Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

29.09.2006., petak

kada umrem, posadite me među oblake

vinuli smo se u oblake. iznad oblaka. odavde sve izgleda tako nevažno. neprimjetno. obožavam oblake. gledati u njih, kroz njih. preplavio me čudan osjećaj. mješavina oduševljenja i straha. uvijek se bojim kad letim. pogotovo kad se avion spušta na nižu visinu. povlačenje prema dolje. onaj čudan osjećaj u trbuhu. propadanje.

bijeli poplun. poput leda. leda kojemu nema kraja. plavo nebo i bijeli oblaci.

pitam se, kad su opisivali raj, jesu li imali ovakvo nešto na umu?

bilo bi tako lijepo hodati po toj bjelini. tražeći njezin kraj. ne mogu to niti opisati zapravo. ovo što se nalazi u meni. gledam kroz prozor. poput beskonačnog leda na sjevernom polu, ili negdje.

oblaci iznad mene i oblaci ispod mene.

ovdje je nebo zemlja...kad bih barem mogla hodati po tom tlu...


- 04:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.09.2006., četvrtak

čajniz tejkaut i forčn kukiz

You look pretty.

You are careful and systematic in your business arrangements.

All your hard work will soon be paid off.

You are demonstrative with those you love.


- 06:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.09.2006., srijeda

sjećaš li se?

kako obožavam sjećanja! ona koja dođu nenamjerno. makar to bili samo djelići sekunde. jedan pogled. jedan miris. nisam ni znala da su tamo. potaknuti nečime, pojave se samo nakratko i onda opet nestanu. padnu u zaborav.

gledam oblake i pitam se vidiš li ih i ti? promijene li se ti isti oblaci dok nađu put do tebe? a zvijezde? promatramo li iste zvijezde? mjesec je isti, zar ne? ali vidimo li ga iz istog kuta?

osjećamo li na istoj frekvenciji??

tko me sve to gleda??

p.s. želim da naša kućica ima takav krov (ili neku nadstrešnicu ili nešto) da možemo sjediti gore kad je vani sunce kiss

mlaz crvene boje u vodi
sve nestane u sekundi
zašto vrijeme tako sporo prolazi
kad ti nisi tu
zašto se više ne smijem isto
kad ti nisi tu
zašto stvari imaju drukčiji okus
kad ti nisi tu

- 06:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.09.2006., ponedjeljak

walk me down memory lane. tonight. right now.

there are moments when i feel like an alien. lost. confused. ridiculed. inspected from every angle. taken for granted.

then there are those long hours when i can't stop thinking about home. the worst kind in the spectrum of feelings.

i miss the way people look. the parks. the squares. the trams. home cooked meals. my closet. a normal shower. banana split. the simplicity. the sincere kindness of acquaintances.

the language.

the concerts. walking the streets. talking to my friends. running into people from high school when you least expect it. going out for a beer or four. the sea. sitting on the rocks at night. ouzo. my ceiling. bbq-ing on jarun. my cell phone. mom's apple cake.

my brother.

laughing really hard. stalking other ppl. aimlessly walking around and talking. going to the movies and not being able to choose one. my old jeans. my old, blue chucks.

my friends.

going to see him without notice. laying on his bed and watching tv. the smell of his pillow. his room. making pancakes with him. all the little things he does for me. kissing his cheeks. riding his bike. his eyes.

my tuki.

As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

- 14:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

zeleni jastuk, zeleni vosak, zelena glazba i jedna dlaka na nozi

jučer je bio jedan od lošijih dana. jep, išla sam na čupanje (pisat ću o ovome jer znam da je većina moje publike ženskog roda) njami naravno, morao je to biti neki fenci salon jer samo takvi i postoje. nakon što sam pješačila 20 minuta po bljutavom vremenu, uz neku ogromnu prometnicu, sama na kolniku, nađem i to mjesto.

broj 4112. mislila sam da kasnim, ali sam zapravo bila uranila. prestala sam nositi sat negdje kad sam dobila mob, ali sada ga nemam, a navika je još uvijek tu, no... čekam. čekam. posjetim vece. čekam. i napokon do mene dođe naizgled simpatično djevojče u bijeloj kuti i predstavi se. zatim me odvede do mjesta događanja. mala soba, tri sa tri wink veliki stol, tipa masažni stol. na njemu pravi jastuk, sve zeleno. u pozadini se čuje neka relaksirajuća imitacija valova i raznoraznih šumova. sad se kata već počinje pitati kamo je to zašla... onda mi ponudi neku frotirsku suknjicu (?!), ako mi je kao neugodno jer, ipak, vidjet će mi se cijele noge. glatko odbijam. legnem, pripremim se i čekam.

