Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

31.10.2005., ponedjeljak

ask me if i care

jučer smo, nakon dugo vremena, bile u čileu. i nisam gledala fakfejsa. jer ga nisam mogla vidjeti. šalim se, nisam ga gledala i točka. a i nisam bila raspoložena. onda je a. neki tip uvalio kasetu tereze kesovije. talk avout weird... bila sam na rubu i skoro sam napravila nešto zbog čega bi mi bilo žao. izvukla nešto iz prošlosti. ne tako davne. ali a. me razuvjerila:) mislila sam da će me to danas možda proći, ali nije. zapala sam u ono stanje skoro apatije.
apathy. apathy. such a pretty word. well, ono kada ne želim ništa raditi. samo spavati i slušati radio. ili nešto drugo. a to očito ne mogu kad mi se prohtije. šteta. a to bi se trebalo moći. meni samo treba ispušni ventil, to je sve. možda bih si trebala nabaviti malu crnu knjižicu. s brojevima telefona svih sponzoruša:) ako takvih uopće ima kod kršnijeg spola. razočarali su me glede toga. ili sam naišla na krive? whatevr. moram priznati da sam donedavno i ja bila jedna od onih koja onako beznadno sanjari o svom princu na bijelom konju and in his shiny armour. ali ne više. zapravo počinjem sumnjati u takve stvari. sve je to hrpa sranja. kao i ona izgled vs. osobnost priča. lijepo je kad netko vjeruje da izgled nije sve, ali to nije istina. ono prvotno u nama, ono životinjsko, nas potiče da izabiremo najljepše, najbolje, najsnažnije. ono naj za nastavak vrste. a onda, naravno, ne možemo svi imati ono naj. pa se okrećemo onome manje naj. ali to je uvijek tu. vreba iza ugla. osobnost se može potisnuti ako to stvarno želimo. a ono drugo će kad tad, i iz raznih razloga, postati nezanemarivo. kao i s nama samima. barem sada. while we are still cruising life without really living it. but then again, why bother?:) da, javio mi se b. i on je sav u aplikacijama i esejima. ali opet me njegov mail jako razveselio. trebala bih učiti, ali ništa mi se ne radi. a. mi je nešto predložila, ali sam je već preduhitrila s tim;) možda spremim nešto za onu prezentaciju iz engleskog. čini se da nam je stigla jesen. kasni samo mjesec i pol:) ali bilo je baš nice kad je bilo toplo.

bacite oko na sliku;)

arkadija, sjećaš se što si mi sinoć rekla u tramvaju? the thing that defines me...

- 13:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.10.2005., nedjelja

hladnoća.tišina.smrt.svjetlost?

zaboravila sam napisati kako je jučer u čileu bio the mole. da. upravo sam se vratila iz bolnice. išla sam dedi u posjet. upala pluća. ali dobro je. u dvokrevetnoj je sobi. soba je nova. preuređuju bolnicu. nikada mi bolnice nisu predstavljale nešto loše, kao smrt je zraku ili tako nešto. do sad. ti dugi hladni hodnici. tišina koju povremeno prekinu samo glasni hroptaji. pomalo zastrašujuće. ali znam da ima i puno gorih stvari. dok smo tako ja i stara sjedile i pričale s njim, stara mi je u jednom trenutku primila ruku i stisnula je. onda je rekla dedi kako je bila baki na groblju i kako je nadgrobni spomenik lijep (prebacili smo lijes sa sisačkog groblja na miroševac). i da ćemo u utorak ići tamo. onda je i on rekao da ide. a ne smije. tek je dva dana u bolnici. a žao mu je. oči su mu se odmah raznježile i izgledao je tako tužno. morala sam se suzdržati jer skoro sam se rasplakala kao malo dijete. kao sinoć. domestic problems. mrzim što to moram proživljavati i što svi žele pričati o tome, a ne želim niti pomišljati na to. stara je sva u k...stari je ljut. brat ne priča. ja pričam još manje. dolazim u stanje kada bih mogla napraviti nekakvu glupost. ne, ne mislim ni na što drastično jer ja to jednostavno ne bih mogla. već neke, ne toliko važne i velike, stvari zbog kojih bi mi poslije bilo žao. roditelji mi se ponašaju poput djece, a brat poput još manjeg djeteta. još jednom sam se uvjerila u to kako su ljudi prokleto sebični. zar nikome ne pada na pamet da ta naša sebičnost uništava nas same? i onda meni brat kaže kako sam ja sje...u mozak. kako ne bih bila? ali to je jedini način na koji ja mogu, i znam, funkcionirati. ponekad nije uopće važno što mi želimo za sebe. a cijelo vrijeme smo si mi sami na prvom mjestu. ne želim više razmišljati. gotovo je.



jučer smo a. i ja gledale grijeh oca amara. a kasnije sam je pogledala i rekvijem za snove. prvi je malo zbunjujuć and plain weird, a drugi je super. i jared leto izlgleda fantastično tijekom svoje apstinencijske krize:) i sve ti csi wannabe scene. kjewl. ali taj mu film jaaaaako dobro stoji;) plus, znate kakav sam ja sucker za plave okice. dobiva ocjenu: obavezno pogledati. a nakon filma je a. naskočila onaj jastuk. koji smijeh:) bila sam kod bratića. ima nice ured. još jedan tip je s njim. moraju nositi bijele kute dok rade:)


- 17:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.10.2005., subota

novi radni dan

iako su nam ova četiri dana spojena i ovo su nam mali praznici, meni je to bio još samo jedan radni dan. nije da se žalim. braco i ja smo pomagali u čileu. danas nije bila ludnica kao što inače zna biti subotom. naravno, opet je cijel ekipa bila tamo:) bracu je zapala čast sa radi u cubicleu s fakfejsom. a sad su stavili još jednu kameru gore pa sam ga mogla gledati. ali nisam! jeej, go me. da, opet sam vidjela josipa, iz osnovne. dok sam išla prema trgu. uglavnom, nije bilo puno posla, a ljudi je bilo i previše tako da se zapravo nisam naradila. ali tako mi to dobro dođe. ne znam. osjećam se korisnom. bila sam na čašama u tzv. kuhinji. uskakala sam i na konjića. (strukovni izrazi:)) cura koja je sa mnom bila u kuhinji je baš simpa. iz sinja, studira bio-kem inženjering. sva je hiperaktivna. a u džuboksu su radili slatki partijaner i slatka cura. oboje su iste visine i baš su...slatki. pogotovo kad zagusti. samo se vide četiri ruke koje mahnito peru šalice:) kad se male ruke slože, sve se može, sve se može...ali a., taj partijaner je neloš. ozbiljno. uopće neću ni pokušavati napisati što se dogodilo u posljednja dva dana jer ničeg zanimljivog nije ni bilo. a i ono što sam možda htjela napisati mi je isparilo. na a.-in nagovor sam i ja posvojila net ljubimca. mali pingvin po imenu adam. namučila sam se s odabirom imena, howevr. and check out the this page. it's kjewl.

