Marketing
honey, i'm home!!!!!!!!!!!!!
evo mene opet. na vašu radost 
smjestila sam se u svoju sobicu. na university of rochester. za one koji još ne znaju. cimerica dolazi tek u nedjelju. laptop je na putu tako da sam sada u knjižnici. slušam hladno pivo. već par dana. samo ta dva albuma. ima jedna njihova super pjesma. me likes a lot. ali me uvijek tako rastuži jer se sjetim slavena (pusa:**).
svi mi puno nedostaju. dobro da imam pet sati treninga na dan...aha. dobro ste pročitali. pet 
andol? yes, please. ali to je samo dok ne počne nastava, afkors. zapravo, ovo je sad selekcija za ekipu. jer nas ima osamnaest. ali trenerica mi je rekla da sam unutra. jej 
prvi trening smo trčali milju (cca 1600m), na vrijeme. to isto opet radimo sutra ujutro. u pola sedam ujutro. a nakon toga teretana. popila sam već četiri andola u zadnja tri dana. valjda je to ok. iako se ne osjećam nimalo bolje. ali imam osjećaj da cu biti u super formi nakon svega ovoga.
danas smo išli na plažu na jezero ontario. aha, jezero s pješčanom plažom. okej. s nama su bili i nogometaši. njih trideset i troje. plus nas osamnaest. odbojka na pijesku. sunce. pijesak u očima. lopte nošene vjetrom. ne baš zabavno. a oni svi kreteni. ok, možda zapravo ne sva trideset i trojica, ali tako su se barem ponašali. užas. a moje cure... tri tipa: one goofy, koje svi potajno ismijavaju; one sramežljive koje se trude biti kul i smješkaju se čudno; one potpuno "kul", out there, zapravo biatches na kvadrat kad nitko ne gleda ili u svojoj maloj odabranoj kliki. mislim da sam sve obuhvatila. da, toliko o sportašima na faksu 
sve nose t-shirtove, kratke hlačice i japanke, sve su over friendly na površini. tu ulazim ja, sa zelenim išaranim starkama, podfrknutoj kariranoj pidjami, slavenovoj majici za trening, s narančasto-žutom torbicom (ona u kojoj se dobije vichyeva kozmetika). aha 
ovjde je sve tako drukčije. ljudi. hrana. kuće. zgrade. drveće. nebo. uopće se ne vidi mjesec. i miss that. sad mi u sobu dopire svjetlo samo ulične lampe (i lije na uglu petrolejska lampa svjetlost crvenkasto žutu...i dvije, tri cigle na putu). ok, mislim da ću polako krenuti na spavanje. ipak se dižem oko pet 
svima puno pusa:****
p.s.kad stigne laptop, doći ce vrijeme za slikavanje:))
JEDNIM OSMJEHOM
jednim osmjehom, ti puniš me
i daješ snage mi da ustanem ujutro
kada je vani mračan dan
dan prikovan za prozore
slika što tjednima se ne miče ujesen
k'o da je ljeto bilo san
ulaziš mi u svijet kao vatromet
i daješ svemu neki smisao i ime
strah me da nas ne stigne
ovaj grad
a ti mi kažeš:»ma ne brini se,
navuci zastore, isključi svijet
barem za nas»
moramo se maknuti
ili ćemo usahnuti
a ti me uspravljaš onako kako znaš
samo ti
jednim osmjehom, ti puniš me
i daješ snage mi da ustanem ujutro
kada je vani mračan dan
dan prikovan za prozore
slika što tjednima se ne miče ujesen
k'o da je ljeto bilo san
tad mi se učini da nešto u nama
prijeti usahnuti od vakuma rutine
ovaj grad
a ti mi kažeš…….
Post je objavljen 25.08.2006. u 01:10 sati.