Uh,kako je teško dić guzicu i pokrenut se!
Treba mi godišnji odmor! I u mome slučaju, odmor nakon desetak godina života na otoku...
ne mislit
ne mislit
ne mislit
ne mislit
ne mislit
NIOČEMU !!! A pogotovo ne mislit o odmoru, putovanju...
Ostat normalan treba,pod svaku cijenu! Pa kako ću, #$#&%$# ostat normalna, kad mi je 5 do podne? Pa ljepo, navi sat na 4 ujutro i zavaravaj se! Treba ić ručak pravit. Pizza danas...ali ne idem ja vanka na ručak...šmrc i jao meni! Ne,ne,ja idem PRAVIT pizzu! %&%$#/&=*(/ !!!!!!!!
Onda se sjetim tog restorančića u ljupkoj ulićici gradića Wissloch u Njemačkoj, blizu Heidelberga. I prijatelja, komada 3, i bezbrižnih subotnjih ručkova i sunčanih dana i ... sjetim se života...Pa se pitam,što se kvragu, dogodilo???
I zašto je kokoš prešla cestu???
Ja prešla autocestu, ko da prelazim ovu našu rapsku ulicu! Našao se netko i pozvao Polizei i eto mene s šubkartom za doma! Jer sam naravno bila dobra stara švarcarbajterica! I nije mi bilo loše...našla sobicu u studentskom stančiću. Dijelila stan s turkinjom,grkom i švabom...i radila ljepo...Pa su se švabe jako naljutili na mene! I ja na njih bogme, jer mi nisu htjeli dati papire da pošteno radim! Jer sam ja željela radit i zaradit i živit ... a ne pravit bombe i kovat urote...kao oni što ih primaju na tisuće...
Onda sam jedno godinicu, dvije bila neobično prijateljski raspoložena prema našim njemačkim turistima a pogotovo prema onima koji su ovdje otvorili biznis i šepurili mi se pred nosom!
Pa sam nerijetko mantrala Ausslander raus!!! u sebi, a omaklo bi mi se koji put i naglas! Pa me polako prošlo sve...i pomirila se sa sudbinom.
Ostalo mi je pitanje zašto je kokoš prešla (auto)cestu, zašto se mama razboljela... Je li to nekako povezano ili je sve samo šiksal...sudbina.
Još rijetko pomislim na ove stvari, a još rijeđe na one stvari. Ljudi moji, budimo realni, kako kaže Kazimir zvan Kazo iz Bitangi i princeza...ja sam već zaboravila što je to muško i sex, a pogotovo što je to ljubav muškarca. Ako sam ikada i znala...
Ne sjećam se...i pitam se...je li biološki moguće i znanstveno istraženo...može li jungf zacijelit od neupotrebe????
Ti jarca, morala bi bar vibrator kupit (di se to kupi? i ima li dućan s kostimima u blizini, da se dobro zamaškaram prije nego odem do tamo?! i jeli tko tu spravu isprobavao pa da mi iskreno kaže-ima li od toga kakve koristi?! I ZAMISLITE SAD, DA UMJESTO ŠTO PRODAJU KRUMPIRA I KISELOG KUPUSA, ULICOM IDU KAMIONČIĆI I LJUDI SE IZ NJIH DERU - VIBRATOORAAA VIBRAAATOORAAA, VEEELIKIIH I MAAALIIIH !!! KUUPIITEE VIIBRAAATOORAAA!!! hehehehehe) pa da provjerim jesam li još šupljača ili sam zacijelila!
Zgražajte se vi koliko hoćete! A ja se osjećam nerijetko ko pijana...iako godine i godine ne kušah koktela i takvih stvarčica! Bauljam često kućom i pitam se je li ovo sve? I zašto nemam mozga pa da mi padne kakva ideja na pamet...da živim bolje, punije, bogatije...Nije istina da ne bih mogla, jer je mama bolesna! Mogla bi ja, mogla...samo mi ništa ne pada na pamet.
I eto ti ga podne! Život mi udara nogu u guzicu i tjera me radit malo...i ...
ne mislit
ne mislit
ne mislit
Znam da se moja GF sad smije ko luda! Smij se ti, smij...platit ćeš mi to!!!
i još mi pogledajte ovo!!! MAMMA MIA!!! ovo mi je za laku noć!
Post je objavljen 10.11.2007. u 09:50 sati.