[URL=http://images.optin.com.au/optusxmas/flash/penguin_tebe.swf?msg=Eire+go+brath]

nego, braco je radio gore s fakfejsom. kaže da je tip mutav. i da mu je rekao da igra badminton. ali onako, za pravo:) wth?! mislim da arkadija i neens večeras idu u tvornicu, ali meni se stvarno ne da. i umorna sam. posudila sam si dva dvd-a i lijepo ću ostati doma. razmišljam o tome da sad idem učiti. hmmmmm...maybe not. vidjet ću. ali onda skok u kadu pa pogledat filmove pa u krevet. sutra se moram naći s bratićem. idem kod njega u institut, a dogovor je pao za osam ujutro. joy.
ali, puta me upravo nagovorila da idem s njima van. odustale od diskonekšna. idemo van. neens je došla sestrična. pogledat ću jedan film sad, a onaj drugi kad stignem. odustajem od potrage za onom savršenom daveovom slikom. damn it. :(

- 16:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.10.2005., četvrtak

bačva baruta

ne, nema to veze s povijesti. mislim da to opisuje situaciju u kojoj je a. i onda samo skače okolo i ponaša se kao a dog in heat (nije da mi smeta;)), a to onda još više pogorša moju situaciju. jučer sam kao učila zemljopis, pokušavala je bolji izraz, and i got horny. ud fucking učenja. again. to sad nije normalno. nego, osjećam se kao bačva baruta, ready to blow up. nice. šta je još novo? ništa zapravo.



aha, n. očekuješ report od večeras. da, bila sam tamo. i da, on je bio tamo. ali nisam jako oštećena. vidjela sam ga na, ukupno, minutu. ali imao je onu svoju bordo majicu (ona boja koju je o. danas imao) i...i...nemam opravdanja. neki novi tip pere čaše. znate što, mislim da bih opet bila s njim. bez obzira na sve. možda ne bih dugo izdržala. možda bih se tako riješila ovoga. ili možda samo pogoršala situaciju. fuck him! fakić. kazni se kata! moram brzo svršiti s ovim, jer mi počinje cold case. pošto nitko nema nikakvu želju/temu, morat ću ovdje završiti jer danas nemam inspiracije. danas sam se skoro prodala a. za knjigu iz zemljopisa. a., sjeti se: prvi put je besplatno!:)

kao druid ukopan u pješčani krug
već dugo stojim tu na uglu
plaćam prokleti dug
još uvijek sanjam
svoj prokleti san
kada sam upoznao
tebe neka proklet je dan

naime, bety je bila
tako prljava, a čista
kao šareni leptir
nikad dosadno ista
negdje između stvarnosti
je znala da postojim
ona je igrala po pravilima
naravno svojim

beeeeeeeety

zahrđale sakupljam
po krevetu čiode
vješto kradem svaki
detalj pazim da je ne ubodem
da je ne probudim
bety je sanjala okean
kako divlja, kako urla
ispod statue slobode

a ja ko jedrenjak
nasukan na sprud
odavno umoran od
svega pitam tko je ovdje lud
ne odgovara, samo
doziva me prstom
ko kaže noćas želim
da me ljubiš baš svud

beeeeeeeety

nadograđujem ovaj post jer mi se sinoć nešto smrdalo, a i sve je išlo veoma spooooooro. sad me ujutro budi radio. it's nice. navijem sat nekih pola sata ranije i onda tih pola sata ležim u krevetu, još u nekom polusnu, i slušam otvoreni. ali onda se sjetim da se moram ustati i krenuti učiti biologiju jer svi znamo kakvi su to testovi. prevodila sam onaj svoj esej na hrvatski i uopće se ne mogu sjetiti nekih naših riječi, moram gledati u rječnik. moram sad pitati bracu, on mi inače pomogne kod takvih stvari:) danas je onaj lagani da. četiri predmeta. fiziku sam odgovarala. ne pišemo ništa. a breeze. nadam se:) idem sad, čeka me posao. ne zaboravite na komentare. ono jučer je bilo super;)

još jedan update. nisam otišla učiti biologiju. hvala braci koji me prosvijetlio što se tiče stavljanja slika. jeej, sad imam sličice. jeej. gotta go spremiti se za školu. mah mah

- 23:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.10.2005., srijeda

charolastra, charolooooooooo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

prvo, ispravak skoro netočnog navoda. kad sam nabrajala sva ona mjesta, zaboravila sam spomenuti dva. wc u čileu i ispred the cubicle u čileu. a ti su mi možda čak i najdraži. nažalost, bačva je poprilično visoko na listi. ali, mora se priznati da je golotinja u šumi poprilično izvanredna;) ono u veceu je bilo totalno iznenada i čak sam ja to sama pokrenula, a ono kod stepenica je jednostavno bilo izazivanje vraga. fakfejs je dobio napadaj paranoje i cijelo vrijeme je gledao hoće li moj stari naići. ali ta navala adrenalina...uuuufffff...također smo danas shvatili da nismo obavili onaj očekivani funeral. zar bih stvarno trebala pokopati bedž? ali to je sixpack...iako, bilo bi dobro raskinuti s nekim stvarima/osobama iz prošlosti. barem ja:) večeras sam sva pomalo sretna. bez nekog posebnog razloga. makar sutra imamo povijest i zemljopis. večeras me nije briga. jedem rum pločice, pijem mlijeko i sve je rumkasto:) obožavam mlijeko...pitali su me neki danas o NJEMU. nisam ništa rekla jer ne znam smijem li. pročulo bi se. nisam sigurna da to želim. mada se možda već zna, zar ne ouzice? :) e da, d.m., ti se malo više družiš s ljudima u razredu od nas, pa me zanimalo. dal netko zna za ono s maturalca? mislim na sebe i još dvije određene osobe:) razgovarale smo o tome, i o još puno stvari, na putu do doma, pa nismo bile sigurne. ja sam mislila da znaju, ali arkadija, iliti the artist formerly known as puta, se kao iznenadila. jeah. uglavnom. a kako smo ono došle na tu temu?



aha, film. y tu mama tambien. sladak film o dva frenda koji se vozikaju okolo s nekom ženskom. nice movie. ima i akcije;) a onda kad ga vidiš, you can make prsnl references. haha. puta (sori, puta is way cooler than arkadija), jesi se ti ispucala s onim prospektom? ti se jednostavno moraš napucat!, rekao bi tvoj najdraži prof.mule;) ovaj blog really got me hooked, opet sat vremena pišem ovo. ali sada barem redovito stižu komentari. i'm so happy što imam tako široku (moš mislit) publiku. ako netko slučajno ima neki prijedlog za post, slobodno mi javite. vidjeli sam kako sam onoj macici (jedino gdje to mogu upotrijebiti:)) ostvarila želju. ili je ona htjela još nešto? mig mig. da, htjela sam komentirati atmosferu u razredu poslije tzk-a. poglavito, onaj kršni dio razreda. neki dođu totalno izmoreni, crveni, znojni, a neki pak kao da su igrali stolni tenis:) ma, sve je bolje od plesanja na gredi. da barem mi možemo igrati stolni tenis umjesto svega onog što radimo. dakle, neki su očito dobro prokrvljeni, a neki malo manje. there's sth kinda sexy about a man after physical activity. baš me zanima kako to djeluje na ostatak organizma;) zatim, bliži nam se nova godina? netko ima neki prijedlog? osim onoga što smo ove godine spremne učiniti, iako puta baš i nije složna. all 4 one and one for all, puta:) malo akcije nikome ne bi škodilo. možda se toga nećeš sjećati poslije. možda će ti biti žao, a.k.a. lupat ćeš glavom u zid pitajući se kad ti se to toliko drastično snizila tolerancija prema alkoholu. možda ćeš se baš dobro zabaviti i to će biti početak nečeg novog, nečeg divljeg. ali u tom trenutku, samo u tom jednom trenutku, to će ti dobro doći i tada će biti savršeno. ili barem blizu savršenog:) bila sam nezahvalna. again. mislim da previše stvari uzimam zdravo za gotovo. kad smo kod ping-ponga, bili, ja i ouzica se već neko vrijeme igramo;) sada je loptica na tvojoj strani. hoćeš li je prebaciti ili ćemo uzeti tajm-out i promijeniti lopticu. ha?:) meni bi to dobro došlo, zar ne? kad malo bolje razmislim, od maturalca jest prošao mjesec dana...već vidim putu kako me onako prijekorno gleda, na onaj njen način;) danas smo opet slušali sve osim profesorice na kemiji. a kemiju samo hvatamo onako, usput. da, pitao je slepi neens da li joj se sviđa mike? otkud sad to? kaj nismo već zaboravili na njega? whatevr. luce je zapravo uspjela dobiti ponavljanje za test i neka pitanja na račun bake. a baka nam ne bi dala nikakva pitanja ni da je pištoljem prisiliš. opet sam se raspisala, a spava mi se. još me čeka povijest. a ako me batman okrene, jao si ga meni. stvarno. do sutra, pusa svima. nekima obična, a nekima malo vlažnija;)

