Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

24.10.2005., ponedjeljak

najdražoj ;)

dakle, prvo da malo rekapituliramo današnji dan. moglo je biti i gore. to je točan opis. pitala me fiziku i dobila sam 4 iako to nisam već dva tjedna pogledala. al fakat me pitala lagano. pisali smo filozofiju. esej nije zadovoljio njezinu dužinu od stranice i pol, ali baš me boli. i ovako sam jedva nasrala jednu stranicu o spoznajama i razumu. nije zdravo pisati iz dupeta:) a sad sam zvala starog u čile i javio mi se little priest boy. zaboravila sam mu ime. damn, dugo nismo bile tamo. aha! ne, to je samo prezime. kako se ono zove? enivejs, izrecitirao je uobičajeni pozdrav tako veselo. on je uvijek ko' navijen. a baš je sladak. i oslovio me imenom. to mi se počinje sviđati:) i ima tako ugodan glas. i čini se tako simpatičan. ali ne ono m.m.v.s.s. kind of simpatičan. nego onako, neiskvareno. aaaaah, pile:) ouzica, samo da znaš da zbog tebe propuštam csi. ali nema veze. ovo je bolje. lijepo si stavim azru i krenem putem balzaca. da...puteni užici. bijela koža. tih i brutalan čin. podavanje na sijenu. ok, možda sam malo zabrazdila:) now the real thing. ali ne mogu sada pisati o NJEMU, kad mi misli lete u drugom smjeru. da, ti mickey mouse club članovi can really play with your mind. ali zar ne misliš da je sladak? neens i puta će me sutra izmlatit ako ovo pročitaju. a i ne znam tko sve ovo čita pa nekako ne znam što mogu napisati. kad barem ne bi svi bili samo voajeri. get out of your closets i ostavite komentar! šta ste stali?! ok, nećeš se morati opijati onom mikro bočicom ouza, sad ću nešto napisati.
pa, ne znam zapravo kada se razvila ta moja zaluđenost. zapravo, još nije u potpunom smislu zaluđenost. nikada baš se baš nismo socijalizirali. ne krećemo se u istim krugovima. možda čak nemamo ni ništa zajedničkog. but who cares? as long as i can rest my eyes upon HIM. čini se discipliniran, zar ne? ima personalnu higijenu. good looks. dobar izbor muzike. pametan. duhovit. što još cura može poželjeti? ali šta će mi to, ha? meni samo trebaju ružičasti bon, krevet i spuštene rolete. i ON naravno. ima neens jednu zanimljivu kocku. about different places. meni fale još dva. vrt i auto. ali nemam nijedno. no moram priznati da su moja mjesta bila poprilično maštovita. hm, od početka. krevet, pod, stol, kauč, kuhinja, kormilo, bačva, ulaz, podrum, klupica, parkić, mažuranac, maksimir, klupica, krevet, krevet, krevet, krevet, pod, kupaonica, školski wc. mislim da je to sve;) auto bi se definitivno ubrzo trebao naći na popisu. da se vratim na ono. ouzica je sigurno jako nestrpljiva. sanjala sam GA neku noć, kao što neki već znaju. dugo nisam imala tako dobar san...ali neću pisati o detaljima jer je malo čudno, a i ne sjećam se više svega. šta si ti ono htjela da ja napišem? štogod to bilo, znam da ću požaliti:) da, ja trebam nekoga tko će preuzeti inicijativu. nekoga tko će odlučivati umjesto mene. znam, znam, pomislit ćete da kakva sam ja to osoba, ali ponekad (ili možda uvijek:)) se stvarno teško odlučujem. ne mislim sada da trebam nekoga tko će misliti umjesto mene. male stvari. kao, gdje ćemo ići? što ćemo raditi? mogu li ti uvaliti jezik? (naime, na opće čuđenje mojih bližnjih, to tad smo to radili bez jezika i bilo je zapravo v.nice) kakva su to sranja? i on je kao imao curu od 26 godina. ccc. sranje. netko tko neće postavljati takva pitanja i praviti se fin cijelo vrijeme. nemam ja ništa protiv klavira, ali pobogu, moraš znati granicu. ponekad je najnapaljujuća ona sirova, životinjska strast. biološke potrebe. (jel idem u pravom smjeru?;)) to mi je malo smetalo kod he-whose-name-we-shall-not-say. valjda se još uvijek njega sjećamo. oblijetao me tako dugo i stalno čekao da ja donesem odluku. dam pristanak. i načekao se. deset godina. a sve bi bilo puno jednostavnije da je bio izravan. i aktivan. a ne onako cendrav. joj, joj. zašto dečki moraju imati taj svoj lover mode? to mi se sviđa kod NJEGA. čini se jednostavan. na način da se ne pretvara. vidiš ono što zapravo jest. NJEGOVU bit. NJEGOV bitak. još sam pod utjecajem filozofije:) a sad mi svira sixpack i ona četvrta pjesma. i'm melting....nije ni srce uvijek crvena fasada, pukne baš onda kada najmanje se nadaš...joj, kako ćemo izvlačiti ideje za zadaćnicu:) a da pišem o NJEMU? ne baš o NJEMU kao osobi, već da GA stavim kao nekog svog lika. zamislim kakav bi ON lik bio i u kakvoj književnoj vrsti. samozatajni mladi bogataš kojega optuže za ubojstvo zamamne plavuše? ili možda bahati karijerist koji iskorištava žene sve dok se jedna ne odluči osvetiti njemu. već sad vidim najavu. (priča duboki rtl-ovski glas koji kao da se diže iz dubina)

