nedjelja, 30.06.2013.
Godinu starija
Neki dan smo dečko i ja "ukrali" jedan dan. 
Kako je na poslu protekli tjedan bila ludnica jer nam se rok za projekt (1.7.) opasno bližio, bio je plan da se radi i za vikend (a meni je rođendan 28.6.). Još je on trebao i u Podgoricu na tjedan do dva počevši s danas (30.6.) iz istih razloga. I tako nismo bili sigurni hoćemo li uspjeti imalo proslaviti moj rođendan i koliko se nećemo vidjeti, pa smo u utorak zbrisali u Zagreb (naravno, nakon što sam ja odradila svoja dva sata ujutro). Bio je lijep dan (usprkos pozivima s posla jer ni taj dan nije zapravo bio baš neradni). Kupili smo nekoliko stvari u Arena Centru, jeli u McDonald's-u, otišli u Branimir Centar pogledati "Monsters University" koji me oduševio (volim i "Monsters, Inc." ili "Čudovišta iz ormara" tako da nije čudno) i još se malo nezdravo hranili kokicama i Coca-Colom.
Ovdje sam ja s "glavnim glumcima" još tamo oko Uskrsa prije nego je film došao u kina:
U četvrtak smo saznali da se pomiče rok projekta i da možda neću raditi za vikend, a ni moj dragi ne mora u Podgoricu. Na brzinu sam organizirala proslavu rođendana. Do petka poslije podne nisam znala hoće li mi posao pokvariti planove, ali ispalo je super. U subotu sam radila samo ujutro, a danas sam slobodna. Sinoć smo lijepo proslavili. Hvala svima koji su bili.
Sad sam godinu starija, ali ne osjećam se nešto starije. Kad smo kupovali meso u mesnici, teta koja tamo radi me pitala koji mi je to rođendan i kad sam joj rekla da je dvadesetšesti u pitanju, iznenadila se. Rekla je da bi mislila da mi je osamnaesti da joj nisam rekla. Ne znam je li to dobro ili loše. Nekako ću zauvijek valjda izgledati mlado. Već vidim kako će me kad budem trudna na ulici žene gledati misleći da mi je sedamnaest i da sam si upropastila život trudnoćom ili slično, hehe.
subota, 22.06.2013.
Kad dva posta završe u jednom...
Ne volim kad ne mogu pisati u onom trenutku u kojem mi dođe inspiracija. Kasnije kad imam vremena, to jednostavno više nije to.
Prije nekoliko dana sam pročitala "Srednji spol" Jeffreyja Eugenidesa. Htjela sam napisati post o knjizi jer ni sama nisam sigurna što mislim o njoj pa zanimaju tuđa mišljenja. Zanimljiva je. Dobila je Pulitzerovu nagradu za književnost. Nisam pročitala ništa slično do sad pa mi je tema poprilično nova. Malo me smetao sveznajući pripovjedač. Priču nam iznosi hermafrodit koji je do četrnaeste godine živio kao djevojčica, a od onda kao muškarac, ali priča nije samo o njegovu životu nego počinje u trenutku kad su njegovi baka i djed pobjegli iz Grčke u Ameriku kao brat i sestra, u svom tom kaosu se zaljubili i vjenčali i stigli u novu zemlju kao muž i žena. Prvo sam mislila da mi je ta teorija da je on rođen s obilježjima oba spola zbog incesta njegovih predaka nekako nepotrebna za cijelu priču, ali nakon malo istraživanja ispada da je za mutaciju gena na kojoj se bazira priča doista kriv incest. Sve u svemu, vrijedno je čitanja. Ako je tko pročitao, zanimaju me mišljenja.
Prekjučer sam naletjela na "Toddlers & Tiaras" na televiziji. Čula sam prije za taj show, ali nisam nikad zapravo vidjela. Poprilično sam se šokirala s količinom novca koji te majke potroše na svoje male djevojčice da bi imale haljine za izbore ljepote, pa svi ti treneri, tjeranje dvogodišnjakinja da uče kako se lijepo smiješiti sucima i biti slatke dok se one samo žele igrati, a da ne spominjem silnu šminku, umetke za kosu, neprikladne kostime i sve ostalo. Nije sve toliko negativno, ali pomalo je šokantno. Ima onih mama koje to sve dožive na neki lijep način i nisu toliko "lude" (ne znam koji izraz bih upotrijebila). Njihovim djevojčicama je to zabavno i vidi se da uživaju biti na pozornici, ali ima i onih curica koje imaju tremu od svega, smrznu se na pozornici, a onda još poslije slušaju mamu kako je razočarana s njom i kako je sve upropastila. Većinom mi se čini da mame pokušavaju kroz svoje djevojčice proživjeti nešto što nisu same uspjele. Nisam pojma imala da postoji toliko natjecanja ljepote za djecu. Možda bi to bilo ok do neke granice, ali te mame pretjeruju. Neke se svađaju i vrijeđaju jedna drugoj djecu, a sve curice su jednostavno preslatke i puno su ljepše dok ih ne ušminkaju. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
Sad sam dva posta spojila u jedan. Ne znam koliko je to pametno budući da su teme toliko različite. Danas sam radila od 8 do 10, a moram opet u pola 2 biti na poslu. Bliži nam se rok pa je ludnica.