duboko u tebi
možda sam ostavio trag svjetla
u noći između zidova
ni svi dobri ljudi
ni svi oni koje znaš
ni bijeg od samoće
u koju se povlacis
kada provali očaj
jedva da su dovoljni
pred surovom snagom
krajnjom i konačnom

duboko u tebi
strasti slamaju
i ono što je preostalo
i ono što ne postoji
čežnju za smrću
žudnju za opstankom
želju za slobodom
i volju da se pokloniš sudbini
kao na dlanu

duboko u tebi
tisuće dobošara
fanfare iz daljine
zastave na pola koplja
koga oplakuješ ljubavi moja
crno znamenje na licu svog dragog
sjetu u riječima

jednom u životu
dat ću da me zarobi
muškarac hladnog stiska
i čeličnog pogleda


- 04:17 - Komentari (12) - Isprintaj - #

24.10.2005., ponedjeljak

najdražoj ;)

dakle, prvo da malo rekapituliramo današnji dan. moglo je biti i gore. to je točan opis. pitala me fiziku i dobila sam 4 iako to nisam već dva tjedna pogledala. al fakat me pitala lagano. pisali smo filozofiju. esej nije zadovoljio njezinu dužinu od stranice i pol, ali baš me boli. i ovako sam jedva nasrala jednu stranicu o spoznajama i razumu. nije zdravo pisati iz dupeta:) a sad sam zvala starog u čile i javio mi se little priest boy. zaboravila sam mu ime. damn, dugo nismo bile tamo. aha! ne, to je samo prezime. kako se ono zove? enivejs, izrecitirao je uobičajeni pozdrav tako veselo. on je uvijek ko' navijen. a baš je sladak. i oslovio me imenom. to mi se počinje sviđati:) i ima tako ugodan glas. i čini se tako simpatičan. ali ne ono m.m.v.s.s. kind of simpatičan. nego onako, neiskvareno. aaaaah, pile:) ouzica, samo da znaš da zbog tebe propuštam csi. ali nema veze. ovo je bolje. lijepo si stavim azru i krenem putem balzaca. da...puteni užici. bijela koža. tih i brutalan čin. podavanje na sijenu. ok, možda sam malo zabrazdila:) now the real thing. ali ne mogu sada pisati o NJEMU, kad mi misli lete u drugom smjeru. da, ti mickey mouse club članovi can really play with your mind. ali zar ne misliš da je sladak? neens i puta će me sutra izmlatit ako ovo pročitaju. a i ne znam tko sve ovo čita pa nekako ne znam što mogu napisati. kad barem ne bi svi bili samo voajeri. get out of your closets i ostavite komentar! šta ste stali?! ok, nećeš se morati opijati onom mikro bočicom ouza, sad ću nešto napisati.
pa, ne znam zapravo kada se razvila ta moja zaluđenost. zapravo, još nije u potpunom smislu zaluđenost. nikada baš se baš nismo socijalizirali. ne krećemo se u istim krugovima. možda čak nemamo ni ništa zajedničkog. but who cares? as long as i can rest my eyes upon HIM. čini se discipliniran, zar ne? ima personalnu higijenu. good looks. dobar izbor muzike. pametan. duhovit. što još cura može poželjeti? ali šta će mi to, ha? meni samo trebaju ružičasti bon, krevet i spuštene rolete. i ON naravno. ima neens jednu zanimljivu kocku. about different places. meni fale još dva. vrt i auto. ali nemam nijedno. no moram priznati da su moja mjesta bila poprilično maštovita. hm, od početka. krevet, pod, stol, kauč, kuhinja, kormilo, bačva, ulaz, podrum, klupica, parkić, mažuranac, maksimir, klupica, krevet, krevet, krevet, krevet, pod, kupaonica, školski wc. mislim da je to sve;) auto bi se definitivno ubrzo trebao naći na popisu. da se vratim na ono. ouzica je sigurno jako nestrpljiva. sanjala sam GA neku noć, kao što neki već znaju. dugo nisam imala tako dobar san...ali neću pisati o detaljima jer je malo čudno, a i ne sjećam se više svega. šta si ti ono htjela da ja napišem? štogod to bilo, znam da ću požaliti:) da, ja trebam nekoga tko će preuzeti inicijativu. nekoga tko će odlučivati umjesto mene. znam, znam, pomislit ćete da kakva sam ja to osoba, ali ponekad (ili možda uvijek:)) se stvarno teško odlučujem. ne mislim sada da trebam nekoga tko će misliti umjesto mene. male stvari. kao, gdje ćemo ići? što ćemo raditi? mogu li ti uvaliti jezik? (naime, na opće čuđenje mojih bližnjih, to tad smo to radili bez jezika i bilo je zapravo v.nice) kakva su to sranja? i on je kao imao curu od 26 godina. ccc. sranje. netko tko neće postavljati takva pitanja i praviti se fin cijelo vrijeme. nemam ja ništa protiv klavira, ali pobogu, moraš znati granicu. ponekad je najnapaljujuća ona sirova, životinjska strast. biološke potrebe. (jel idem u pravom smjeru?;)) to mi je malo smetalo kod he-whose-name-we-shall-not-say. valjda se još uvijek njega sjećamo. oblijetao me tako dugo i stalno čekao da ja donesem odluku. dam pristanak. i načekao se. deset godina. a sve bi bilo puno jednostavnije da je bio izravan. i aktivan. a ne onako cendrav. joj, joj. zašto dečki moraju imati taj svoj lover mode? to mi se sviđa kod NJEGA. čini se jednostavan. na način da se ne pretvara. vidiš ono što zapravo jest. NJEGOVU bit. NJEGOV bitak. još sam pod utjecajem filozofije:) a sad mi svira sixpack i ona četvrta pjesma. i'm melting....nije ni srce uvijek crvena fasada, pukne baš onda kada najmanje se nadaš...joj, kako ćemo izvlačiti ideje za zadaćnicu:) a da pišem o NJEMU? ne baš o NJEMU kao osobi, već da GA stavim kao nekog svog lika. zamislim kakav bi ON lik bio i u kakvoj književnoj vrsti. samozatajni mladi bogataš kojega optuže za ubojstvo zamamne plavuše? ili možda bahati karijerist koji iskorištava žene sve dok se jedna ne odluči osvetiti njemu. već sad vidim najavu. (priča duboki rtl-ovski glas koji kao da se diže iz dubina)

imao je sve...moć...novac...žene...sve dok nije upoznao nju...ona je imala drugačije namjere...korporacije...prostitutke...ljubav...osveta...ubojstvo...keanu reeves...diane keaton...najnoviji ljubavni triler...smrt...u...uredu...ili...coitus...interuptus...

