da, očito potaknuta onim čudnim pozivom od kasno sinoć, sanjala sam n. i p. i fakfejsa. i d., v. i p. i brod. i neke freaky ljude u tamnim balonerima na brodu. od maturalca često sanjam da sam na brodu. guess i liked it, ha?:) a jutros sam se opet probudila wit pain in the neck. again. same side. jolly. a vrijeme je opet odvratno. a ja moram učiti i prepisivati i čitati glupe textove. i nadati se da vule ipak nije mislio ozbiljno kad je rekao da će početi ispitivati...hahahaha... :( a., zar je već prošlo mjesec dana? kako je bilo jučer s "komunjarom"? jel se oporavio? stupid asshole. ne mogu vjerovati da sam se ja zapravo družila s njim. postao mi je tako nevjerojatno odbojan...onaj njegov patronizirajući nastup...fuuuuuuuuj. i just don't get u guys. ali neka, he is poisoning ur minds, not mine. not anymore:) ali da, fakfejs. hoću li se ja ikad potpuno oporaviti od toga? ako nastavim ovako, nikada. a sad slušam best of you i sjetila sam se b. on me uvijek nasmijavao svojom izvedbom te pjesme. aaaaaaah... da mi ga je još samo barem jednom vidjet.
tvoje ruke u neskladu, između zbilje i sna...
danas me opet uhvatilo nekakvo raspoloženje. uopće mi se ne priča. osim kad nazovu p. ili n. čak niti tad toliko. a ako sam sa svojim ukućanima progovorila deset riječi, svaka mi čast. ne znam. toliko toga mi se mota po glavi. eksplodirat ću. i braco me pitao šta mi je, ali sam ga otpilila. sori braco:) nikada si nas dvoje nismo bili baš bliski, do ove godine. a ja uskoro odlazim i opet ništa. i žao mi je. shvatila sam da postoji toliko stvari zbog kojih mi je žao. a ja sam mislila da ne živim tako. očito sam bila u krivu. ne čudim se. nikada ne vidimo ono što nam je ravno pred nosom. neki dan mi je stara pričala kako je gledala na opri priču o tipu koji je, nakon 24 godine braka, izbo ženu 60 puta nožem...i nakon takvih stvari ne možeš ne misliti o tome kako ljudi ne zaslužuju ono što imaju. kao što braco kaže, da je on mali zeleni, on bi nas sve pobio. i onda ona priča o ljudima koji plaćaju drugima da vode njihove medvjediće na oktoberfest. svašta! mi ljudi smo stvarno grozna bića. a zašto nam je uopće dan taj komadić savršenstva, život, ako će nam kad tad biti oduzet? nekima ranije nego drugima. i onda svi, iako neki možda toga nisu svjesni, živimo u strahu od tog kraja. zašto? jer ne znamo kakav je kraj. niti što je uopće kraj. a zašto ja sad ponovno razmišljam o tome? tko bi znao...
ali braco mi je upravo rekao da je odlučio uzeti život u svoje ruke:) kao, sada će konzumirati opojna pića samo u posebnim prilikama (kao što će biti ona kad se nas petero nađemo i uzmemo onaj ouzo u svoje ruke;) ). way 2 go bro! baš lijepo. my baby's growing up:)
Post je objavljen 09.10.2005. u 13:01 sati.