Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

30.10.2018., utorak

Heroji su umorni, a zvijeri gladne



Svakodnevno prolazim mostom C. Krećem na posao oko 6.45 i nakon 8-10 sati rada vraćam se kući.

Prije nekoliko minuta čovjek je stajao na sredini mosta. Vidio sam kako se uspinje na ogradu. Stajao je ondje i ohrabrivao se za skok. Zastao sam i pripalio cigaretu. Čekao. Čovjek je oklijevao. A onda se bacio u nabujalu rijeku. Prošao sam. Nisam se ni osvrnuo.

Pretpostavljam da već sada smatrate hladnim indiferentnim gadom, no dajte da vam ispričam priču od početka, pa zatim presudite.

Ima tome šest godina. Baš kao i danas vraćao sam se kući nakon posla. Na sredini mosta nalazila se sredovječna žena. Ona se također popela na ogradu i skočila. Niti sekundu nisam dvojio. Skinuo sam jaknu i tenisice i skočio za njom. Uspio sam je spasiti. Nakon što je puštena iz bolnice, zahvalila mi je što sam je spasio.
- Imala sam zbilja težak period, no stvari kreću na bolje – rekla je.
- Dragi mi je čuti...

Za spašavanje njenog života dobio sam priznanje grada Z.. Gradonačelnik mi je osobno uručio simboličnu plaketu. U novinama je izašao članak.

Tri mjeseca kasnije, u vrijeme Božića zazvonio telefon. Javio sam se.
- Ipak je to napravila, vubila se – rekao je glas. - Uzela je štrika, ošla u voćnjak i obesila se.
Bila je to majka žene koju sam spasio.
Zateklo me to.
- E, jebiga – izustio sam.
- Isto kak i njen japica – rekla je starica. – Čak se i na istu jabuku obesila. Niš se tu ni moglo fčiniti. Loši su to geni, dragi dečec. L-o-š-i.

Tri godine kasnije, s mosta se bacila tinejđerica.
I nju sam spasio. Moj drugar, Pero u šaci, rekao mi je da sam intrinzično dobar mada se svojski trudim ostaviti dojam vrhunskog pokvarenjaka.
Onda je mala počela brijati.
- To je sudbina – rekla je – ja ti pripadam, ti pripadaš meni. Ništa se ne događa bez razloga. Ništa nije slučajno!
- Ne-ne, ja sam samo učinio ono što sam morao učiniti. Znaš, Pero u šaci veli da sam intrinzično dobar, a ako on to veli, tome mora da je tako. U ostalom, bila je to moja građanska dužnost.
- Bulšit, sudbina velim ti ja.
Ubrzo je postala pravi nesnosni hemeroid. Uhodila me, neprestano zivkala, ikrsavala na mjestima na kojima sam ju najmanje očekivao, u vrijeme kada sam je najmanje očekivao. Ludio sam. Počeo sam razmišljati kako da je se riješim, a kada kažem riješim, onda mislim stvarno riješim. Sreća u nesreći: tada je pokušala ubiti djevojku sa kojom sam se viđao i završila u ludari. Iskreno se nadam da će ondje ostati zauvijek.

Neki sporo uče. Pošle godine u rijeku se bacio neki tip. Rauber, pedeset godina. 'Ajmo još jednom, uzdahnuo sam i skočio. Doplivao sam do njega, a on me počeo potapati.
– 'Alo čovječe, smiri se, ja te pokušavam spasiti.
Neke ljude uhvati panika pri davljenju pa se grčevito hvataju za spasioca. Ali to nije bio slučaj. Frajer me je namjerno potapao.
- Ti ideš sa mnom – protisnuo je kroz zube.
Nokautirao sam ga odmjerenim udarcem.
Ti ideš sa mnom, bile su njegove posljednje riječi.

I to vam je kompletna štorija. Tko me još uvijek smatra hladnim i sebičnim gadom, njegova stvar.

Ljudi imaju slobodnu volju. Detrerministi pak vele da nemaju. Ne znam, teško je reći. Nakon ovog iskustva mislim da ljude treba pustiti da čine ono što su naumili učiniti tj. da čine ono što im sudbina nalaže. Ako žele da se ubiju – fajn, sve dok pritom ne ugrožavaju druge ljude. Ipak, katkad valja priskočiti u pomoć jer svi imamo trenutak slabosti, moment kada nas kao cunami preplavi val beznađa i nekad je dovoljna tek jedna topla riječ da nas vrati u utrku. No valja odabrati koga kada gdje i zašto spašavati. Znam, zvuči strašno proračunato, kao neka ekonomija dobročinstva, ali tako stvari stoje. U protivnom može vas može zadesiti velika nevolja.