ona navuče rukavice, što nije neobično u ameriki, i stane mi proučavati noge. "da, da, više smjerova. da...tako ćemo", govori ona tihim glasom, sama sebi. ja samo šutim. uzima drveni štapić, malo veći od onoga što nam doktori guraju u usta, i zarije ga u nekakvu posudu koja se grije. zeleni vosak. priti kul. e sad, treba toga staviti na nogu. jer moraš se okretati simo-tamo. na kraju je voska bilo posvuda. također je par puta morala ponovno potezati istu traku, as in nije ju prvi put povukla do kraja. auč!! mislim, nije bilo toliko bolno, koliko sablasno. tvajlajt zoun. ta kalvarija je bila gotova, ni za manje ni više nego, sat i dvadeset minuta...

čini mi se da sam ja toj djevojci bila praktična nastava. za tu cifru sam mogla dobiti puno bolju uslugu, triput, a ne jednom, u dragom nam zagrebu. ali izašla sam živa i to je najvažnije thumbup

opet nisam uspjela dobiti mobitel jer oni ne vide da ja imam novaca, bla, bla, bla. pričaju bezveze headbang ali ja ne odustajem! uglavnom, potrošila sam cijelu subotu. no, obavila sam i jedan engr menadžment šoping i time se malo oraspoložila. sve je dobro, kad si kupiš 12 pari hipstericayes

- 04:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.09.2006., petak

spanish tunnels

mislim da još nisam spomenula tunele. da, imamo tunele po cijelom kampusu. zimi bude hladno i napada dosta snijega, pa je ovako lakše. ali je prilično fora thumbup i većina ima oslikane/išarane zidove.

danas sam bila na vježbama iz ekonomije. ali to nije važno. tip koji drži vježbe je...ne znam otkud je...ali mislim da mu je španjolski materinji jezik. ok, 99 posto sam sigurna, jer bi mogao biti i portugalski yes enivejs, ni to nije važno. nego, shvatila sam kako je španjolski zapravo baš melodičan jezik. veoma ugodan uhu (pepa sigurno govori DUUUUH!!!! u pozadini). a onda sam čula još neke ljude kako vode konverzaciju smijeh na španjolskom. niiiiiceeeee....... naughty

napokon vikend. nemam trening čak do nedjelje navečer. ali smo zato imali kondicijski jutros u pola osam.

kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss

hm...sjećaš se kad smo onu večer plesali u vodnikovoj? do nas su dopirala samo svjetla kolodvora. tramvaja nije bilo cijelu vječnost...samo moje i tvoje noge wink





- 23:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

when life kicks you in the butt, you hope for a soft landing spot

tko mi je to ugasio svjetlo? ništa ne vidim. sad je netko i zvuk isključio. ha?? zašto sam na mute? mijenjaj program!

zašto su tebe od mene ukrali?!




- 05:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.09.2006., četvrtak

da li znaš da moja ljubav nema granice??

dovoljno je da ti samo čujem glas. da osjetim kako si i ti sretan. da zamislim tebe pokraj sebe.

tako malo je dovoljno da se rasplačem.

u ovo doba, baš u ove sate, prije točno godinu dana, mi smo se našli. pitam se gdje smo bili u 12:28... smijeh

prošlo je mjesec dana. točno mjesec dana moje oči ne gledaju tvoje.

mjesec dana bez tvog osmijeha.
mjesec dana bez tvojih poljubaca.
mjesec dana bez tvojih pogleda.
mjesec dana bez tvojih dodira.
mjesec dana bez tog posebnog osjećaja.

mjesec dana kao vječnost. cijela vječnost samo sa sjećanjima. bezbroj sati bez tebe.


to mi radi
to mi radi
jer ti možeš da mi radiš sve kiss


- 06:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

i tako me živcira ovo američko pozdravljanje na ulici. nije to samo "bok!", "hej!" ili onaj uobičajeni head nod. neeeeeheheheheee....oni moraju reci "hey! how's it going?", ali na to ne očekuju odgovor. ja svaki put započnem govoriti kako mi je, ali onda shvatim da je druga osoba već pet metara iza mene. a ako ne kažem ništa na to njihovo pitanje, osjećam se užasno nepristojno, iako znam da oni ne očekuju odgovor. weirdos....


kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss

znaš da te obožavam?


