRKE STRIJELE. LEBDITE MI NA MEKANIM OBLAČIĆIMA !!!!! hehehe ovo me podsjeća na zločestu vješticu iz čarobnjaka iz Oza! Fly my little ones, fly! hahaha

ŽELIM VAM JEDAN PIPI DUGA ČARAPA SRETAN DAN!
...............................................

četvrtak, 03.04.2008.

Ja sam Islak

Koliko je sati?
Od pogleda na sat sva tjeskoba brzo se ponovno nastani u njenim grudima. Shvaća da se nešto događa s njom. Gleda u zlatni sat na svom zapešću i ne zna si reći koliko je sati. U razgovoru kamuflira svoju zbunjenost tako da ljudi ne primjećuju da nešto nije u redu. Ako zapne, ona spretno skreće razgovor na drugu temu, koristi svoj zarazni zvonki smijeh kao posljednju crtu obrane, kao svoje svijetlo oružje. I smije se! I ljudi se smiju, jer vole njen smijeh, svi vole ljude koji se smiju. Samo malenoj i svome starome priznaje :
- Ja znan ča oću reć, samo ne moren to izgovorit.
Svjesna je da zaboravlja, ali govori si da to tako dođe s godinama. Zato nosi sat na ruci, jer to je njezin sat.
U slijedećim danima kupili su joj novi sat. Navlačili su je iz trgovine u trgovinu. Od silnih stvari u tim trgovinama nije se mogla snać, a njihova stalna, vesela pitanja smela su ju, osjećala se izgubljeno.
- A viš ovaj! Aaaaaaa! Kako je ovaj lipi! Sviđa ti se? Oćemo zet ovaj?
Brojke na ovom satu navodno su bile veće, pa će opet moć pogledat vrime.
Nije znala koliko je sati. Još uvijek. Oni su ju s vremena na vrijeme tražili da pogleda na zidni sat i kaže im koliko je sati. Ona bi, sve češće se koristeći ovom taktikom u razgovorima, nagađala.
- Šest.

- Islak, ćeš umisit onaj tvoj lipi kruh, dušo? Da se naidemo pravoga kruha!
Ona se upućuje u kuhinju. Malena joj pomaže. Samo smeta, ali Islak ne govori to, jer malena voli pomagat. I puno se pravi pametna, počela joj je i šefovat po njezinoj kuhinji! Malena je pripremila brašno, sol, kvas...Islak iskusnim pokretima mijesi kruh. Malena ju s vremena na vrijeme špija.
- Kako ti to lipo znaš oblikovat štrucu mama!
- Ni to niš teško, samo triba vježbat. Dođi vamo, naučit ću te.
- Ma neću, lako je tebi kad si ti majstorica!
Malena se smije i bježi. I Islak se smije i odmahuje glavom.
Vragoljasta mala! Kako se samo zna izvuć od posla! Ljenčina moja draga....
Pečeni kruh miriše divno, malena pomaže izvadit ga iz peći, Islak ga mota u krpu kako je uvijek činila, i stavlja na rešetku da se ohladi. Stari i malena se dive i hvale ju. Islak se osjeća dobro.
Moj kruh je najbolji. Onaj va butigi ima žilavu koricu i mljezga se.

- Kadi mi je krunica?
Rukama je grozničavo prekapala po svojoj crnoj torbici. Ali krunice tamo nije bilo!
Znan da san ju vamo spravila, Bože moj! Neki ju je moral zet! Zeli su mi krunicu! Sve mi zimaju! Sve su mi vazeli!
Počinje osjećati ljutnju. Izađe pred njih i bijesno reče :
- Ki mi je vazel krunicu!?
Oni se pogledaju.
- Ma, nismo ti mi zeli, časna riječ! Sigurno si ju ti negdi spremila, ala, gremo ju nać.
Ona im ne vjeruje. Ne sjeća se da je ona negdje premjestila krunicu. Uvik ju drži va torbici, da ju ima za na misu. Odjednom malena se pojavi s krunicom i smiješi se.
- Evo mama! Bila ti je pod kušin .
Islak grabi krunicu, sprema ju u torbicu i uznemirena i na rubu plača odlazi na jutarnju misu. U crkvi sjeda na klupicu i traži krunicu po torbi.
Kadi mi je krunica? Znan da san ju vamo spravila, Bože moj! Neki ju je moral zet! Zeli su mi krunicu! Sve mi zimaju! Sve su mi vazeli!
Ustaje s klupice i strašno nervozna želi otići doma po krunicu. Žena kraj nje upita ju :
- Islak, kadi greš?
- Gren doma, zaboravila san krunicu.
- Ma ča ćeš hodit doma, iman ja još jednu...
I žena joj pruža malu, plastičnu krunicu. Islak se jedva sjeti zahvaliti. Drži krunicu čvrsto i sluša misu. Ponavlja za svećenikom napjeve zvonkim glasom. U ponavljanju uvijek istog nalazi na kratko mir, tako rijedak u njenom životu poslijednje vrijeme. Pjeva svim srcem, sluša i upija svaku riječ. Smirena, pamti svećenikove upute. Dobiva i raspored molitvi zapisan na papiru. Molitve za Zadar. Molitve za Sisak....
Molitva se ne smi prekidat. Ja preuziman od jedan do jedan i pol jutro...