omg, smijem se sama sebi. kakva inspiracija;) dobro je što ovoliko pišem. vježbam se za sljedeći SAT. da, što se toga tiče, stigli su rezultati. matka 720 i 690, a biologija 630. moram priznati da me biologija iznenadila, s obzirom na to kako sam rješavala test. a matka je mogla biti i malo bolja. da sam bar i na ovoj drugoj prešla 700. ali i ovo je sasvim dobro. mislim da imam temperaturu. ili sam možda samo narajcana. jučer sam se napalila dok sam učila filozofiju. i mean, wtf?? smell this shoe!! this is the shoe of why-in-the-name-of-pie-am-i-writing-this!! već sat vremena. bolje vam je da ovo pročitate od početka do kraja. aha, trebala sam napisati nešto još osobnije. hm...znaš one duge sate hrvatskog? dok raska baljezga gluposti. e pa, zipa ovo. ja ti tada razmišljam o meni, tebi i NJEMU. zajedno. negdje u nekoj uličici u parizu. crvena svjetla. zagušljiv zrak. samo mi i zvjezdano nebo iznad nas...ma, zajebavam se;) oooops, there i go again wit my cussin. molim vas, opalite me ako se to nastavi. ali, ako se zapravo sjetim nečega što si ti već večeras željela pročitati, ti ćeš prva saznati. ok? a sada te ostavljam s još jednim azrinim uratkom.

na neku čudnu foru
marina misli da zna
što sve treba da čini
u društvu frajera
suviše je obična
i prazan joj je smijeh
ali nužda me nagoni
da spavam sa njom

dovoljno je da me vidi
da mi kaže miki kako si
i već se osjećam bolje
odmah je na cesti poželim

ja sam samo jedan
od mnogih koje zna
šarmiram je uporno
laskam iz daleka
ona se na ništa ne žali
o ničem nema sud
ali nužda me nagoni
da spavam sa njom

dovoljno je da me vidi
da mi kaže miki kako si
i već se osjećam bolje
odmah je na cesti poželim

sinoć sam iz štosa
zaželio na tren
da bude nešto više
da mi postane frend
a marina ko marina
negirala me skroz
a meni se samo prohtjelo
da spavam sa njom

- 21:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.10.2005., nedjelja

ružičasti bonovi?!

lijepa ideja. a koliko bonova dobiješ? ili je jedan za višekratnu uporabu?;) nego, da se vratimo filozofiji. toj tako profinjenoj disciplini koju su osmislili ljudi s previše slobodnog vremena. mislim, neki su čak bili i pametni, i rekli su par stvari koje dobro zvuče, ali, ruku na srce, tko danas ima vremena razmišljati što je to bitak? i, da li postoji jedan, dva ili više njih? a ti nazivi...kako oskvrnuti već oskvrnuti jezik? (plete mi se jezik:)) jestost. jestanje. bivstvovanje. (and my prsnl fejvrit) bićevitost. aaaah, baaaaaaalllllzzzzz!!:) a sve je zapravo tako jednostavno. iako bismo svi željeli znati apsolutno sve. što mogu znati? sve i ništa. ono što te zanima. ono što naučiš. znat ćeš ako to stvarno želiš. što treba da činim? živi i pusti druge da žive. čemu se mogu nadati? e, barem se mi ljudi uvijek nečemu nadamo. makar to često bile krive stvari. što je čovjek? životinja. razumna? kako koji, kako koji;) zašto živimo? jer se nešto iznad nas našalilo s nama. koliko bitkova postoji? koji k...će nam bitak uopće?! što je svijet? lopta šarena. ako imaš hrpu para, odi na put oko svijeta pa ćeš vidjeti. ali pazi, možda ti se neće svidjeti. što ima poslije smrti? ne znamo i tako će ostati. uostalom, saznat ćeš kad umreš. što ima prije smrti? strah. pitanja ima beskonačno, ali za sve postoji odgovor. filozofi su svoje odgovore samo umatali u ultra fancy wrapping paper. a mi se danas pravimo pametni pa komentiramo njihove citate i slušamo o tome što su željeli reći. ali, osim ako nisu ostavili pismeno objašnjenje svoga djela, kako mi znamo što su oni zapravo mislili. kao što kaže džubran, svaki čovjek vidi svijet na svoj način. or sth like that:) oprostite mi na ovakvom raspoloženju, ali posljednjih dana nisam baš svoja. hvataju me neka pesimistična razmišljanja. ponekad ima dana kad jednostavno ne želim uopće pričati. i uspijeva mi. barem kad sam doma. ali kad odem u školu, među vas, uvijek se oraspoložim. zapravo, ne mogu biti loše raspoložena u dobrom društvu. it's weird. inače, puta, imam ime za svoj alter ego, or whatever it is. d pjesnikinja. uuuuu. upravo mi došlo. vidim da se stvara neki kružok ljubitelja književnosti. jel to za sve ili pristup ima samo elita? demokratsko ili aristokratsko? :) opet sam se raspisala. izbjegavam učenje filozofije. a to je tek zadnji sat. do tad će mi sve ispariti s obzirom da je ovo čisto štrebanje dan prije testa. na što sam to spala? ali, i to je preživljavanje:) inače, thnx svima na lijepim željama za test. bit će ih još. sutra su jedni rezultati, pa...ouzica, jedva čekam da mi opet potvrdimo taj tvoj nick i još jednom se susretnemo s tim ouzom;) do tada, pozdrav.

grad bez ljubavi
sumrak ideja
loše vibracije
u mojoj glavi
dolje na ulici
koraci u tami
mozgovne vijuge
šeću svoje pse

stajao sam predugo
na tramvajskoj stanici
zagrljeni parovi
u gomili snova
briga me frajeri
za vaše reklame
ovuda su prolazili
i drugi prije vas

pljunuo sam magazine
propagandu
zlatouste novine
pljunuo sam dupelisce
preko cijele stranice

- 20:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

beži jankec, beži jankec, zug ti bu pobegel...