- 05:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.09.2006., srijeda

...the divine bitch goddess of mathematics...

riječima mog profesora. mi lajki him smijeh za razliku od tipa iz ekonomije. koji misli da je bog. ''trebate znati samo ono što izađe iz mojih usta'', kaže on. i onda ponavlja jednu te istu stvar...a kruže glasine da daje opake testove bang hm...nadam se da nemamo nekih bisera u razredu koji će podizati prosjek.

što ne mogu reći za matematiku, jer tamo stvarno ima svega i svačega namcor od onih koji misle da sve znaju i da ne moraju ništa pisati na satu, onih koji stalno preispituju što profesor kaže, do onih koji crtaju po banani na satu. a prije nego sat počne, kad se stane skupljati raja u razredu i krenu razgovori...headbang "tko je riješio ovo drugi zadatak pod a??", "JA sam to napravio(la) OVAKO!", "ah, ta zadaća je bila TAAAAAAKO lagana"...i nikad ne prestaje.

ah, ja mislim da bi ti s vremena na vrijeme mogao promijeniti majicu naughty

a stvari koje radimo su...znate kad smo na matematici radili sve one dokaze? koji su se svima gadili? e pa, to je sve što ja sad radim. ooooooo da! yes

weeeel, da ne biste pomislili kako je sve mračno ovdje, iako vani izgleda kao da će nevera, dobila sam danas paket. još nisam otišla po njega. moram prvo na predavanje. ali to će mi tako uljepšati ovaj dan wink

hormoni su se digli na zavidnu razinu, ali nikako da stanem na tu nagaznu minu thumbup

(lousy trenutak inspiracije) wave

- 18:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.09.2006., utorak

i can't take my mind off of you...

i can't take my eyes off of you...

kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss


- 22:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.09.2006., nedjelja

9 mjeseci je već

a ja te volim sve više i više kiss


imala sam toliko zamisli za današnji post, ali sam sve pozaboravljala headbang

aha. bili smo na turniru i, osim naravno američke himne nakon koje svi plješću, imali su nešto tipa fer plej obavijest.

"please refrain from using any profanity, racial or sexist comments....bla bla"

wow, da vas vidim na nekoj našoj tekmi. u hrvatskoj, mislim blabla

ovdje je stvarno sve tako drukčije. ako želite puštati pjesme tijekom zagrijavanja, moraju se poštivati gore navedena pravila. wth?! u svemu se trude biti tako...korektni, a to su najmanje. i svi ti opsjednuti roditelji koji se voze po par sati da bi došli na tekmu i onda samo sjedili eek

da,da, novost. imala sam pravo. ma, kakva platonska prijateljstva.... namcor
cimerica i onaj tip su zajedno. rekla mi cimerica sinoć. vratila se u sobu oko 4 ujutro i pokrivala me, jer sam zbacila deku sa sebe...shooooo sviiiiit smijeh onda sam skužila da on ponovno spava kod nas i rekla mi je. jep, prva sam saznala wink

ajme, jedva čekam sutra. imam onlajn telefonski razgovor/video sa zagrebom thumbup

- 03:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.09.2006., petak

jedna lijepa slikica od strane jednog novog prijatelja:)




- 06:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.09.2006., četvrtak

ja moram popit nes konkretno, da bi se malo smijo, tijelo gori, ruke se tresu, gubim kontrolu, ali bolje nemre bit party

kava. kava. kava. kava. to je ono što meni treba. the thing from above party

ali ni ono o čemu se zapravo pjeva ne bi bilo odviše smijeh

strpi se... kiss

right now i am not on a cognitive high headbang nažalost.

