Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

15.02.2006., srijeda

like sands through the hourglass, so are the days of our lives...:))

dolazim s dobrim namjerama. again. ali opet ne znam o čemu bih pisala. izgubila sam inspiraciju negdje na potezu od zadaćnice do doma. nadam se da ću onaj intervju ipak obaviti telefonom. jer ako budem morala ići na taj prekooceanski izlet, sve će mi se pošemeriti. da ne govorim o tome da taj vikend imamo važnu školsku tekmu. a i slavi se u samoboru:)

dakle, za danas samo jedna obavijest. kako su počela akademska natjecanja, čestitke svima na super uspjesima i puno sreće u daljnjem ass kickingu;))


- 21:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.02.2006., nedjelja

volim te

- 19:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.02.2006., srijeda

zagledana u ponor ... bojim se pada

strpana u balon. bačena u nepoznato. što ću ako se moj balon probuši? kako ću se snaći? laži. laži posvuda. čini mi se kao da danas ništa više ne uspijeva bez laži. ništa. baš me zanima kakve će osjećaje u meni pobuđivati sjećanja na ova vremena. radi sad da bi mogao uživati kasnije. vidjet ćemo. što ako se nalazim u liftu? on putuje, a mi stojimo. gravitacija. akceleracija.

it's the only way of getting out of here...

koji je pravi način? glava će mi eksplodirat. urušiti se sama u sebe. pretvoriti se u crnu rupu. biti popunjen. ispuniti tu rupu pravom supstancom. zabetonirati se time. zar možemo uživati samo kad dočekamo starost i više nemamo toliko obaveza? tek tada?! nadajmo se da tada nećemo ostati sami. to je tako depresivno doba života. stvarno.

it started out with a kiss. how did it end up like this? it was only a kiss. it was only a kiss.

- 22:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.02.2006., ponedjeljak

želim. ne želim. želim. ne želim. želim. da, želim.

primjetila sam da nemam baš discipline sama nad sobom. to nije dobro. hm...potreban mi je račun užitka. kalkulacije. ali onda si mislim nešto ovakvo. kakav je to život ako stalno moramo nešto računati, slagati, planirati, vagati dobro i loše. kad dolazi ono vrijeme kad jednostavno živiš? nekako jedva čekam da odem, da živim sama. daleko od svega. želim se sama brinuti za sebe. nedostaje mi to. sada sve moram raditi po nečijim pravilima. stvari za koje drugi misle da tako trebaju izgledati. ali nije me briga. pomirila sam se svim tim sranjima. samo da odem...makar znam da ću barem mjesec dana nakon što odem biti u depresiji. kao prošlo ljeto.
ima dana kad sam totalno nabrijana na sve. imam toliko planova u glavi. većina ih nikad ne biva aktualizirana. disciplina. disciplina. oblikuj se dok možeš. dok je glina još uvijek svježa i meka.

and i find it kinda funny. and i find it kinda sad. that the dreams in which i'm dying are the best i've ever had...

- 23:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.02.2006., subota

život je prekratak da bismo se bezbroj puta samo okrenuli i otišli

tako završava još jedan dan. otišli su svatko svojim toplim domovima. zaboravila mu je reći da je i ona sretna. sretna što je to napokon ono nešto. lijepo. iskreno. da, iskreno. to je najbolji dio. iako uvijek na kraju ostaje samo ono materijalno, sama činjenica da su uzrokovali ikakav pomak u prirodi za sobom nosi posljedice. zato to traje. šteta što mu je zaboravila reći takvo nešto. sad mogu iščekivati novi dan. novi susret. sami. sretni. zajedno. sretniji.

- 15:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.02.2006., srijeda

in the dark of night.those small hours.i drift away.when i'm with you

...iscrpljena. koliko dugo možeš siliti čovjeka da piše nešto što uopće ne misli? nešto o čemu nema pojma. nešto što ga ne zanima. odgovor je: punih 45 minuta. trajanje jednog školskog sata. trajanje jedne prosječne televizijske serije. ili samo četrdeset minuta bačenih u vjetar??

...apsolutno apatična. osjećam se...zaljubljeno. uvijek sam se pitala kako ću to znati. how does one know, zaista? pa, jednostavno to osjećaš. nešto se događa, ali to ne možeš objasniti. samo se želim sklupčati uz njega i ostati tako zauvijek. ali ne smijem se previše zanositi jer konačni udarac će onda biti fatalan.

...nezadovoljna. stvari ne idu onako kako ja želim. ipak, ja odlučujem o tome. ili? ako ja odlučujem o tome, onda ili ne mogu ili ne želim da stvari ispadnu kako ja želim. ako ne želim, onda sam u konfliktu sama sa sobom. ako ne mogu, onda nisam karakter. kamen po kamen...istinosna tablica:)

...uzbuđena. negdje duboko u meni tinja mali plamen. mala uzbuđenost koja će s vremenom rasti. čekaju me važne odluke. velike odluke. ogromno skretanje.

...nesretna. uskoro ću napustiti sve ovo. valjda se s razlogom neke stvari nisu ranije dogodile. nadam se. sve će mi toliko nedostajati. čudno je kako mi nedostaju i najmanje stvari kad god odem. poput mirisa, pogleda, slika. osoba. toliko divnih osoba. bojim se da ću izgubiti kontakt. čak i ako se to ne dogodi, ništa neće biti kao prije.

...sretna. unatoč nekim nedostacima (koje uopće ne možemo tako nazvati). a trebala bih biti presretna. ne shvaćam zašto nisam. možda se previše smeća nakupilo u meni? ne bih se čudila. količina je proporcionalna proteklom vremenu.

- 23:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.