Prolazim mostom C.


Simon and Garfunkel - Bridge Over Troubled Water
- 10:31 - Vox popljuvi (13) - Printaj me nježno - #

26.10.2018., petak

Izvješće

Često igramo tu igru s pojedincima.
Damo im moć nad drugim ljudima.
Kažemo: «Evo, sada imate moć! Što ćete učiniti?»
Redom, bez iznimke, svi počinju činiti grubosti.
Isprva klasično ponižavanje:
Doneste mi ovo robovi moji! Doneste mi ono robovi moji!
Čovjek vrlo brzo
poprimi odlike
klasičnog despota.
Padnu prvi šamari.
Padnu drugi šamari.
Naloži se zatvor, samica.
Malo batinanja, malo bičevanja.
Potom javna odsijecanja glave, streljanja i sl.

Novopečenog tiranina pozovemo u naše odaje i
velimo mu:
«Dali smo ti moć da činiš što želiš,
dali smo ti moć da činiš dobro
jednako kao i zlo,
a ti si odabrao zlo.
Kako to?»
Svi redom sliježu ramenima
zatečeni...
«To mi nije palo na pamet», kažu.

Zaključak:
Riječ moć duboko je korumpirana.
Ona podrazumijeva samovolju,
ugnjetavanje, samoživost, opresiju,
izostanak empatije, osjećaj
svekolike nadmoći, gubitak
dodira sa stvarnošću itd.

Nemoguće je promijeniti recepciju riječi moć.
Ukoliko želimo da ljudi u poziciji moći
uopće i pomisle činiti dobro
treba nama nova riječ - nelogizam
koja će označiti
moć da se čini dobro

bubli dubli
egeš dobremoć
bonipotestas

ili nešto slično tome...

Power Causes Brain Damage
- 14:15 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

24.10.2018., srijeda

Sjećam se, Barbara


Sjećam se, Barbara!
pričala si
sa sjajem u očima
opčinjena
svojim ginekologom
koji je gej.

Pozdravio sam to
s uzdignutom desnicom
smatrajući da je on
čovjek
koji stručno i
nepristrano može
obaviti pregled.

Gej-ginekolog
u slobodno je vrijeme slikao.
Još uvijek nije do kraja
odustao od
slikarske karijere
za razliku od mene
koji još nisam do kraja
odustao
od karijere
istraživača
žena.

Sjećam se, Barbara
pričala si mi
sa sjajem u očima
o toj slici
na kojoj je naslikao
sebe kako
ljutito gleda na
cvijeće
u tuniškoj
vazi.

Potom si se
dala
na tumačenje
umjetničkog
djela.

Interpretirala si to
bolje no Foucault
i nisi dala
da te
pipnem
tvrdeći
da gej
zna bolje.

Ja sam se naravno
čudio
kao što se
Foucault čudio
Don Juanu
riječima:

u čemu je kvaka?

ja svaku večer mogu
spavati sa 10 partnera
pa iz toga ne radim šou!

O, Barbara! Ti Barbara!
Naša diko!
Barbara, Barbara, lijepa sliko!
Rat je svinjarija velika!
Gledao sam te sinoć
mrtvu na odru
nunajući u rukama
tvoje novorođenče.
U pozadini je pjevao
zbor anđelčića
nježnu melodiju
iz Poltergeista
Barbara!

Barbara,
u pozadini je pjevao
zbor anđelčića
nježnu melodiju
iz Poltergeista
dok su četiri Beatlesa
spuštala tvoj
lijes u blatnu raku
kao
amen
na sve
naše
zablude
- 11:53 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

17.10.2018., srijeda

Maslinik

Maslinik

povela si me
u maslinik
i rekla
ove su masline ovdje
skoro pa oduvijek
moj se djed brinuo
o ovom žilavom
drveću
i njegov djed
također se brinuo
o vrtu
i djed njegovog djeda
a i djed njegovog djeda djeda
pa kako vidiš
to je vrlo duga tradicija
i ja želim
da me
uzmeš
sada
ovdje

Rekoh,
rado bih to učinio
no izdajstvo tvog supruga
na Maslinskoj gori
me paralizira
ne što sam superreligiozan
već stoga što sam preeduciran
znanje opstruira
moju spontanost
mozak opstruira
ovo tijelo
povezujući stvari
na neobičan
način
i ja očekujem
da španjolska inkvizicija
svaki čas
upadne ovdje