imam novu najdražu pjesmu. well, jedna od njih. voda leti cerek

sad se stvarno moram baciti na posao. iako bih se željela baciti na nekog drugog wink

aaaah...cimerica je našla fakat super frenda ovdje. iako bi on htio nešto više. ali puno pričaju. što je jako lijepo. i sad su na njenom krevetu, pričaju, a on joj dira kosu...aaaaah....shooo sweeeet. a, iskreno, bili bi baš sladak par. on je najviši kinez kojeg sam ikad upoznala, a ona je preslatka smijeh

nedostaješ mi puno previše












- 03:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.09.2006., srijeda

vjeruješ li u sretne završetke??

za početak, grupa tvog života -

a ja bih se skupio u kuću od puža
i čekao tišinu
i čekao da me prođe taj tren
da me prođeš ti
my dulcinea, nije baš mudro pamtiti

a zatim, ja, u svom najoriginalnijem izdanju -

nastavak od jučer. neočekivani mejl poslan. još neočekivaniji odgovor dobiven. čudno kako neke stvari samo ne možemo pustiti. i kako smo najpodložniji utiscima kad smo mladi. djeca. dječica. sweet children smijeh

tootsie roll. i got hooked njami

ovdje se svi trude zadiviti sve druge. cijelo to upoznavanje novih ljudi. predstavljanje sebe u sto mogucem svjetlu. mislim da zato nisam upoznala puno novih ljudi. ne treba mi svo to preseravanje bang

ali ja biram tebe. da, TEBE!! thumbup






- 04:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.09.2006., utorak

grčenje ispred pojačala

kava. kockice leda. razgovor koji me razveselio. hladna stopala.

opet pišem eliptično, zar ne? wink mr.sc.m.d. se to ne bi svidjelo. dumbass burninmad uostalom, šta on zna?!

da, poslano je. ono o čemu sam ti pisala. učinjeno. gotovo. zapečaćeno. čekam odgovor. ili ništa. primam oklade od...sad! naughty

baš mi se piše. nisam dugo. zadaćnica...nikad nisam dobila onu zadnju natrag. damn! namcor

sekunde lete. kreću se u krivom smjeru. odlaze na tužno mjesto. prazni se sat. pijeska je sve manje. iskrada mi se kroz prste.

koliko individualnosti je dopušteno ovdje? mjeri se u promilima. pazi! ne želiš previše odudarati. ili...

objavljena nova pjesmica ---->

a ovo sam se ja igrala s kamericom zujo opet.


prijetvorne face
pun ih je grad
ne želim biti dio njihove laži
ne mogu podnijeti njihova sretna lica
tuga je sve što osjećam sad

nisam željela biti drugačija
nikada nisam htjela biti ista
ista kao oni
prazni i bez smisla

(zašto si se ugasila? pa tako lijepo pišeš yes)

- 03:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.09.2006., ponedjeljak

život smrdi, svi su čudni...

onaj dobro poznati put. put koji vodi ka sreći i zadovoljstvu. iskoristi svaki trenutak. zašto nema autobusa?! požuri! onaj dobro poznati osjećaj. osjećaj iščekivanja i nestrpljivosti. iskoristi svaki dodir. zašto gledaš televiziju?! idi k njemu!

mogu li posuditi tvoju jaknu? ovdje je hladno. ne vidim mjesec. a gdje su zvijezde??

tvoje usne na mojima. tvoji prsti izgubljeni u mojoj kosi. otvaram oči. gdje si?! zašto te više nema ovdje?

kotrljaju se suze...

pogledaj me. dođi sasvim blizu. primi me za ruku. idemo nekamo. daleko. gdje nam nitko neće smetati. gdje se nećemo morati žuriti. gdje nema satova ni dosadnih poziva.

slike nisu dovoljne. glasovi ne pomažu. sjećanja ne mogu ispuniti prazninu.

zašto ste mi ugasili svjetlo??

- 14:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.09.2006., četvrtak

zašto uvijek sve završi? sve se sruši






brings back memories, ha? smijeh

- 21:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

i treći put...

pepa, postoji puno brojeva koji idu s predmetima. 101 su oni početni. tipa german101. ok? naughty

tekma je bila ok. pobijedili smo 3:0. igrala sam skoro jedan cijeli set. što je prilično dobro s obzirom da smo igrale samo nas tri s prve godine (od nas sedam brucoša) thumbup

imat ću i slike uskoro. jej.

