primjetila sam da nemam baš discipline sama nad sobom. to nije dobro. hm...potreban mi je račun užitka. kalkulacije. ali onda si mislim nešto ovakvo. kakav je to život ako stalno moramo nešto računati, slagati, planirati, vagati dobro i loše. kad dolazi ono vrijeme kad jednostavno živiš? nekako jedva čekam da odem, da živim sama. daleko od svega. želim se sama brinuti za sebe. nedostaje mi to. sada sve moram raditi po nečijim pravilima. stvari za koje drugi misle da tako trebaju izgledati. ali nije me briga. pomirila sam se svim tim sranjima. samo da odem...makar znam da ću barem mjesec dana nakon što odem biti u depresiji. kao prošlo ljeto.
ima dana kad sam totalno nabrijana na sve. imam toliko planova u glavi. većina ih nikad ne biva aktualizirana. disciplina. disciplina. oblikuj se dok možeš. dok je glina još uvijek svježa i meka.
and i find it kinda funny. and i find it kinda sad. that the dreams in which i'm dying are the best i've ever had...
Post je objavljen 06.02.2006. u 23:50 sati.