mislim da sam danas zapravo shvatila onog mutavog raskoljnikova. njegov motiv za ono što je učinio. ili barem kako ja to vidim. ne kužim kako se toga prije nisam sjetila. toliko puta su mi glavom prošle najčudnije zamisli, akcije, ali one koje nikada ne bih napravila. one koje se ne bih usudila napraviti. ili možda bih? kao naš dragi raskoljnikov. zar se niste barem jednom zapitali kako bi bilo učiniti nešto, nešto veliko, ali ste bili previše prestrašeni da to učinite? zapravo, vaša "unutarnja moralnost" vam se u tom trenutku oglasila. da se malo osvrnem na današnji sat etike. hm...ali ne mogu ovo napisati u onoj glupoj zadaći koju smo dobili. nije baš prikladno. neke bih stvari ipak zadržala za sebe. i vas naravno. tko god vi bili:) i ne mislim na neke neznatne stvari, tipa skakanje padobranom i takva sranja. da...
a da se vratim na onu temu kako su ljudi glupi. danas sam samo dobila još jednu potvrdu. naša politička scena se nije promijenila u posljednjih 400 godina. zar to nije žalosno? znam, ja sad tu baljezgam i žalim se, a ne znam ništa ni o čemu. ali kakav nam to primjer naši "stariji" daju? budite pohlepni. gazite preko drugih. ne marite za druge jer tako nikada sami ništa nećete postići. na to smo spali. ako nešto želiš, moraš se boriti za to. a dugačak je put preko svih tih trupala. dugačak...i naša savjest nam visi nad glavom dok je mi pokušavamo svim snagama ušutkati. pravimo se da nije tamo. da to što činimo nije loše. i umjesto da pišem što bih napravila sa prokletih 10$, ja tu pišem o ne znam ni ja čemu.
jednom sam razgovarala s b. o našoj prekrasnoj državi i svim sranjima koja tu vladaju, a on me pitao zar to ne želim promijeniti. ja sam naravno počela onu priču za koju se većina nas hvata u takvim trenucima: ja sam samo jedna, kako bih ja išta mogla promijeniti? ali znamo da ne možemo tako razmišljati. u see, on želi nešto napraviti. nešto promijeniti. i takav je prokleti vizionar. a živi u totalno deprimirajućim uvjetima. (mislim na njegovu okolinu, ne nužno na ekonomski status) i to mi uopće nije jasno. ali svaka mu čast. to je jedan od razloga zbog kojih me se toliko dojmio.
to finger paint is not a sin, i put my middle finger in, ur monthly blood is what i win, i'm in ur house now let me spin...
nakon što sam danas, nakon par dana (!) neslušanja, opet zavrtila six pack, sad slušam pepperse. zapravo, braco ih sad sluša, a linija je njegova. prva ocjena koju sam dobila je 5 pa se nadam da to jedino znači još jednu prilično dobru školsku godinu. onaj maturalac nas je skroz pokopao. tek sad počinjem učiti. zapravo još uvijek nemam osjećaj da smo u školi. ali imam osjećaj da će nas pig i zem vratiti u hladnu, okrutnu realnost. valjda mi je sva ona filozofija lupila u glavu. ali ipak, ja nisam ni do koljena svim onim velikim misliocima koji raspravljaju o silnim izvedenicama glagola biti...
Post je objavljen 10.10.2005. u 23:22 sati.