napokon doma. bila su to naporna dva dana. jučer smo dakle krenuli u pola 8. u beč stigli oko pola 3. čak sam nešto čitala iz filozofije. da se malo upoznam s knjigom. naravno, svugdje sunčano, osim u samom beču. tamo kiša. ali nije bilo strašno. malo smo prošetali po dućanima, jeli i otišli u hotel. išla sam spavati u pola 8. da. nakon nekih dva sata, braco me probudio svojim kašljem. a ja njega svojim puhanjem nosa. naime, bolesna sam. all the joy. onda nisam mogla zaspati. pa sam se prevrtala. pa još malo puhala nos. pa polako počela tonuti u san, ali onda je opet počeo kašalj. opet prevrtanje. i napokon san, sat vremena prije buđenja. ali uspjela sam se naspavati. ujutro smo skoro zakasnili na test. otišli smo tramvajem u krivom smjeru. stara je popizdila na mene, a mene su moje kognitivne mape izdale. zašto bih se ja sjećala kamo smo išli kad smo tu bili u četvrtom mjesecu? krenemo mi na pravu stranu, kad ono, na jednoj od stanica, izađe vozač van. valjda mu je smjena završila. a oni su si još malo htjeli i popričati. i ništa, ajmo na taxi. stara odmah počne na svom broken deutsch pomiješanim s engleskim, a vozač samo melje na njemačkom. ni on nije znao gdje je to. ali došli smo samo 5 minuta kasnije nego što smo trebali. test je bio ok. samo tri sata. bez eseja. bez previše pogađanja. ali mi je skoro onda smo opet malo švrljali po dućanima. ovaj put smo zapravo nešto i kupili. braco hlače i majicu, a ja donje rublje. snoopy. so cute:) i štrample. ponuda je bila prilično razočaravajuća. sat vremena prije polaska vlaka, krenemo mi na u-bahn/bečki metro. i sad, počne tip nešto govoriti na razglas. na njemačkom naravno. nismo obraćali pozornost na to. kad odjednom, izlaze svi iz vagona. ha? izađemo i mi. ništa se ne događa. opet se svi okome na mene jer sam ja inicirala izlazak. ali onda saznamo da je negdje bio požarni alarm i svi se metroi, koji idu u našem smjeru, vraćaju natrag. great. izlazimo na ulicu. sad imamo još pola sata do polaska vlaka. staru polako hvata panika. traži taxi. odem ja pitati nekoga u mcshitu. kao, tamo sigurno govore engleski. moš' mislit. tip mi je jedva izmucao ravno pa desno. krenemo ravno pa desno. nigdje ničega. opet sam ja kriva. vratimo se natrag. ljudi kažu hvatajte taxi na cesti. krećemo ulicom. 20 minuta do polaska. stara sad već ima živčani slom. najednom, ugledam taxi i, kao da to radim cijeli život, počnem mahati rukama. i zaustavio se. tako sam ja, glavni krivac dana, jer kao najbolje znam engleski pa moram glumiti vodiča, spasila stvar. na kolodvor smo stigli čak sedam minuta ranije. uf! za dlaku. onda smo se od graza do maribora morali voziti u busu jer su preuređivali prugu. bečka verzija zet-a, ali s udobnijim sjedalima. ali brzo je to prošlo. pa još tri sata do zagreba. sad sam doma. trebala bih ići spavati. a još se moram i otuširati. ništa mi se neda.... želim da je sljedeći tjedan već gotov. ne znam kako ću to preživjeti. a još ako mi se ova bolest pogorša. no way. ova dva dana sam bila pod adrenalinom pa nisam ni mogla obolijevati kako spada. ali sutra je novi dan;) jedem nešto što bi trebale biti grožđice s rumom, ali ne osjetim rum. tvrdice! gotta stop. the bag is almost half-full:) i...to je moja priča. ako netko ima neku svoju, slobodno je podijelite. hello, this is ur psychiatric hotline...

- 00:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.10.2005., četvrtak

lijepe žene prolaze kroz grad...

a dumbo na uglu stoji:) i vreba, i vreba. neens, pazi se;) danas je bilo malo freaky. imali smo čile frightove. i tada je sve počelo tako nevino, a onda...sranje. ne znam. sladoled im je dobar. a kako nas je tip gledao kad je a. puhala svjećicu na svom kolaču:) bilo je baš super. i drago mi je da su joj se svidjeli pokloni. i pjesmica. kako smo se trgale dok smo to pisale:) čujem da je na danim kruha bilo ludo. čak su i neke nagrade pale. bravo! očito su šarmantni ti naši kršni momci;) ja se samo nadam da se neću razboliti. jer to bi bila katastrofa. ja u subotu moram sjediti četiri sata i pisati test. treba mi sva koncentracija svijeta. ah, još malo i više nikada neću morati pisati ni SAT, ni ACT, ni SAT II, ni TOEFL. uskoro...danas sam išla malo odspavati poslije ručka jer se nisam osjećala baš najbolje. kao, samo sat vremena. sat se produžio na dva. pa na tri. i, nakon skoro tri sata, primorana svojim dosadnim mjehurom, sam odlučila ustati. vani je već bio pao mrak. a meni je bilo tako lijepo. toplo. radio svira u pozadini...kad smo kod bioloških potreba, i'm feeling like a dog in heat. znam, to nije ništa novo;), ali nekad me to tako primi. i ne pušta. i sve je gore i gore. i onda sanjam čudne stvari:) mislim da se nećemo vidjeti u subotu. vlak stiže oko 11. ali možda, možda, ako stigne prije...u never know. da bar. moram štrebati filozofiju sutra kad se budem vozila tamo. jupi. sljedeći tjedan će biti koma. trebao bi nam ravnatelj doći na zemljopis. dok smo u likovnom. to bi bilo zabavno. da...jučer, dok sam se vozila dubravom, i had forbidden thoughts. da, jedino o čemu sam u tim trenucima razmišljala je bio fakfejs. i sad ta cijela situacija s dumbom. it just takes me back. well, gotta go now. mommy dearest made griz.jum. hvala svima na komentarima.

- 20:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

još jedan sretan rođendan

evo, trebala bih biti u školi, ali nisam. doma sam i učim. a next week imam još tri testa za koje nisam knjigu niti otvorila. i to sva tri u prva na početku tjedna. bit će to pravo štrebanje. opet mi je nešto smrdano s blogom, ali valjda će sada biti ok. jučer je škola prošla brzo i bezbolno. poslije smo ja i a. išle do megastorea kupiti neke knjige. naravno, kako običaj nalaže, svratile smo i do tisućljeća. dumbo je rekao da pozdravimo neens. here we go again. i uvijek sam ja ta koja prenosim poruke. neens, trebaš glasnogovornicu? :) jutros sam se probudila u ne tako zdravom izdanju. malo me grlo muči. p., ako si me nečime zarazila...samo da sam ja dobra u petak i subotu. samo to. i danas. idemo na kolače. jeeeeej. a.-i je rođendan. dakle, sretan rođendan!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!valjda će i ona jednoga dana ovo pročitati;) ja sam sad jedina maloljetna u našem društvancu. za par mjeseci ću biti jedina maloljetna u razredu. a onda, za točno 7 mjeseci od današnjeg dana, i meni je rođendan. ah, da... i danas ćemo saznati, mi koji nismo bili, kako je bilo na štandu 4.tog a. ne sumnjam da vam je bilo zabavno.

