Marketing
FELIX ARBA
Mali otok smješten u Kvarnerskom zaljevu diči se sa svoja četiri zvonika, od kojih je jedan, onaj kod katedrale, pored zadarskog, koji mu je gotovo identičan, najljepši primjer graditeljstva svog vremena u Evropi. Rab se ponosi svojom kulturnom baštinom i ljepotom. Ima puno crkvica i samostana, a časne, kako ih zovemo čuvaju tajne otoka. U njihovu je vlasništvu i originalni recept za čuvenu Rapsku tortu, deliciju od mendula iliti badema. Ako je netko želio, uvijek je mogao zamoliti časne da mu je ispeku. A mi djeca, nedjeljom poslije mise od časnih smo dobivali ostatke hostija izrezane poput čipke krugove, i to je bilo posebno i bolje od žvaka i čokolada. Uspomene na to vrijeme umotane su u finu čipkastu maramicu i dragocjene spremljene u škrinju sjećanja na djetinjstvo, sretno i bezbrižno. Gradom kruže priče o labirintima ispod samostana jer je rijetko koja noga stupila kroz njegova vrata...i tako stoljećima.
Živi se uglavnom od turizma i ribolova.
Otok je dobio ime kažu, od riječi Arba ili Arbiana, što čini mi se da znači zelen. Jer Rab je ponosan i na svoje šume i predivan park Komrčar, u kojem čovjek ne može ne diviti se ljepoti i smirenosti koja te prožima. More je naša ljubav i naš kruh. Čisto more i pješčane, šljunčane i kamene plaže raznolikost su zbog koje nam dragi gosti uvijek ponovo dolaze.
Svetac zaštitnik Raba je Sv. Kristofor, kojemu u čast ljeti priređujemo dane fešte. Dođu nam dragi gosti iz cijeloga svijeta i redoviti naši prijatelji iz San Marina, kojeg je utemeljitelj bio baš rabljanin, Marin. Svira rapska limena glazba, gradom ide povorka u živopisnom srednjovjekovnom ruhu, ponosni samostreličari se natječu i organizira se prikaz starinskih zanata i naše rapske kuhinje. Uz svjetlost baklji vraća čovjeka u neka druga vremena odsjaj pozlate na ruhu i u kosi djevojaka i žena. More se sjaji na mjesečini, odzvanja pjesma i opija miris ribljih specijalitea, toči se vino...
Na otoku se nalaze sela Supetarska Draga gdje žive moji dragi, Lopar sa svojom Rajskom plažom koje se plićaci protežu u nedogled i prava je meka za malene patuljke, Kampor odakle je moj tata, Mundanije iliti selo ravno ;), Banjol odakle je mama, Barbat i Palit.
Grad Rab star je 2000 godina. Kad sam bila mala voljela sam prolaziti ulicama kraj starih kamenih kuća i slušati priče o prošlim vjekovima i kugi koja je harala. Gledala bih tako naš bijeli sveti kamen i zamišljala ljude u tim kućama, zazidane...i razmišljala kako bi im ja sad, da mogu otići u prošlost rado pomogla i donijela ljekove. I hranu...Tako sam ja zamišljala da sam dobročiniteljica i nije mi bilo mrsko zamišljati kako bi mi bili zahvalni...;)))
Najstariji dio grada zove se Kaldanac. Grad ima 3 - TRI !!! 
glavne ulice, jednostavno ih zovemo Gornja u kojoj živim ja, Dolnja koja je uz Rivu i često poplavi kad su velike kiše i Srednja, u kojoj su natiskane trgovine, restorani, kafići, i nažalost, dućani plastične kričave uvredljive robe...koju ja ne bih ni na kioscima prodavala! Te tri glavne povezuje mnoštvo malenih, strmih uličica, karakterističnih za mediteranske gradiće.
Moje djetinjstvo obilježila je igra na ulicama, trgovima i parkovima grada. Cijeli je grad bio naše igralište, ljudi se znaju, vrata se nisu zaključavala. Ako je koje dijete odlutalo dovoljno je bilo da mu mati izađe na ulicu i upita Jeste li vidjeli, ajmo reć, Marka? I nastala bi spontana potraga cjelokupnog pućanstva! Od najmanjih do najstarijih svi bi se dali u potragu za Markom. I onda kada nije bilo mobitela vijest bi se kao na krilima vjetra pronijela Našli su ga! I ljudi bi se nasmiješili i jedni drugima, nasmijali i raspršili se.
Oto ima veliku školu, knjižnicu smještenu u jednoj od najljepših starih vila u gradu, novu ambulantu, policijsku postaju, novoizgrađeni dječji vrtić, sportski centar još nije ni otvoren a već mu se divimo i najradije bi stali u red i čekali da otvore vrata! Imamo zimsko i ljetno kino...ovo drugo je meni posebno drago iako nije najudobnije sjediti na drvenim klupama i razglas je slab,ali je baš u tome i čar tog mjesta! Ni jedno ljeto ne propustim i ni jednoga dragoga gosta ne otpratim a da ne pogledam bar jedan film u ljetnome kinu! Miris mora, visoki čempresi i zidine, zvijezde i mjesečina na tamnoplavom nebu...to je čarolija i ljepota života!
Nije loše roditi se na ovakvom mjestu. Sada bi bilo dobro bolje se povezati s kopnom, stvarati nove sadržaje i otvarati nove mogućnosti za zapošljavanje. Moglo bi se oživiti otok zimi. Puno toga bi se moglo još...i ima ljudi koji mogu i znaju. Jer rabljani nadasve cijene i vole svoj otok. Zato ima i nade!
Nemam slika ali ukrast ću opet malome nekoliko...molim vas da poštujete njegovo vlasništvo i ne kopirate ih. Blog je zaštićen copyright licencom.
I dođite na Rab, uživajte!
Post je objavljen 20.11.2007. u 10:37 sati.