Idemo! Sva sređena i spremna za izlazak! Lijepa, u suknji, kako ona to voli.
"I may be bent, but I ain't broken!!!"
POGNUTA, ALI NE I SLOMLJENA!!!
Ujutro smo u 6:30 već šetale. Prije doručka. Poslije doručka bile smo u dućanu i na pijaci. Nema strpljenja čekati u redu na kasi. Idemo!!! Idemo!!! Ajmo!!! Brzo!!! Poslije ručka spremamo se na more. Nevoljko ulazi u more i moram ju siliti. Važno mi je da ruka koju je bila slomila ne ostane ukočena. Ljudi me gledaju s neodobravanjem. Ne izgleda baš krasno kad ju navlačim u more a ona se otima i plače. Baš me briga! Uspjevam ju smočiti iako me psuje. Plivamo ko sijamske blizanke, priljubljene jedna uz drugu. Držim ju i podsjećam da "radi" rukama, da pliva. I sad kad je samnom daleko od kraja smirena je i pliva. Za nagradu dobiva sladoled i šetamo uz more sat vremena. Zatim ponavljamo predstavu. Ponovno kod kuće, tuširam ju i perem joj kosu. Mirna je i dobre volje. Uređujem ju i govorim joj kako je lijepa. Cijeli dan je malo pogrbljena. Ali želi još hodati. I izlazimo poslije večere i šetamo. Satima šetamo. U 10 se vraćamo kući, spremam ju za krevet. Umorna je, ali teško usniva. Tek oko 1:30 ujutro.
Post je objavljen 02.11.2007. u 01:16 sati.