Pregled posta

Krpica, Lila Krpica!

Aprilske šale na stranu, ljudi moji, koliko se meni toga nadogađalo od kad sam zamijenila gospodu novinare na jedan dan! Jedva sam stigla počistit redakciju toga dana!
Naš reporter na kraju se oženio gospođicom (po meni zaslužnom za fotografov slomljeni nos) iz članka, fotograf je posjetio čuvenog doktora plastične kirurgije i sad mu je nos ko da niš ni bilo, glavni urednik dobio je unapređenje i prešao u crnu kroniku....A ja? Ja sam dobila stalni posao kao čistačica u novinskoj redakciji! Lijepo sam se uklopila u radnu sredinu, ma osjećam se više kao član novinarskog tima nego kao čistačica! Nitko mi ne mora reć Ajde Lila, skuhaj jednu jaču, crnu...Znam ja kakvu tko pije! Ponedjeljkom novi glavni urednik treba jaku kavu da se razbudi, u srijedu mora bit malo mlijeka i puno šećera...za energiju! Treba s ovom bandom izdržat do subote! U subotu onda mora bit više mlijeka nego kave, jer je jadan sav napet zbog dvostrukog izdanja i pri kraju s živcima! A novinari me tretiraju ko "njihovu" od kad sam ih izvukla onaj dan. Pa se tako ja jedina smijem s metlom vrtit i dok oni još nešto dovršavaju....tako da sam uvijek prva gotova. Ne idem ja onda ranije doma, sačuvaj me! Ne, ne. Sve pošteno odradim, do u minutu. Kada svršim ja pomalo učim kako sve funkcionira, ne bi li bila od što veće koristi. Nikad se ne zna. Ne mora čovjek danas imat visoke škole, glavno da ima u glavi i da se zna snać, da je pošten i radišan... A ja sam sve to i još sam vrlo ambiciozna. To svi vide i ljubazno mi se smiješe. Uvjerena sam, ako ovako nastavim, za par godina mogla bi dobit svoju kolumnu, ko ona žgoljavica u Sex i grad seriji. Samo bi ja bila stvarno, naravno....
Čast mi je bila biti pozvana na vjenčanje! Čak su me zamolili i da pomognem oko švedskog stola. Buket nisam hvatala, bila sam taj tren u kuhinji, rezala krastavce za fine, male sendviće. Ipak, upoznala sam tada Ifraima, konobara iz Kenije. Vrlo drag čovjek. Viđamo se i sad ponekad. On mi priča o Africi, o lavovima i slonovima....Sumnjam da je u životu vidio lava uživo, obzirom da je rođen i odrastao u Nairobiju, kenijskom glavnom gradu. No, volim ga slušati. Osjećam se ko Đejn od Tarzana onda...ma vražji je taj Ifraim! Upoznala sam na tom vjenčanju i harmonikaša Štefa. Njega viđam češće, obzirom da smo otkrili kako živimo u susjedstvu, pa on češće navrati na kavicu, a ja imam uvijek i rakijice...Ne pijem ja, ali to mora ibit, za goste kad navrate... Štef je samac, vrlo mi se sviđa. Sviđa mi se i Ifraim... Ma to je sve onako...neobavezno. Za sad mi je najvažnija moja karijera.
U redakciji nikad nije dosadno. Stanje na našim prometnicama popravlja se iz dana u dan. Za što je dijelom zaslužna i gospođa našeg reportera, koja je užicala adresu onog kirurga te joj se više ne događaju neugodne situacije. Ovo je slika koju ponosni mužić drži na svom radnom stolu! Gospođa se uposlila u internacionalnoj prijevozničkoj tvrtki! Ovaj tjedan, kaže gospon reporter, vozi rutu Hamburg - Bukurešt. Ni na sekund ne vjerujem zlim jezicima da gospođa zbog društva redovito prihvaća mlade stopere usput! A za ovo će vam svatko tko kao ja, ima iskustva u novinarskom poslu, reći da je čista maliciozna fotomontaža!!! Pa vidite i sami! Kao i njen muž, i ja sam skroz uvjerena da ljudi to pričaju iz čiste zavisti. Znate kako ljudi vole ogovarat, to je strašno. Osobno bi radije jezik pregrizla nego nekom iza leđa išla bilo što govorit! Moje kolegice recimo, žene su bez ikakvih skrupula! Marici muž svaki petak pijan posrće do kuće, a ona ima obraza olajavat Pericu, jer je samohrana majka.. Mali je duša od djeteta! Evo je ove godine uspio proć sedmi razred, i to već na prvom popravku! Pametan i vrijedan dečko, ako sam ikad takvoga upoznala! Kako se samo jadna Perica napatila zbog njega! Jadna žena, baš nema sreće u životu! Odgaja dijete sama, bez muža, zarađuje i sa strane, kako zna i umije...ko bi joj što prigovorio...Dijete uvijek nešto treba...Bosiljka iz sportske redakcije s druge strane, to je žena i pol! Iako joj se zaručnik kurva na njene oči, ona mudro šuti! Nije blesava! Kad ona bude imala prsten na ruci, drukčije će on plesat...
Sve ja vidim, znam, čujem...a eto šutim ko zalivena! Meni može čovjek sve ko na ispovjedi reć, siguran da ču njegovu tajnu u grob sa sobom ponijet! Baš nekidan mi Miljenka priča, znate ona što ima malo klempaste uši, kako joj svekrva truje život! Kaže, ženu ne može više naštampanu vidjet, a muž neće da se seli na samo! Miljenka ne može više čut niti jednom da su mamine knedle najbolje na svijetu, kad je svima jasno da čovjeka s jednom mo'š osakatit ako mu slučajno ispadne na nogu! Zato ona posoli svekrvi dvaput iza leđa, dodaje ljutih papričica u meso za kobasice ...Čini žena što može, očajna je...Dakle, ona se izjada samo meni, jer zna da ja šutim ko riba!
Idem ja polako, da vidim jesu li ostale gotove pa da idemo doma. A baš mi je lijepo ovako, na blogu malo kljucat. Namjerno sam pisala anonimno ... Ljudi moji, a i tko bi to čitao....Tko zna za mene, Lilu Krpicu, malu čistačicu u redakciji Krivih vijesti! Pa ja sam tako nezamjetna i diskretna, samo kad treba ...


Post je objavljen 02.04.2008. u 03:27 sati.