- 10:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.10.2005., utorak

jesi za kiflu? :)

da, sutra obilježavamo dan kruha u školi. hm... i skraćene satove. :) baš me zanima kako će to izgledati. došla bih, ipak biti će tamo prilično dobrih izložaka, kruha naravno:). ali moram učiti za test u subotu. danas sam došla doma u pola 6 pa mislim da neću stići puno napraviti. još moram učiti pig, mučenje za koje sam se dobrovoljno prijavila. demokracija. diktatura. nacija. narod. državljanin. espresivni politički govor. politički natpis. who cares?! bolje sad, nego kasnije. trebala bih se i fizike riješiti. skoro nas je pitao na informatici. uf! to ne bi dobro prošlo. dobro da je s. postavljao neka pitanja. thanx s. ali kao pita na vježbama. pogodite koga nema u četvrtak u školi? ;) barem sigurno ne na informatici. ali svima koji ostajete, sretno. jučer sam gledala početak nekog filma koji se zove potjera. sigurna sam da je film srednja žalost, ali jedan tip koji glumi tamo. aaaaaaah. talijan. crna kosa. plave oči. facial hair. perfect. ali stvarno je dobar:) šteta što sam išla spavati. ali mora se i to, zar ne:) još nešto je bilo, ali to ne smijem napisati. ne sad. bilo je baš smiješno. uslužne djelatnosti seem to like us;) ha? mig, mig. zadnjih par dana baš nemam inspiracije, pa ću tako i nastaviti. but keep the comments coming:) ta-ta

- 18:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.10.2005., ponedjeljak

filozofija ili kako učiniti život još zapetljanijim

opet škola. ne, nismo imali stanku ili nešto, ali već mi je dosta svega. a tek mjesec dana se bavim tom svakom-djetetu-mrskom aktivnošću. i onda nam danas još žena iz filozofije, kao, da nam olakša učenje, kaže što sve trebamo znati za test. naravno, u duhu filozofije, mi možemo birati za koju ocjenu želimo pisati. jer smo slobodni. upravo zato dobijemo i esej. a ako želiš pet. moraš znati cijelu knjigu. naravno. mislim, kakve su to gluposti?! daš jedan test i gotovo. ako je nekome dovoljno dva, neće ni naučiti za više. kao da mi želimo imati dvojke iz filozofije. ma. danas je bio miran dan. nikakvi stresovi što se toga tiče. ali bliži se zemljopis. da... sinoć sam gledala neki sappy movie, closer. well, not that sappy. interesting, zapravo. ah, sad sam u tom raspoloženju. tijelo se zgraža nada mnom jer nisam ispunila onu primarnu, životinjsku misiju reprodukcije i nastavljanja loze:) pa divljaju hormoni i tko zna što drugo. a nisam ni mogla zaspati pa sam se prisjetila nekih stvari. stvarno, mislim da bih u takvom stanju bila spremna učiniti svakakve gluposti. znam, opet ćete me ukoriti i reći mi da sam uvijek takva...punish myself;) ali ne mogu si pomoći.

- 18:47 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.10.2005., nedjelja

sanjam kabanice

ne, nije me akakij akakijevič posjetio noćas. slušam pjesmu. mokre ulice. so pretty. napokon su sredili te svoje poslove pa ja opet mogu pisati. naravno, sad ne znam što bih napisala. zapravo znam, ali nije baš prikladno. mislim, a., što bi ljudi mislili o meni? znaš na što mislim:)
jučer smo tako, opet, bili u tisućljeću. dumbo misli da nam se sviđa, a tete u rozom nas ne vole jer im gledamo muškarce i jedemo jednu kuglicu sladoleda, nas četiri. i dobro da nikada ne pričamo o najžešćim :) stvarima kad pokraj nas prolaze konobari. ali bilo je zabavno. a prije toga smo skoknule do tolkiensa na čokoladu. onaj šlag je stvarno ubojit. dobro da nisam sat prije toga oprala kosu. sva sam se usmrdila od onog silnog dima. ali danas je već malo bolje. hm, što još? neki tip nas se prepao na putu do doma. jadničak, mi smo buljile u njega i hodale za njim, a on se svako malo okretao. yes, još će nas prozvati the remiza stalkers:) jesam spomenula da je ova pjesma koju slušam na repeat forever? da... baš sam pročitala da su green day snimili spot za jesus of suburbia koji traje čak, nevjerojatnih, 14 minuta! jedva čekam da to vidim. iako, moje mogućnosti za to su blizu nuli, pa mislim da ću se načekati. ali baš me zanima...
da vidimo, što se dogodilo u zadnjih par dana. ništa posebno zapravo. u četvrtak se povela žustra rasprava na engleskom o duši i samoubojstvu. btw, svaka čast d. i n., u rocked;) a mrs m je veoma senzualno ispričala sadržaj knjige. šegetavček... onaj summit je izazvao popriličan gnjev građana. mene, nasreću, to nije zadesilo. ali stara i brat su bili zarobljeni dva sata na autocesti. joy. neki su bili na novačenju za vojsku i dobili civilnu u obliku priprema za posao tajnice:) dobro, još tu ima prostora za manevriranje. a ja još moram napisati sastavak iz etike. kad sam postala svjesna svoje moralnosti. kad? nemam blage. nešto ću nadrobiti. da, jučer čitam u novinama kako je jedna amerikanka went jack ripper u šumi i rasporila drugoj ženi trbuh pritom joj želeći oteti još nerođeno dijete. wtf? prekrašno, stvarno. u petak idem u beč. jej. well, fine, imam i test, ali to će brzo proći. samo četiri sata. a prije toga shopping i nordsee. jami. i nema me u petak u školi. nema zemljopisa;) tek je počela škola, a ja sam se već ispričala i to će biti četvrti sat da me nema. ups. plus, braco ima novi blog pa ga posjetite. on je tek početnik. ako bude pisao. ova pjesma otprilike odražava moje trenutačno stanje...a little bit:)

tvoje ruke u neskladu
između zbilje i sna
gledam grad u prolazu
neki ljudi iza nas

hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve što znaš
hajde uzmi me sa sobom
gracija

govoriš mi da si slobodna
želim vjerovati u to
ulica u odsjaju
zaluđuješ me pogledom

hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve što znaš
hajde uzmi me sa sobom
gracija

još uvijek te volim
da li to znaš
tražim ritam u koraku
usporavam ti hod
slušam kako zapitkuješ
uzvraćam ti osmjehom

hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve što znaš
hajde uzmi me sa sobom
gracija

- 13:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.10.2005., četvrtak

ići ćemo na pase!

da, dobro ste čule. pasi su 9.12. u zagrebu. jeeeej! a ako six pack bude na brucošijadi...omg. i mislim da ću tada iskoristiti svoj novostečeni izlazak do kad god želim;) ali, opet su u pauku. no, sredit ću ja to. ići će i braco s nama.