ovdje se prilično rigorozno drže pravila o ne-imanu nakita na tekmama. što se odnosi i na neke hair accessories. weird. uglavnom, htjeli su da skinem narukvicu (made by neens) i prstenčić. ali zalijepili su mi tejp preko narukvice pa je bilo ok. ali sad si moram raditi novi prsten. nevermind. ovaj će biti još ljepši (koliko može when u r dealing with two strings) smijeh

hvala vam što ostajete u kontaktu. hm, vidjet ćemo hoće li tako biti i kad vama počnu predavanja yes


- 04:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.09.2006., srijeda

101 me lajks

upravo sam se vratila s njemačkog. omg. ich heisse...mein name ist...idemo svi zajedno izgovarati a s umlautom smijeh ako ne rasturim u ovom predmetu...bang a za extra credit možemo napisati dvije stranice, dupli spejsing, o nekom njemačkom filmu (četiri su ponuđena), a ja sam već gledala jedan - goodbye lenin. sviiit. ali mislim da je dobro that i'm starting from scratch. imam osjećaj da ovdje znaju što rade. unlike somewhere else. pogotovo ova zadnja godina njemačkog. šta je to uopće bilo? i onda se netko pita zašto sam uzela početni namcor

matematika je bila...ok. tip je rekao da je to možda najteži predmet na cijelom faksu, ali nema beda... headbang i ne koristimo kalkulatore. joy.

uskoro pa moram krenuti na treće, i posljednje, predavanje danas. statistika. baš me zanima kako će to biti. a popodne je tekma. malo me rasturaju desno koljeno i desno rame, valjda due to the fact da sad smečiram više nego ikad prije. i sviđa mi se to wink a poslije tekme idemo u teretanu. nema tu zeke peke. the show must go on mah

- 18:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

...htjela bi izaći iz ovog kreveta...

jela sam slane perece i maslac od kikirikija. neloše. dapače, ukusno. da, stari je rekao da je sreo smilju. ona kaže da sam ja bunar lud wth?!

čini se da se prva pošta upućena meni zagubila na putu burninmad

kupila sam danas knjige. one skupe-kao-zlato-ali-njima-možeš-nekome-rascijepati-lubanju knjige.

osjećam se malo bolje. hvala ti na mejlu kiss

imala sam prvo predavanje, ekonomiju. to be more precise - principles of economics ili, da ne velim, eco108. (ovdje se sve radi u šiframa) bilo je ok. tip je pola sata pričao o proizvodnji #2 olovke. i o tome kako razbijeni izlog mijenja život, ne samo prodavača i staklara, već svih nas. uuuu, deeeeeeep wink sutra imam ostala tri predmeta. prvo što sam pročitala u knjizi iz ekonomije je bio članak na temu six degrees of kevin bacon. kul.

sutra nam je prva tekma ovdje doma. exciting naughty cimerica je rekla da će doći s fotićem smijeh



- 03:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.09.2006., utorak

evo je opet

depresija, naime. znam, svi se sada prisjećaju prošlog ljeta.

tišina. prijeko potrebna. izluđuje me headbang

samoća. ubija me u pojam bang


zašto je sve tako komplicirano? može li se uopće živjeti jednostavno? sure. ako živiš u mjehuriću.


kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss kiss


slušam six pack.
o-o eek
full blown blues.

mrzim što nismo zajedno. što me ne možeš oraspoložiti. što ti ne mogu vidjeti oči. što ti ne mogu dotaknuti lice. što te ne mogu čuti kako se smiješ.

osjećam li uopće?
prazno.
napušteno.

apatično


- 02:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

da mi je biti amer...ili ne

danas sam bila na bejzbol utakmici. čak treći put sam imala priliku sjediti dva i pol sata, okružena hrpom debelih, lijenih, nepristojnih amera i dosađivati se. jedna cura iz ekipe nam je nabavila besplatne karte pa smo svi zajedno išli. nije da sam mogla reći da ja ne želim ići.
bilo je d-o-s-a-d-n-o zijev

mislim, kad publici treba na velikom ekranu ispisivati što trebaju raditi headbang i sva ta hrana. čini mi se kao da se na te tekme samo dolazi opijati, žderati i derati se. vau.

i'm kinda homesick. puno. valjda jer sam jučer prvi put vidjela dragog, iako samo virtualno, nakon dva tjedna.

u srijedu imamo tekmu, a u petak opet putujemo. aha. busy sezona. ali traje samo sad, najesen. nemam blage što ćemo kad počne proljetni semestar.




