Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

16.10.2005., nedjelja

sanjam kabanice

ne, nije me akakij akakijevič posjetio noćas. slušam pjesmu. mokre ulice. so pretty. napokon su sredili te svoje poslove pa ja opet mogu pisati. naravno, sad ne znam što bih napisala. zapravo znam, ali nije baš prikladno. mislim, a., što bi ljudi mislili o meni? znaš na što mislim:)
jučer smo tako, opet, bili u tisućljeću. dumbo misli da nam se sviđa, a tete u rozom nas ne vole jer im gledamo muškarce i jedemo jednu kuglicu sladoleda, nas četiri. i dobro da nikada ne pričamo o najžešćim :) stvarima kad pokraj nas prolaze konobari. ali bilo je zabavno. a prije toga smo skoknule do tolkiensa na čokoladu. onaj šlag je stvarno ubojit. dobro da nisam sat prije toga oprala kosu. sva sam se usmrdila od onog silnog dima. ali danas je već malo bolje. hm, što još? neki tip nas se prepao na putu do doma. jadničak, mi smo buljile u njega i hodale za njim, a on se svako malo okretao. yes, još će nas prozvati the remiza stalkers:) jesam spomenula da je ova pjesma koju slušam na repeat forever? da... baš sam pročitala da su green day snimili spot za jesus of suburbia koji traje čak, nevjerojatnih, 14 minuta! jedva čekam da to vidim. iako, moje mogućnosti za to su blizu nuli, pa mislim da ću se načekati. ali baš me zanima...
da vidimo, što se dogodilo u zadnjih par dana. ništa posebno zapravo. u četvrtak se povela žustra rasprava na engleskom o duši i samoubojstvu. btw, svaka čast d. i n., u rocked;) a mrs m je veoma senzualno ispričala sadržaj knjige. šegetavček... onaj summit je izazvao popriličan gnjev građana. mene, nasreću, to nije zadesilo. ali stara i brat su bili zarobljeni dva sata na autocesti. joy. neki su bili na novačenju za vojsku i dobili civilnu u obliku priprema za posao tajnice:) dobro, još tu ima prostora za manevriranje. a ja još moram napisati sastavak iz etike. kad sam postala svjesna svoje moralnosti. kad? nemam blage. nešto ću nadrobiti. da, jučer čitam u novinama kako je jedna amerikanka went jack ripper u šumi i rasporila drugoj ženi trbuh pritom joj želeći oteti još nerođeno dijete. wtf? prekrašno, stvarno. u petak idem u beč. jej. well, fine, imam i test, ali to će brzo proći. samo četiri sata. a prije toga shopping i nordsee. jami. i nema me u petak u školi. nema zemljopisa;) tek je počela škola, a ja sam se već ispričala i to će biti četvrti sat da me nema. ups. plus, braco ima novi blog pa ga posjetite. on je tek početnik. ako bude pisao. ova pjesma otprilike odražava moje trenutačno stanje...a little bit:)

tvoje ruke u neskladu
između zbilje i sna
gledam grad u prolazu
neki ljudi iza nas

hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve što znaš
hajde uzmi me sa sobom
gracija

govoriš mi da si slobodna
želim vjerovati u to
ulica u odsjaju
zaluđuješ me pogledom

hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve što znaš
hajde uzmi me sa sobom
gracija

još uvijek te volim
da li to znaš
tražim ritam u koraku
usporavam ti hod
slušam kako zapitkuješ
uzvraćam ti osmjehom

hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve što znaš
hajde uzmi me sa sobom
gracija

- 13:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.