Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

31.08.2006., četvrtak

ovo nije dobro...

u zraku se osjećao ustajali miris pive i cigareta. koncertna atmosfera, reklo bi se. sa pozornice su dopirale poznate melodije. and there they were. an 80' cover band. petorica amera u uskim, kožnim hlacama. ostali modni detalji su uključivali: fluorescentne patike, leopard uzorak prsluk, slamati šešir... oni su nam svirali na ice-cream socialu. sladoled je bio dobar wink

ameri su takav smijeh bang cimerica je stvarno super. ili kako bi se to ovdje reklo - legit. aha headbang u heard me.

preksutra se moram prijavit za predmete. online. što znaci da moram imati backup planove. a ne znam što bih uzela. it sucks. kao, daju nama svu slobodu pri odabiru planova and now i'm freaking out i trpam u sebe hrvatske slatkiše njami

a vani se odvija neki ples, dj event, nešto. poludjet ću!!!!!! plus, u petak to moram obaviti što prije i brže jer u podne putujemo na turnir. i vraćamo se u subotu navečer.

i moram još napraviti tisuću stvari koje obavezno zaboravim.

opet me hvata depresija. sad i zbog skorog početka nastave.

ali pričala sam s bracom danas skoro sat vremena pa mi je to uljepšalo dan. (aaaaaa.... mah)

da, čula sam cijelu slepi sapunjaru. taj mali je nevjerojatan lud ali barem je to sve sad gotovo, zar ne?

ugl, uživajte mi svi u svemu što radite. puse:******

- 04:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.08.2006., utorak

nista nije isto kao i prije bang

stigli su stranci. u omjeru 5 azijaca na svakog drugog stranca. mislim da su zemlje: kina, južna koreja, brazil, indija, engleska, pakistan. možda još dvije, tri. i hrvatska afkors smijeh

ma nije da su treninzi kao nekakav logor. to su bile samo pripreme. zapravo mi je drago. družim se s curama i osjećam se nekako "domaće" na terenu.

cimerica se zove jen (zapravo yiang, ali jen joj je englesko ime) i iz kine je. pohađala je srednju u engleskoj. simpa je. i namjerava studirati isto sto i ja.

danas smo se slikale na treningu što znači da će uskoro slike biti na netu. jej. sutra možda stiže laptop. a onda u igru ulazi skype. jej.

ok, sad nemam inspiracije osim što me opet hvata nostalgija, a i apetit mi je veći nego što bi trebao biti. dja njami

zašto stvari uvijek shvatim kad sam kilometrima daleko? zašto???????????? headbang



nedostaješ mi užasno. žao mi je što sam ikad sumnjala u nas. što sam bila sebična. što ti nisam pokazivala koliko te volim. koliko te obožavam cerek mislim da si ti najdivnija (jel to uopće riječ?:)) osoba koju sam ikad upoznala. samo se sjeti onoga što sam ti napisala za rođendan.


- 01:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.08.2006., petak

honey, i'm home!!!!!!!!!!!!!

evo mene opet. na vašu radost smijeh smjestila sam se u svoju sobicu. na university of rochester. za one koji još ne znaju. cimerica dolazi tek u nedjelju. laptop je na putu tako da sam sada u knjižnici. slušam hladno pivo. već par dana. samo ta dva albuma. ima jedna njihova super pjesma. me likes a lot. ali me uvijek tako rastuži jer se sjetim slavena (pusa:**).

svi mi puno nedostaju. dobro da imam pet sati treninga na dan...aha. dobro ste pročitali. pet eek andol? yes, please. ali to je samo dok ne počne nastava, afkors. zapravo, ovo je sad selekcija za ekipu. jer nas ima osamnaest. ali trenerica mi je rekla da sam unutra. jej party prvi trening smo trčali milju (cca 1600m), na vrijeme. to isto opet radimo sutra ujutro. u pola sedam ujutro. a nakon toga teretana. popila sam već četiri andola u zadnja tri dana. valjda je to ok. iako se ne osjećam nimalo bolje. ali imam osjećaj da cu biti u super formi nakon svega ovoga.

danas smo išli na plažu na jezero ontario. aha, jezero s pješčanom plažom. okej. s nama su bili i nogometaši. njih trideset i troje. plus nas osamnaest. odbojka na pijesku. sunce. pijesak u očima. lopte nošene vjetrom. ne baš zabavno. a oni svi kreteni. ok, možda zapravo ne sva trideset i trojica, ali tako su se barem ponašali. užas. a moje cure... tri tipa: one goofy, koje svi potajno ismijavaju; one sramežljive koje se trude biti kul i smješkaju se čudno; one potpuno "kul", out there, zapravo biatches na kvadrat kad nitko ne gleda ili u svojoj maloj odabranoj kliki. mislim da sam sve obuhvatila. da, toliko o sportašima na faksu bang sve nose t-shirtove, kratke hlačice i japanke, sve su over friendly na površini. tu ulazim ja, sa zelenim išaranim starkama, podfrknutoj kariranoj pidjami, slavenovoj majici za trening, s narančasto-žutom torbicom (ona u kojoj se dobije vichyeva kozmetika). aha thumbup

ovjde je sve tako drukčije. ljudi. hrana. kuće. zgrade. drveće. nebo. uopće se ne vidi mjesec. i miss that. sad mi u sobu dopire svjetlo samo ulične lampe (i lije na uglu petrolejska lampa svjetlost crvenkasto žutu...i dvije, tri cigle na putu). ok, mislim da ću polako krenuti na spavanje. ipak se dižem oko pet headbang

svima puno pusa:****

p.s.kad stigne laptop, doći ce vrijeme za slikavanje:))



JEDNIM OSMJEHOM

jednim osmjehom, ti puniš me
i daješ snage mi da ustanem ujutro
kada je vani mračan dan

dan prikovan za prozore
slika što tjednima se ne miče ujesen
k'o da je ljeto bilo san

ulaziš mi u svijet kao vatromet
i daješ svemu neki smisao i ime
strah me da nas ne stigne

ovaj grad
a ti mi kažeš:»ma ne brini se,
navuci zastore, isključi svijet
barem za nas»
moramo se maknuti
ili ćemo usahnuti
a ti me uspravljaš onako kako znaš
samo ti

jednim osmjehom, ti puniš me
i daješ snage mi da ustanem ujutro
kada je vani mračan dan

dan prikovan za prozore
slika što tjednima se ne miče ujesen
k'o da je ljeto bilo san

tad mi se učini da nešto u nama
prijeti usahnuti od vakuma rutine

ovaj grad
a ti mi kažeš…….

- 01:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.