Marketing
37.7
Prije 7 dana zabrinuta što mama nema apetita i što je već nekoliko dana klonula i tiha, izmjerila sam joj temperaturu. I eto ti ga na! 37.7!!! Srce mi je potonulo. Znam, opasno je. Ne razmišljajući puno, prva osoba koju sam nazvala bila je naša brodjanka! Zato jer mi se činila jako dobra osoba, jer nisam htjela zvat familiju i doktore još... jer sam bila van sebe i u panici. Brodjanka, moja čokoladica divna, slušala je kako nepovezano meljem i davala savjete. Hvala joj na tome!!! Noć sam provela u stavljanju obloga, mjerenju temperature, molitvi, strahu, pušenju cigarete za cigaretom, osluškivanju njenog disanja. Subotu ujutro bilo je malo bolje, a onda kad je opet počelo rast, nazvala sam dr. Hoću li otić u apoteku po antibiotik ili čekati ponedjeljak. Dr je rekla da se s mojom mamom ne smije čekat i nek joj počnem davat antibiotik a ako se pogorša nek ju nazovem jer će onda doć. Bilo mi je lakše. Malo, jer napokon sam mogla bilo što poduzeti. U ponedjeljak je došla dr i ustanovila šum u plućima! Opet me je uhvatila panika ali je dr rekla da je upala uhvaćena na samom početku te da će bit sve u redu. A-ha! Dogovor je pao da će u srijedu sestra doći izvaditi mami krv a ja ću do onda imati spremljen uzorak urina. Tako sam mami u utorak dala tabletice za izmokravanje uvjerena da ću bez problema uspjeti prikupiti "uzorak"! A-ha, da ne bi! Tabletice obično počnu djelovati nakon 2 sata. Tako sam ja onda sjela kraj mame na stolicu, i steriliziranu staklenku namjestila da se u nju pomokri. A ona neće. Neće 1 sat, neće 2 sata! A ja sjedim ruke rastegnute pod pokrivačem i cijelo to vrijeme držim staklenku! Neće mama ni nakon 3 sata i sad je već prošlo 5 sati od kad je uzela tabletice i mene boli ruka, bole me leđa, nervozna sam do nebesa!!! I pustim ja staklenku koja je čuda li, ostala na mjestu. Odem tati obeshrabrena reći da ja odustajem...5 min poslije, vratim se mami a teglica puna, a da se ni kap nije prolila. Slučajnost? Ne vjerujem. Ja vjerujem da je mami bilo neobično da ja tu kraj nje dežuram, a kad sam ju pustila na miru ona se olakšala!!! Tako ja vjerujem. Već 7. dan mamina temperatura skače gore - dole. Čas je normalna pa onda opet raste. Sutra moram zvat dr i reć da je mama imala 37.7 danas opet. Znači, treba promijenit antibiotik u subotu. Da nije zadnja 3 dana imala febru, ne bi joj više trebali antibiotici. A sad se bojim. šta ako ne bude uspjela potuć ovu upalu...Mora!!! Ja ju nikako ne puštam još! Ako sam sebična, je, neka sam! Trebam ju i ne dam ju! Svi mi ovako osjećamo i ja sam vidjela da se još netko od blogera moli. Molim se i prijetim. Ne dam mamu i gotovo!!! Jučer sam bila tako dobre volje, mama nije imala febru i činilo se da će sve bit dobro. Danas sam ko luda...Divim se sebi da sam ovo uspila sklepat i izvuć iz sebe ovoliko toga...Moraš mama, moraš se izvuć! Nemoj se tako šalit samnom!
UPDATE
Jutros dr javlja rezultate pretraga krvi i urina. osim što je bakterijski nalaz povišen i što joj je povišen šećer ostalo je u granicama normale. A ona najviše i jede voće i kašice, čokolino, frutolino...hmm. Dobro, sad ćemo promijenit antibiotik. Ma meni je srce u grlu i ne mogu si pomoč, i drago mi je da sam uspila ovo izbacit van, jer me davilo! Ja se nadam i ne dam ju i gotovo! A vama najveća hvala! Bože, jutros kad sam vidila komentare, uh! Najbolji ste blogeri na celome svitu i okolici!!! 
Zbog brodjankinog komentara odmah sam nazvala maminu drugu dr. Ona je ...ne mogu vam opisat koliko dobra osoba i koliko nam je sve ove godine značila njena prisutnost! Ali savjetovala me je da pričekam da mama prođe drugu turu s ovim drugim antibiotikom, da joj ne skidam temperaturu ljekovima ako ne bude preko 38.5 (mama hvala nebesima nije imala više od 37.7 cijelo ovo vrijeme). neka joj i dalje dajem voće, samo ne kašice. Sve u svemu dosta me je smirila iako je nervoza u meni još tu ali puno manje. Moja mama je veliki borac, neće ona mene samo tako ostavit. Kad bude vrijeme za oproštaj,( a to nije sad!) ja samo želim da ode u snu, mirna. Samo da se ne pati.
Post je objavljen 23.11.2007. u 00:04 sati.