nastavit će se


OVO JE POČETAK PRIČE. ISLAK JE MOJA ANĐELINA, OVO JE NJENA PRIČA.
KAKO JU JA PAMTIM.
NJENE OSJEĆAJE I MISLI IZNOSIM ONAKO KAKO IH JA ZAMIŠLJAM.
NADAM SE DA ĆU KROZ POVREMENE NASTAVKE USPJET POSTIĆ JEDNU VRSTU KATARZE I USPUT POSTIĆI DA VI KOJI ĆETE ČITAT BOLJE SHVATITE OD ČEGA JE OBOLJELA ANĐELINA, POKAZAT VAM LJUDSKO LICE ALZHEIMERA.
KROZ GODINE U KOJIMA SAM JU PRATILA NISAM POSTALA STRUČNJAK ZA OVU BOLEST. TO ŽELIM POSEBNO NAGLASIT.
PADRENOSTRUM I JA, IAKO SKORO OD SAMOG POČETKA UZ PRATNJU DOKTORA, NAJČEŠĆE SMO INSTINKTIVNO ČINILI NAJBOLJE ŠTO SMO ZNALI. CILJ JE UVIJEK BIO OLAKŠATI JOJ.

srijeda, 02.04.2008.

Krpica, Lila Krpica!

Aprilske šale na stranu, ljudi moji, koliko se meni toga nadogađalo od kad sam zamijenila gospodu novinare na jedan dan! Jedva sam stigla počistit redakciju toga dana!
Naš reporter na kraju se oženio gospođicom (po meni zaslužnom za fotografov slomljeni nos) iz članka, fotograf je posjetio čuvenog doktora plastične kirurgije i sad mu je nos ko da niš ni bilo, glavni urednik dobio je unapređenje i prešao u crnu kroniku....A ja? Ja sam dobila stalni posao kao čistačica u novinskoj redakciji! Lijepo sam se uklopila u radnu sredinu, ma osjećam se više kao član novinarskog tima nego kao čistačica! Nitko mi ne mora reć Ajde Lila, skuhaj jednu jaču, crnu...Znam ja kakvu tko pije! Ponedjeljkom novi glavni urednik treba jaku kavu da se razbudi, u srijedu mora bit malo mlijeka i puno šećera...za energiju! Treba s ovom bandom izdržat do subote! U subotu onda mora bit više mlijeka nego kave, jer je jadan sav napet zbog dvostrukog izdanja i pri kraju s živcima! A novinari me tretiraju ko "njihovu" od kad sam ih izvukla onaj dan. Pa se tako ja jedina smijem s metlom vrtit i dok oni još nešto dovršavaju....tako da sam uvijek prva gotova. Ne idem ja onda ranije doma, sačuvaj me! Ne, ne. Sve pošteno odradim, do u minutu. Kada svršim ja pomalo učim kako sve funkcionira, ne bi li bila od što veće koristi. Nikad se ne zna. Ne mora čovjek danas imat visoke škole, glavno da ima u glavi i da se zna snać, da je pošten i radišan... A ja sam sve to i još sam vrlo ambiciozna. To svi vide i ljubazno mi se smiješe. Uvjerena sam, ako ovako nastavim, za par godina mogla bi dobit svoju kolumnu, ko ona žgoljavica u Sex i grad seriji. Samo bi ja bila stvarno, naravno....
Čast mi je bila biti pozvana na vjenčanje! Čak su me zamolili i da pomognem oko švedskog stola. Buket nisam hvatala, bila sam taj tren u kuhinji, rezala krastavce za fine, male sendviće. Ipak, upoznala sam tada Ifraima, konobara iz Kenije. Vrlo drag čovjek. Viđamo se i sad ponekad. On mi priča o Africi, o lavovima i slonovima....Sumnjam da je u životu vidio lava uživo, obzirom da je rođen i odrastao u Nairobiju, kenijskom glavnom gradu. No, volim ga slušati. Osjećam se ko Đejn od Tarzana onda...ma vražji je taj Ifraim! Upoznala sam na tom vjenčanju i harmonikaša Štefa. Njega viđam češće, obzirom da smo otkrili kako živimo u susjedstvu, pa on češće navrati na kavicu, a ja imam uvijek i rakijice...Ne pijem ja, ali to mora ibit, za goste kad navrate... Štef je samac, vrlo mi se sviđa. Sviđa mi se i Ifraim... Ma to je sve onako...neobavezno. Za sad mi je najvažnija moja karijera.