Stoga vratimo se natrag
u kazbu
oprat ću ti noge
i pripaliti mirisne svijeće
potom nahraniti
kruhom beskvasnim
piti ćemo
Shiraz

do dugo u noć

A kad pijetao pred jutro peti put
zakukurikne

Poljubit ću te
Ženo
- 13:14 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

06.10.2018., subota

Marina

Prije dva dana, između dva udisaja, zabilježio sam na salveti:

Somewhere Over The Great Wall (outdoor life)

What happened with M Abramovic sexuality?
What happened to her?
Who ate all her estrogen?
Who put all this testosterone in her?
She become her own idea
And the body is not important any more
To live inside your head is always more comfortable
Then to go swordfishing

Prekognicije! Jučer navečer, pak naiđoh na vjesticu:

ŠOK NA IZLOŽBI Izgrednik napao svjetski poznatu umjetnicu Marinu Abramović! Udario ju je slikarskim platnom u glavu:

Samoprozvani češki umjetnik Vaclav Pisvejc napao je danas u Firenci svjetski poznatu umjetnicu Marinu Abramović i bacio joj slikarsko platno u glavu.

Naslov je pogrešan jer baciti platno u glavu nije što i tresnuti nekoga njime. No u svakom slučaju ovaj incidentni performance bi trebalo nazvati: Marina – ponovni susret s realnošću.

Back to life, back to reality

Na neku čudnu foru
However do you want me
Marina misli da zna
However do you need me
Što sve treba da čini
However do you want me
U društvu frajera
However do you need me
Suviše je obična
However do you want me
I prazan joj je smijeh
However do you need me
Ali nužda me nagoni
However do you want me
Da spavam sa njom...

Back to life, back to reality

Na pitanje što je Pisvejc tim činom želio poručiti svjetskoj javnosti on je pak izjavio-otpjevao:

I don't wanna grow up od Ramonesa

Mora se priznati da Vaclav više nego Havel djeluje nadahnujuće.
Slikam Marinu sa nabijenim selfportretom preko glave.
Slikam Rembrandta sa nabijenim selfportretom preko glave.
Slikam Vincenta sa nabijenim selfportretom preko glave.
Slikam Kathe Kollwitz sa nabijenim selfportretom preko glave.
Slikam Fridu Kahlo sa nabijenim selfportretom preko glave.
Slikam Warhola s sa nabijenim selfportretom preko glave.
Slikam Durerera sa nabijenim selfportretom preko glave.
Slikam Rubensa sa nabijenim selfportretom preko glave.
Odjednom sve postaje smisleno.
Na kraju naslikam i samog sebe s nabijenim selfpotretom preko glave.

After that it’s time for an instant mobile exhibition.
I contact Syrian refugees, African escapers, Arab chicks
and engage them
for my project
I rent 20 city bicycles
montage artworks on bicycles
and let those Syrian refugees, African escapers, Arab chicks
to spread around the town as some kind of art virus
Every hour they gather on certain points
rest for few minutes
then spread again
This concept I had invented when I was just a student-boy
but Vaclav has already realized it
you can say it’s a copy
but it really doesn’t matter
what matters is that
bicycle syndicate has accused me
for not supporting native cyclists
they wrote protest note to the major
asking to forbid me using city bikes for
- as they put it -
my selfish unethical
promotion

so consider this as a new Croatian neorealism

now, it's the end of the day
sun is coming down
me and my 20 Syrian refugees, African escapers, Arab chicks
are riding toward drowning sun
de Sica joined us
c’mon
presto, presto, presto he shouts
so we are pedaling faster
faster and faster
until we take off
dissolving
in the sheltering
sky
- 16:10 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

05.10.2018., petak

JUST DO IT

(in English or any other language you know)


Consumers of grief and sorrow

Consumers of grief and sorrow
Are ih hurry
They are goin’ on a book promotion
Event
Of well-known
Highly fuck-up
Author
Who mostly writes about
His dull feelings
And the love
That’s gone wrong
The love
That once has been
Shiny
Loud
Risky
Extreme
Insane
But now is drown
And dead
Dead
As dead pigeon
Under my car-hood is

It was this morning
I opened the hood
And saw dead pigeon
Lying on engine
Wings spread wide
As Crucifix

Fertile blowflies
Immediately were attracted
By the smell of rotten flash

I used nylon bag as a glove
And threw carrion into
Nearby garbage

I didn’t feel any grief
For a bird
Neither I feel any sorrow
For the superfluous poet
And his sobbing
Literature

.......................

