Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/infatuation

Marketing

najdražoj ;)

dakle, prvo da malo rekapituliramo današnji dan. moglo je biti i gore. to je točan opis. pitala me fiziku i dobila sam 4 iako to nisam već dva tjedna pogledala. al fakat me pitala lagano. pisali smo filozofiju. esej nije zadovoljio njezinu dužinu od stranice i pol, ali baš me boli. i ovako sam jedva nasrala jednu stranicu o spoznajama i razumu. nije zdravo pisati iz dupeta:) a sad sam zvala starog u čile i javio mi se little priest boy. zaboravila sam mu ime. damn, dugo nismo bile tamo. aha! ne, to je samo prezime. kako se ono zove? enivejs, izrecitirao je uobičajeni pozdrav tako veselo. on je uvijek ko' navijen. a baš je sladak. i oslovio me imenom. to mi se počinje sviđati:) i ima tako ugodan glas. i čini se tako simpatičan. ali ne ono m.m.v.s.s. kind of simpatičan. nego onako, neiskvareno. aaaaah, pile:) ouzica, samo da znaš da zbog tebe propuštam csi. ali nema veze. ovo je bolje. lijepo si stavim azru i krenem putem balzaca. da...puteni užici. bijela koža. tih i brutalan čin. podavanje na sijenu. ok, možda sam malo zabrazdila:) now the real thing. ali ne mogu sada pisati o NJEMU, kad mi misli lete u drugom smjeru. da, ti mickey mouse club članovi can really play with your mind. ali zar ne misliš da je sladak? neens i puta će me sutra izmlatit ako ovo pročitaju. a i ne znam tko sve ovo čita pa nekako ne znam što mogu napisati. kad barem ne bi svi bili samo voajeri. get out of your closets i ostavite komentar! šta ste stali?! ok, nećeš se morati opijati onom mikro bočicom ouza, sad ću nešto napisati.
pa, ne znam zapravo kada se razvila ta moja zaluđenost. zapravo, još nije u potpunom smislu zaluđenost. nikada baš se baš nismo socijalizirali. ne krećemo se u istim krugovima. možda čak nemamo ni ništa zajedničkog. but who cares? as long as i can rest my eyes upon HIM. čini se discipliniran, zar ne? ima personalnu higijenu. good looks. dobar izbor muzike. pametan. duhovit. što još cura može poželjeti? ali šta će mi to, ha? meni samo trebaju ružičasti bon, krevet i spuštene rolete. i ON naravno. ima neens jednu zanimljivu kocku. about different places. meni fale još dva. vrt i auto. ali nemam nijedno. no moram priznati da su moja mjesta bila poprilično maštovita. hm, od početka. krevet, pod, stol, kauč, kuhinja, kormilo, bačva, ulaz, podrum, klupica, parkić, mažuranac, maksimir, klupica, krevet, krevet, krevet, krevet, pod, kupaonica, školski wc. mislim da je to sve;) auto bi se definitivno ubrzo trebao naći na popisu. da se vratim na ono. ouzica je sigurno jako nestrpljiva. sanjala sam GA neku noć, kao što neki već znaju. dugo nisam imala tako dobar san...ali neću pisati o detaljima jer je malo čudno, a i ne sjećam se više svega. šta si ti ono htjela da ja napišem? štogod to bilo, znam da ću požaliti:) da, ja trebam nekoga tko će preuzeti inicijativu. nekoga tko će odlučivati umjesto mene. znam, znam, pomislit ćete da kakva sam ja to osoba, ali ponekad (ili možda uvijek:)) se stvarno teško odlučujem. ne mislim sada da trebam nekoga tko će misliti umjesto mene. male stvari. kao, gdje ćemo ići? što ćemo raditi? mogu li ti uvaliti jezik? (naime, na opće čuđenje mojih bližnjih, to tad smo to radili bez jezika i bilo je zapravo v.nice) kakva su to sranja? i on je kao imao curu od 26 godina. ccc. sranje. netko tko neće postavljati takva pitanja i praviti se fin cijelo vrijeme. nemam ja ništa protiv klavira, ali pobogu, moraš znati granicu. ponekad je najnapaljujuća ona sirova, životinjska strast. biološke potrebe. (jel idem u pravom smjeru?;)) to mi je malo smetalo kod he-whose-name-we-shall-not-say. valjda se još uvijek njega sjećamo. oblijetao me tako dugo i stalno čekao da ja donesem odluku. dam pristanak. i načekao se. deset godina. a sve bi bilo puno jednostavnije da je bio izravan. i aktivan. a ne onako cendrav. joj, joj. zašto dečki moraju imati taj svoj lover mode? to mi se sviđa kod NJEGA. čini se jednostavan. na način da se ne pretvara. vidiš ono što zapravo jest. NJEGOVU bit. NJEGOV bitak. još sam pod utjecajem filozofije:) a sad mi svira sixpack i ona četvrta pjesma. i'm melting....nije ni srce uvijek crvena fasada, pukne baš onda kada najmanje se nadaš...joj, kako ćemo izvlačiti ideje za zadaćnicu:) a da pišem o NJEMU? ne baš o NJEMU kao osobi, već da GA stavim kao nekog svog lika. zamislim kakav bi ON lik bio i u kakvoj književnoj vrsti. samozatajni mladi bogataš kojega optuže za ubojstvo zamamne plavuše? ili možda bahati karijerist koji iskorištava žene sve dok se jedna ne odluči osvetiti njemu. već sad vidim najavu. (priča duboki rtl-ovski glas koji kao da se diže iz dubina)