- 11:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

the lost boys tribute;)

vidjela sam danas novi spot od ramireza. baš je sladak. mali crtić. so cute. a prije toga sam vidjela wake me up when september ends. šta je njima bilo kad su radili taj spot? ok, kužim cijelu anti ratovsku poruku, ali ipak. malo su me razočarali ovim zadnjim albumom. ali, to se dogodilo tolikim bendovima prije njih pa je valjda bilo za očekivati. ali billiejoe je još uvijek moja prva ljubav:) ah, sjećam se kad sam mu prvi put čula glas. tako mlad, nadobudan, još u fazi mutiranja...bio mi je savršen. nisam ga zaboravila. ali naša ljubav je bila poput one wertherove. a ova sad je više poput one therese raquin;)
a. sjeti se! :)
sutra je neki fancy meeting europskih političara. valjda ispred mimare or sth. zauzeli nam dvoranu, oskvrnuli ono prekrasno mjesto pred muzejem, postavili zaštitare under bad cover kod hotela...ali, sad ka ulazimo u europu, to se mora, kaj ne?
današnje jutro je bilo jedno od onih kada nam je samo ustajanje iz kreveta mission impossible. jedno od onih kada se poželite sklupčati u fetalni položaj i ostati tako zauvijek, ušuškani pod toplom dekom. zauvijek proklinjući dan kad ste napustili ono sveto utočište. dok ste plutali u plodnoj vodi. da, to su bili dani. bez brige na svijetu. nego, trebalo mi je samo 26 minuta da se dignem. a onda danas ipak, usprkos tome što sam ovaj put zapravo riješila sve zadatke, uspijem zeznut fiziku. ali barem se nije iskaljivala na meni na pig-u. ali sam zato bila primorana, pod prisilom, iskoristiti ispriku iz zemljopisa. a petak je već preksutra. predosjećam masovno markiranje:)

dakle, prošla su već četiri mjeseca otkako su oni otišli. ali, svi ih se još uvijek sjećamo. and evry time we do so, a little part of us rejoices:) ldb, eye candy, tarzan, janitor/kubura u gaćama:), the vines guy

- 00:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.10.2005., utorak

brzinom zvuka dok tone moj brod

mislim da vas danas neću opterećivati nekim velikim, važnim temama kao što su glad u svijetu i ratovi. ne, danas mi nije do toga. zapravo sam shvatila da sam u zadnje vrijeme prilično rastresena. misli mi lete na sto različitih strana i ne mogu se koncentrirati. a to se odražava na svim poljima moga života. nažalost.

dolaze, kao krv crveni, anđeli kao krv crveni...

možda je mislio na komunjare:) baš se dopisuje s bratićem. očito mu je super. on i Komp. kako on voli napisati. baš gledam dal ima nešto zanimljivo na netu čime bih vas mogla zainteresirati na svom malom predavanju iz engleskog. možda se nađe nešto. a baš bih htjela da to bude zanimljivo. to je jedan od razloga što ja nisam htjela ići prva. treba mi vremena za to. dok ja skupim sve svoje stare bilješke i materijale, malo se podsjetim nekih detalja. ali nitko nije kao tip koji nam je to predavao. mi smo mu glumili receptore na stanicama, a on nam je bacao loptice. i takve stvari. a bio je spaljen. onako, imaš osjećaj kao da je nesreća cijelog svijeta prešla preko njega, ali on se oporavio i ide dalje. ali s posljedicama. ali barem nam nikada nije bilo dosadno.

više ne brojim jer po tko zna koji put, budnog sam noćas opet zatekao sebe...

obožavam tu pjesmu. obožavam njih. previše. taj glas. odnosno, ti glasovi. presavršeno:) i što sad radim. vrtim to na repeat forever. aaaah... a trebala bih učiti. toliko toga. sad će nam se sve nagomilati. a ja još imam i hrpu drugih stvari. a ja istražujem za glupi engleski. nevjerojatno. ali, i to je cijena obrazovanja. i da, baš bih željela znati da li netko zapravo čita ove moje bljezgarije, pa, ako ste tu, javite se;) (tnax onima koji to već i sada čine)

- 21:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.10.2005., ponedjeljak

how long, how long?

mislim da sam danas zapravo shvatila onog mutavog raskoljnikova. njegov motiv za ono što je učinio. ili barem kako ja to vidim. ne kužim kako se toga prije nisam sjetila. toliko puta su mi glavom prošle najčudnije zamisli, akcije, ali one koje nikada ne bih napravila. one koje se ne bih usudila napraviti. ili možda bih? kao naš dragi raskoljnikov. zar se niste barem jednom zapitali kako bi bilo učiniti nešto, nešto veliko, ali ste bili previše prestrašeni da to učinite? zapravo, vaša "unutarnja moralnost" vam se u tom trenutku oglasila. da se malo osvrnem na današnji sat etike. hm...ali ne mogu ovo napisati u onoj glupoj zadaći koju smo dobili. nije baš prikladno. neke bih stvari ipak zadržala za sebe. i vas naravno. tko god vi bili:) i ne mislim na neke neznatne stvari, tipa skakanje padobranom i takva sranja. da...

a da se vratim na onu temu kako su ljudi glupi. danas sam samo dobila još jednu potvrdu. naša politička scena se nije promijenila u posljednjih 400 godina. zar to nije žalosno? znam, ja sad tu baljezgam i žalim se, a ne znam ništa ni o čemu. ali kakav nam to primjer naši "stariji" daju? budite pohlepni. gazite preko drugih. ne marite za druge jer tako nikada sami ništa nećete postići. na to smo spali. ako nešto želiš, moraš se boriti za to. a dugačak je put preko svih tih trupala. dugačak...i naša savjest nam visi nad glavom dok je mi pokušavamo svim snagama ušutkati. pravimo se da nije tamo. da to što činimo nije loše. i umjesto da pišem što bih napravila sa prokletih 10$, ja tu pišem o ne znam ni ja čemu.

jednom sam razgovarala s b. o našoj prekrasnoj državi i svim sranjima koja tu vladaju, a on me pitao zar to ne želim promijeniti. ja sam naravno počela onu priču za koju se većina nas hvata u takvim trenucima: ja sam samo jedna, kako bih ja išta mogla promijeniti? ali znamo da ne možemo tako razmišljati. u see, on želi nešto napraviti. nešto promijeniti. i takav je prokleti vizionar. a živi u totalno deprimirajućim uvjetima. (mislim na njegovu okolinu, ne nužno na ekonomski status) i to mi uopće nije jasno. ali svaka mu čast. to je jedan od razloga zbog kojih me se toliko dojmio.

to finger paint is not a sin, i put my middle finger in, ur monthly blood is what i win, i'm in ur house now let me spin...

nakon što sam danas, nakon par dana (!) neslušanja, opet zavrtila six pack, sad slušam pepperse. zapravo, braco ih sad sluša, a linija je njegova. prva ocjena koju sam dobila je 5 pa se nadam da to jedino znači još jednu prilično dobru školsku godinu. onaj maturalac nas je skroz pokopao. tek sad počinjem učiti. zapravo još uvijek nemam osjećaj da smo u školi. ali imam osjećaj da će nas pig i zem vratiti u hladnu, okrutnu realnost. valjda mi je sva ona filozofija lupila u glavu. ali ipak, ja nisam ni do koljena svim onim velikim misliocima koji raspravljaju o silnim izvedenicama glagola biti...

