vinuli smo se u oblake. iznad oblaka. odavde sve izgleda tako nevažno. neprimjetno. obožavam oblake. gledati u njih, kroz njih. preplavio me čudan osjećaj. mješavina oduševljenja i straha. uvijek se bojim kad letim. pogotovo kad se avion spušta na nižu visinu. povlačenje prema dolje. onaj čudan osjećaj u trbuhu. propadanje.
bijeli poplun. poput leda. leda kojemu nema kraja. plavo nebo i bijeli oblaci.
pitam se, kad su opisivali raj, jesu li imali ovakvo nešto na umu?
bilo bi tako lijepo hodati po toj bjelini. tražeći njezin kraj. ne mogu to niti opisati zapravo. ovo što se nalazi u meni. gledam kroz prozor. poput beskonačnog leda na sjevernom polu, ili negdje.
oblaci iznad mene i oblaci ispod mene.
ovdje je nebo zemlja...kad bih barem mogla hodati po tom tlu...
Post je objavljen 29.09.2006. u 04:23 sati.