imao je sve...moć...novac...žene...sve dok nije upoznao nju...ona je imala drugačije namjere...korporacije...prostitutke...ljubav...osveta...ubojstvo...keanu reeves...diane keaton...najnoviji ljubavni triler...smrt...u...uredu...ili...coitus...interuptus...

omg, smijem se sama sebi. kakva inspiracija;) dobro je što ovoliko pišem. vježbam se za sljedeći SAT. da, što se toga tiče, stigli su rezultati. matka 720 i 690, a biologija 630. moram priznati da me biologija iznenadila, s obzirom na to kako sam rješavala test. a matka je mogla biti i malo bolja. da sam bar i na ovoj drugoj prešla 700. ali i ovo je sasvim dobro. mislim da imam temperaturu. ili sam možda samo narajcana. jučer sam se napalila dok sam učila filozofiju. i mean, wtf?? smell this shoe!! this is the shoe of why-in-the-name-of-pie-am-i-writing-this!! već sat vremena. bolje vam je da ovo pročitate od početka do kraja. aha, trebala sam napisati nešto još osobnije. hm...znaš one duge sate hrvatskog? dok raska baljezga gluposti. e pa, zipa ovo. ja ti tada razmišljam o meni, tebi i NJEMU. zajedno. negdje u nekoj uličici u parizu. crvena svjetla. zagušljiv zrak. samo mi i zvjezdano nebo iznad nas...ma, zajebavam se;) oooops, there i go again wit my cussin. molim vas, opalite me ako se to nastavi. ali, ako se zapravo sjetim nečega što si ti već večeras željela pročitati, ti ćeš prva saznati. ok? a sada te ostavljam s još jednim azrinim uratkom.

na neku čudnu foru
marina misli da zna
što sve treba da čini
u društvu frajera
suviše je obična
i prazan joj je smijeh
ali nužda me nagoni
da spavam sa njom

dovoljno je da me vidi
da mi kaže miki kako si
i već se osjećam bolje
odmah je na cesti poželim

ja sam samo jedan
od mnogih koje zna
šarmiram je uporno
laskam iz daleka
ona se na ništa ne žali
o ničem nema sud
ali nužda me nagoni
da spavam sa njom

dovoljno je da me vidi
da mi kaže miki kako si
i već se osjećam bolje
odmah je na cesti poželim

sinoć sam iz štosa
zaželio na tren
da bude nešto više
da mi postane frend
a marina ko marina
negirala me skroz
a meni se samo prohtjelo
da spavam sa njom

Post je objavljen 24.10.2005. u 21:07 sati.