I službeno je stiglo ljeto. Uživajte i ostavite komentare!
srijeda, 19.06.2013.
Vrućine i Terezijana
Nisam pisala post desetak dana, a promjena vremena je kao da je prošlo nekoliko mjeseci. Ovaj tjedan je tako jako vruće. Doduše ne osjetim to previše jer sam uglavnom na poslu i doma gdje je klimatizirano, ali vani je valjda 38 stupnjeva. Ipak draže mi je sunce čak i kad dođe uz vrućine nego ona kišurina od prije desetak dana.
Prošli vikend je bila Terezijana - vikend u kojem se Bjelovarčani i posjetitelji prisjećaju carice Marije Terezije koja je utemeljila Bjelovar. Nekako je svake godine isto i ne mislim da je nešto super, ali ipak mi je drago šetati parkom i po dvadeset i neki put vidjeti dolazak carice u kočiji. Priznajem, najdraži su mi gumeni bomboni, šećerna vata, ćevapi, kopasice, placke i ostalo. Velika sam klopalica. :) Imam slike (sebe s hranom), ali ne mogu ih staviti trenutno jer su kod dečka na mobitelu, a nije mi ih još poslao.
Navratila je u nedjelju i Miha (my BFF :P ) tako da smo se uspjele malo vidjeti. :)
petak, 07.06.2013.
Misli
Cijeli dan sjedim, ali na kraju radnog vremena se osjećam skroz iscrpljeno. Za vikend opet radim. Još malo ćemo tako. Valjda. Nadam se.
Vrijeme mi je fuj. Kiša, sivilo.... samo mi se spava od toga još više. Gdje je to sunce? Pa uskoro će ljeto. :(
Napokon imam kumu za svadbu. :)
Skoro pa imamo i salu. Nismo se još skroz odlučili.
Definitivno sam previše umorna za pisanje smislenog posta.
Idem gledati Veronicu Mars. Gleda(o) tko tu seriju?
nedjelja, 02.06.2013.
Nešto iz Tiffanyja
Ne tako davno ponovno sam pročitala jednu od meni najdražih knjiga - Jane Austen: Ponos i predrasude. Pisala sam o tome i na blogu. Znam da je nekima možda dosadna ili nezanimljiva, ali mene je oduševila pri prvom susretu s njom i od tad svaki put kad je čitam, uvijek se iznenadim jer svaki put učini život malo svijetlijim i ljepšim. Podsjeti me na neki način da prava ljubav postoji i da život može biti bajka iako nam se na prvu tako ne čini.
Volim jednostavnot kod te priče jer osim predivnom galerijom likova i ljudskih odnosa, Jane ne raspolaže ničim drugim. Nema vukodlaka, vampira, nadnaravnih moći, vrtoglavih zapleta, zabranjenih ljubavi koje dovode nečiji život u opasnost, ubojstava i misterija. Samo ljudi sa svojim manama i vrlinama.
Kad odem u knjižnicu, volim uzeti razne vrste knjiga. Nešto da mi takne dušu i potakne me na razmišljanje, neki "chick lit" da me "spasi" ako mi ova prva spomenuta vrsta previše dotakne dušu i previše me povuče sa sobom, možda neku napetu priču da razbije ove sive, kišne dane, neku povijesnu fikciju i tako, razne vrste knjiga. Tako sam ovog puta uzela "Nevina samoubojstva" Jeffrey Eugenidesa, a uz to i "Nešto iz Tiffanyja" Melisse Hill.
Ovo zadnje trebalo je biti tu za slučaj da "Nevina samoubojstva" budu previše mračna, ali upravo sam pročitala knjigu do kraja i oduševila me. Podsjetila me na "Ponos i predrasude" s početka ovog posta. Autorica me uspjela nekoliko puta obmanuti, a to nisam već dugo doživjela od neke priče. Nasamarila me na neki način i natjerala da mislim točno ono što je htjela, a zapravo je išla u sasvim drugom pravcu. Nema vampira, ni vukodlaka, ni bilo kakvih superjunaka, nema zločina, nema ubojstva, samo ljudi. Predivna, bajkovita priča nakon koje sam imala osmijeh na licu.
Ok, priznajem, na nekoliko mjesta poželjela sam ošamariti jednog od likova jer je toliko sve komplicirao, ali na kraju... pa jednostavno je morao biti takav. Pomalo mi je išla na živce ta teza da ni jedna žena nikada ne može odbiti nešto iz Tiffanyja i da je ta draguljarnica na neki način bajkovita, ali opet do kraja knjige kao da sam i povjerovala u to.
Neobično jednostavno i jako ljupko.
A moj zaručnički prsten nije iz Tiffanyja, ali je najsavršeniji na svijetu. I pristajao je savršeno. :)