- 23:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.10.2005., nedjelja

ništa mi više nije važno

da, očito potaknuta onim čudnim pozivom od kasno sinoć, sanjala sam n. i p. i fakfejsa. i d., v. i p. i brod. i neke freaky ljude u tamnim balonerima na brodu. od maturalca često sanjam da sam na brodu. guess i liked it, ha?:) a jutros sam se opet probudila wit pain in the neck. again. same side. jolly. a vrijeme je opet odvratno. a ja moram učiti i prepisivati i čitati glupe textove. i nadati se da vule ipak nije mislio ozbiljno kad je rekao da će početi ispitivati...hahahaha... :( a., zar je već prošlo mjesec dana? kako je bilo jučer s "komunjarom"? jel se oporavio? stupid asshole. ne mogu vjerovati da sam se ja zapravo družila s njim. postao mi je tako nevjerojatno odbojan...onaj njegov patronizirajući nastup...fuuuuuuuuj. i just don't get u guys. ali neka, he is poisoning ur minds, not mine. not anymore:) ali da, fakfejs. hoću li se ja ikad potpuno oporaviti od toga? ako nastavim ovako, nikada. a sad slušam best of you i sjetila sam se b. on me uvijek nasmijavao svojom izvedbom te pjesme. aaaaaaah... da mi ga je još samo barem jednom vidjet.

tvoje ruke u neskladu, između zbilje i sna...

danas me opet uhvatilo nekakvo raspoloženje. uopće mi se ne priča. osim kad nazovu p. ili n. čak niti tad toliko. a ako sam sa svojim ukućanima progovorila deset riječi, svaka mi čast. ne znam. toliko toga mi se mota po glavi. eksplodirat ću. i braco me pitao šta mi je, ali sam ga otpilila. sori braco:) nikada si nas dvoje nismo bili baš bliski, do ove godine. a ja uskoro odlazim i opet ništa. i žao mi je. shvatila sam da postoji toliko stvari zbog kojih mi je žao. a ja sam mislila da ne živim tako. očito sam bila u krivu. ne čudim se. nikada ne vidimo ono što nam je ravno pred nosom. neki dan mi je stara pričala kako je gledala na opri priču o tipu koji je, nakon 24 godine braka, izbo ženu 60 puta nožem...i nakon takvih stvari ne možeš ne misliti o tome kako ljudi ne zaslužuju ono što imaju. kao što braco kaže, da je on mali zeleni, on bi nas sve pobio. i onda ona priča o ljudima koji plaćaju drugima da vode njihove medvjediće na oktoberfest. svašta! mi ljudi smo stvarno grozna bića. a zašto nam je uopće dan taj komadić savršenstva, život, ako će nam kad tad biti oduzet? nekima ranije nego drugima. i onda svi, iako neki možda toga nisu svjesni, živimo u strahu od tog kraja. zašto? jer ne znamo kakav je kraj. niti što je uopće kraj. a zašto ja sad ponovno razmišljam o tome? tko bi znao...

ali braco mi je upravo rekao da je odlučio uzeti život u svoje ruke:) kao, sada će konzumirati opojna pića samo u posebnim prilikama (kao što će biti ona kad se nas petero nađemo i uzmemo onaj ouzo u svoje ruke;) ). way 2 go bro! baš lijepo. my baby's growing up:)


- 13:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

novosti, novosti

opet problemi s blogom. sad se više niti ne sjećam što sam sve htjela napisati. čini se da mi je ona scena u razredu ipak malo podigla čitanost:) d.m. sviđa mi se ona tvoja rubrika kojom će, meni se čini, ipak dominirati batman;) baš mi je žao što sam propustila taj sat. p. je upravo otišla doma. gledale smo film kod mene. three blind mice. film je malo stupidan, ali glumi edward furlong (american history x, detroit rock city...). so hot. nego, izlazimo p. i ja tako iz njenog ulaza i idemo prema prolazu, kad ono ispred nas nešto mršavo, wit nice hair nd crvene starke ulazi u susjedni ulaz. nismo mu baš vidjele facu, ali vidjela sam ga iz profila. kinda. neloše, vrlo neloše. so, p. has a hot neighbour. sweet. barem netko;)

the strangest thing just happened. n., upravo si me nazvala. kao, pitaš me jesam li budna, a onda mi poklopiš. wtf? i da, zvučala si malo...tipsy i kao da je ti je netko upravo rekao nešto hilarious. p. mi je rekla da si na jeleninom rođendanu. zato valjda. jel to bio jedan od onih im-so-drunk-prank calls?:) nadam se da si se dobro zabavila/da se dobro zabavljaš.

gdje sam stala...da, jutros sam pisala SATII, biologija, matematika i matematika. matematika je bila OK, biologija malo manje OK, ali sve u svemu OK:) jučer sam napokon vidjela lovca. officially ga upoznala. not really what i expected, iako stvarno ne znam što sam mogla očekivati. ali bolje da ja i on ostanemo samo na dopisivanju. i javio mi se b. on je tako sladak. he's involved:) i tako je dobar. i miss him...baš sam mu sad napisala mail. i hev to go. čini mi se da sam nešto zaboravila napisati, ali ne znam što. a šta da radim kad mi zablokira pamćenje? ah, da...

HEPI BIRTHDAY azzja!!!!!!!!!!!! (koji je, btw, bio 6.10., ali blog.hr je imao tehničkih problema)



- 00:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.10.2005., utorak

kad strpaš u sebe koji miligram...

hvala što se ponovno uključili:) da, vratite nam stare tramvaje. ali, nije da novih ima pun. meni je trebalo mjesec dana da uđem u novi. ponekad promjene donose još gore. iako se svi nadaju. vratite nam baku!!!!!!!!!!!!!! baš mi nedostaje. a svi ste mi se smijali kad sam to govorila na početku. kao, ništa nije gore od bake. s bakom barem znaš na čemu si. a s ovom...ako su joj i testovi ovakvi, možda ne bude loše. mislim, naša mala grupa apsolutno ništa ne radi na satu. s. ne zatvara usta, svi se smijemo. smijeh. metak u čelo. braco je navio 6pack na liniji.

još jedan skok u prazno...

neens, ja ti donesem mp3 u četvrtak kad dođem na test iz matematike.

- 19:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.10.2005., subota

i mi smo dio europe (?)

jučer sam se, napokon, provozala u novoj 12-ici. toliko buke nizašto. je, izgleda super izvana, ali kad uđeš...duplo manji broj sjedaćih mjesta, duplo manje prostora za stajanje. a na nekim dijelovima mjesta za prolaz ima otprilike kao u brodskoj kabini. pa se vi vozite u novom tramvaju ujutro u pola osam kad cijeli zagreb ide u školu ili na posao. a i jučer je bila gužva, što je neuobičajeno za to doba dana. naravno, svi su htjeli u novi tramvaj. to ste trebali vidjeti. mislim, nije da ni ja nisam bila malo uzbuđena kad sam kročila u to čudo, ali uzbuđenje je vrlo brzo splasnulo kad sam vidjela tu zlouporabu slobodnog prostora. ali ta ozarena lica zagrepčana kada vide ovo najnovije tehnološko dostignuće...mala djeca u čudu promatraju to nešto što izgleda kao vlak, ali to zapravo i nije. oni malo stariji proučavaju unutrašnju i vanjsku strukturu, a oni najstariji opet pronalaze nešto na što se mogu požaliti. ne znam da li to dolazi s godinama, ali penzići se cijelo vrijeme na nešto žale. sad im smetaju školske torbe, pa vrijeme, pa politika, pa ergonomski stolci...keep it 2 urself, we don't care. a ja sve to promatram polako opijena alkoholnim parama kojima je izvor postariji gospon u mojoj neposrednoj blizini. jolly. i tako smo i mi napokon dokazali da smo dostojni onoga za što se zalažemo. napokon je i naša metropola dobila neki europski štih...a sad ako još potrošimo sve te silne milijune na metro. gdje će nam biti kraj?

P.S. primjećujem nedostatak komentara. it makes me sad:( holla me ppl;)

- 12:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.