U redakciji nikad nije dosadno. Stanje na našim prometnicama popravlja se iz dana u dan. Za što je dijelom zaslužna i gospođa našeg reportera, koja je užicala adresu onog kirurga te joj se više ne događaju neugodne situacije. Ovo je slika koju ponosni mužić drži na svom radnom stolu! Gospođa se uposlila u internacionalnoj prijevozničkoj tvrtki! Ovaj tjedan, kaže gospon reporter, vozi rutu Hamburg - Bukurešt. Ni na sekund ne vjerujem zlim jezicima da gospođa zbog društva redovito prihvaća mlade stopere usput! A za ovo će vam svatko tko kao ja, ima iskustva u novinarskom poslu, reći da je čista maliciozna fotomontaža!!! Pa vidite i sami! Kao i njen muž, i ja sam skroz uvjerena da ljudi to pričaju iz čiste zavisti. Znate kako ljudi vole ogovarat, to je strašno. Osobno bi radije jezik pregrizla nego nekom iza leđa išla bilo što govorit! Moje kolegice recimo, žene su bez ikakvih skrupula! Marici muž svaki petak pijan posrće do kuće, a ona ima obraza olajavat Pericu, jer je samohrana majka.. Mali je duša od djeteta! Evo je ove godine uspio proć sedmi razred, i to već na prvom popravku! Pametan i vrijedan dečko, ako sam ikad takvoga upoznala! Kako se samo jadna Perica napatila zbog njega! Jadna žena, baš nema sreće u životu! Odgaja dijete sama, bez muža, zarađuje i sa strane, kako zna i umije...ko bi joj što prigovorio...Dijete uvijek nešto treba...Bosiljka iz sportske redakcije s druge strane, to je žena i pol! Iako joj se zaručnik kurva na njene oči, ona mudro šuti! Nije blesava! Kad ona bude imala prsten na ruci, drukčije će on plesat...
Sve ja vidim, znam, čujem...a eto šutim ko zalivena! Meni može čovjek sve ko na ispovjedi reć, siguran da ču njegovu tajnu u grob sa sobom ponijet! Baš nekidan mi Miljenka priča, znate ona što ima malo klempaste uši, kako joj svekrva truje život! Kaže, ženu ne može više naštampanu vidjet, a muž neće da se seli na samo! Miljenka ne može više čut niti jednom da su mamine knedle najbolje na svijetu, kad je svima jasno da čovjeka s jednom mo'š osakatit ako mu slučajno ispadne na nogu! Zato ona posoli svekrvi dvaput iza leđa, dodaje ljutih papričica u meso za kobasice ...Čini žena što može, očajna je...Dakle, ona se izjada samo meni, jer zna da ja šutim ko riba!
Idem ja polako, da vidim jesu li ostale gotove pa da idemo doma. A baš mi je lijepo ovako, na blogu malo kljucat. Namjerno sam pisala anonimno ... Ljudi moji, a i tko bi to čitao....Tko zna za mene, Lilu Krpicu, malu čistačicu u redakciji Krivih vijesti! Pa ja sam tako nezamjetna i diskretna, samo kad treba ...

utorak, 01.04.2008.

ko malo vode na dlanu

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (18)
Ožujak 2008 (22)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (20)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (27)
Listopad 2007 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

helou

tiredincro@gmail.com

hit counter

"...više nego celi svit i okolicu!"

sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači



NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest

aj lajk

Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun


klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica

pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica

PUTUJMO

Naslonimo ljestve

Na oblak

Sačekajmo vlak

Pa krenimo dugom

Tom uskotračnom prugom

I putujmo…putujmo…



Između dva oblaka

Kao od stanice do stanice

Dok kraj prozora promiču

Nebeske plave oranice

Lijepo je brojati ciruse

Male bijele ovčice

Što u stado zbiru se

I putovati…putovati



Od kada te nema

Ne putujem često

Ali samo poželi

Jer još ti čuvam mjesto

I možemo zauvijek ovako

Putovati….putovati

BY Boljun