imao je sve...moć...novac...žene...sve dok nije upoznao nju...ona je imala drugačije namjere...korporacije...prostitutke...ljubav...osveta...ubojstvo...keanu reeves...diane keaton...najnoviji ljubavni triler...smrt...u...uredu...ili...coitus...interuptus...

omg, smijem se sama sebi. kakva inspiracija;) dobro je što ovoliko pišem. vježbam se za sljedeći SAT. da, što se toga tiče, stigli su rezultati. matka 720 i 690, a biologija 630. moram priznati da me biologija iznenadila, s obzirom na to kako sam rješavala test. a matka je mogla biti i malo bolja. da sam bar i na ovoj drugoj prešla 700. ali i ovo je sasvim dobro. mislim da imam temperaturu. ili sam možda samo narajcana. jučer sam se napalila dok sam učila filozofiju. i mean, wtf?? smell this shoe!! this is the shoe of why-in-the-name-of-pie-am-i-writing-this!! već sat vremena. bolje vam je da ovo pročitate od početka do kraja. aha, trebala sam napisati nešto još osobnije. hm...znaš one duge sate hrvatskog? dok raska baljezga gluposti. e pa, zipa ovo. ja ti tada razmišljam o meni, tebi i NJEMU. zajedno. negdje u nekoj uličici u parizu. crvena svjetla. zagušljiv zrak. samo mi i zvjezdano nebo iznad nas...ma, zajebavam se;) oooops, there i go again wit my cussin. molim vas, opalite me ako se to nastavi. ali, ako se zapravo sjetim nečega što si ti već večeras željela pročitati, ti ćeš prva saznati. ok? a sada te ostavljam s još jednim azrinim uratkom.

na neku čudnu foru
marina misli da zna
što sve treba da čini
u društvu frajera
suviše je obična
i prazan joj je smijeh
ali nužda me nagoni
da spavam sa njom

dovoljno je da me vidi
da mi kaže miki kako si
i već se osjećam bolje
odmah je na cesti poželim

ja sam samo jedan
od mnogih koje zna
šarmiram je uporno
laskam iz daleka
ona se na ništa ne žali
o ničem nema sud
ali nužda me nagoni
da spavam sa njom

dovoljno je da me vidi
da mi kaže miki kako si
i već se osjećam bolje
odmah je na cesti poželim

sinoć sam iz štosa
zaželio na tren
da bude nešto više
da mi postane frend
a marina ko marina
negirala me skroz
a meni se samo prohtjelo
da spavam sa njom

- 21:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.