svi se sjećamo ovoga, zar ne? smijeh

- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.09.2006., ponedjeljak

što ste tražili, to ćete i dobiti

well, čini se da mi identitet više neće biti tako tajan eek nothing to report u ovom trenutku. sinoć sam propustila protupožarni alarm i evauaciju zgrade u tri ujutro thumbup večeras sam pomela sobu i raščistila stol. jutros sam provela oko četiri sata razgovarajući preko skypa. a sada slike:



- 05:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.09.2006., nedjelja

prvi put...

dakle, turnir. saznala sam neke nove stvari. ovdje se igra do trideset, nema tehničkih tajmova, libero smije servirati i pucati, ekipa može imati više kapetana... what the hell?! ok, znam, nekima ovo možda ništa ne znači, ali pitajte ninu. aha eek

drukčije je. treneri su pristojni i, skrivajući se iza svojih bilježnica, daju upute igračima. nema deranja i psovanja dead

također, zagrijavanje je prilično drukčije. svaka ekipa se zagrijava kako god želi. što znači, radimo se vježbe.

uglavnom, long story short, igrali smo četiri utakmice. dobili smo tri. bili smo sveukupno četvrti, ali smo bili prvi u svojoj skupini. i dobili smo medalju - gold champions. što god to značilo. ja sam zapravo malo igrala, dijagonalu. imala sam jedan blok-aut i jedan smeč. ravno pokraj bloka. go me:) ali sam isto tako fulala jedan servis i tri obrane. ooooooops smijeh

prenoćili smo u hotelu. naaaaaajs. večerali smo u, naravno, fast food restoranu. wendy's 2 be more precise. a danas smo ručali u subwayu (da pepa, jela sam u subwayu i obećajem da ću ići s tobom kad dođem doma:))

a sada ono zanimljivo...ili ne baš. moje suigračice se trenutačno opijaju. svi smo bili kod jedne od cura. započelo je s power hour-om. shots of beer svaki put kad počne nova pjesma. a pjesme su nasnimljene na cd tako da svaka traje oko minutu ili malo manje. fun, ha? i tako je većina cura pila. zapravo, sve osim nas četiri. da, ja nisam. be proud thumbup mislim, i would, da nisam s njima. they weird. sve su se ušminkale nd stuff. i onda se slikaju, ali te slike su sve samo ne spontane.

što me podsjetilo. ova nova godina...bolje vam je da bude super. sigurno će netko od jezičara/doktora nabacit neki tulum party

a meni je još ostalo ouza. mljac yes




- 06:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.09.2006., petak

još samo par sati do registracije. napokon sam skužila ovaj njihov sistem studiranja i odabira predmeta. samo me trta ako neki od predmeta koje ja želim bude prebukiran. hopefully it won't.

dakle, postoje tri velike grupe predmeta: social sciences, natural sciences i humanities. kako ću ja imati dupli major (barem je takav plan), matematika i ekonomija, trebam još uzeti takozvani cluster iz grupe predmeta u kojoj mi nisu majori. dakle humanities. cluster je skup predmeta (najmanje tri) koji su nekako povezani. ja sam uzela njemački. cluster, dakle ta tri predmeta, se uzimaju kroz sve četiri godine. tri predmeta u četiri godine. pretty good, ha? ali zato za majore imam puno requirementsa. za diplomu je potrebno 128 kredita, a svaki predmet donosi određen broj kredita, najčešće 4. postoje min i max kredita koji se mogu uzeti po semestru.

ok, to je bio američki obrazovni sustav in a nutshell smijeh

da, ipak cu pričekati s mobitelom. dok ne dobijem svoj vlastiti social security number. fancy thumbup a i ono za medunarodne pozive...plaćaju se $1,49 po minuti. pljačka!

trebala bih u krevet, ali se ne mogu odljepiti od kompa. imam daljinski za njega, mogu raditi stripove i hrpu stvari za koje još ne znam cerek

s cimericom stvari idu stvarno super wink

sutra imamo prvu tekmu, zapravo putujemo na turnir. a sljedeći tjedan imamo tekmu na kampusu. možda uspijem sklepati i neke slike yes

toliko za danas. sigurno sam htjela još nešto napisati, ali sam zaboravila. kaj možeš? zujo

puse svima:*****

- 04:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.