So be careful

Opening your hood can be dangerous
You never know what you can find there
Usually is engine but
You can find pilgrim drafts singing
Hare Krishna
Hare-Hare
Or discussing Nietzsche
You can find smaller version of Dragačevsky
tubači
Although miniaturized
Still very loud
You can find armed Gypsies
re-established Sea Otters society and
Journal of Mammalogy
Charles Mingus cover band
Or big hard organic machine
That runs on ideas
Just like
Me
- 12:02 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

02.10.2018., utorak

if you play with fire (you play with me...)


(Photo Source: china.com.cn)


Trebao je to biti easy money, dođeš, našminkaju te, malo plešeš, malo imitiraš nekog, pjevaš, pokupiš pare...
Ali murphijev zakonik...
Uvuklo ga je, zagolicalo mu je maštu.
Što bi bilo kad bi bilo...
Nalazio je da je lijepa žena. Kada ga šminkeri preobraze. Baš ono lijepa.
Jednog dana predložio je supruzi Milani:
«Hajde da zamijenimo uloge...»
Objasnio joj je kako želi da se ona maskira u muškarca, a on, dakako, u ženu. Nije eksplicirao daljnje korake, zadržao se na tome, no zapravo je želio je da ga ona pojebe umjetnim kurcem u dupe.
Milana se užasnula.
«Koji ti je vrag», kriknula je ozlovoljeno.
Očitala mu je bukvicu završivši na kraju s time kako je ovo smjerna katolička kuća te da se pod ovim krovom neće događati takve stvari!
Pukao je od smijeha.
«Ha! jesam te», rekao je «zar si doista pomislila da bi to mogla biti istinom? O jagnje moje malo!»
Za vikend je morao na probu. Pripremao je ulogu Britney Spears.
Lagao je. Nije morao na probu. To je bila krinka. Sjeo je u auto i odvezao se u Austriju, u K. U hotelu se preobrazio u ženu. Imao je poteškoće pri šminkanju. Dugo je trajalo. Potom je izišao van odlučan da zavede, da nađe svog Ronalda koji će zbiti gol. Mrdao je kukovima ulicama nepoznatog grada. Srce mu je luđački tuklo. Naprosto je željelo iskočiti iz grudi.
Nije uspio.

Ne te večeri.

***
Transvestiti.
Našao je njihove web stranice.
Učlanio se u njihovu facebook grupu.
Posjetio njihov klub. Lokal.
Ostvario prijateljstva i napokon...
... napokon
vodio ljubav kao žena
koju je
toliko dugo
zatomio
u
sebi.

***
Godinu dana kasnije, u vrijeme nedjeljnog ručka.

«Želim nešto priopćiti», uzeo je zraka i ispuknuo «promijenit ću spol!»
«Ne volim taj tvoj uvrnuti smisao za šalu», prokomentirao je njegov otac srknuvši juhu. «Osim toga pazi što govoriš, djeca su za stolom.»
«Ne, doista, promijenit ću spol!»
Otac je odložio žlicu na tanjur.
Milana je šutjela kao zalivena. Intuitivno je znala da je to istina i da ona tu ne može ništa. Ukoliko tko može što učiniti po tom pitanju, onda je to njezin punac.
«Dobro, kakva su to sad sranja», zagrmio je stari.
«Neću ulaziti u detalje. Odluka je donesena i konačna», rekao je.
Nastao je lom. Kaos. Tučnjava. Vika. Psovke. Suze na sve strane. Rodila se još jedna tragedija iza zatvorenih vrata...
Morao se iseliti. Bilo je nepodnošljivo. Kao ratno stanje.
Doduše, nije očekivao da će biti drugačije. Ali ipak, čovjeka uvijek zatekne preobrazba bližnjih u najljuće neprijatelje.
Razmišljao je koliko moraju biti sretni ljudi koji u svojoj tranzicijskoj odluci imaju podršku obitelji. Recimo, Lana Wachowski.
Potom njezin brat
Lilly.

***
Oteli su ga. Usred bijela dana. Očevi ratni suborci.
Kada su mu skinuli kukuljicu ugledao je egzorcista.
Ovaj ga je poprskao svetom vodom i povikao:
«Reci tko si zloduše! Obznani se!»
«Kurac palac», rekao je.

***
Tri dana su istjerivali zloduha iz njega.
Opirao se.
«Nećemo odavde dok ne napustiš tijelo ovog napaćenog čovjeka», vikao je vidno iscrpljeni egzorcist.
Uvidio je da je to istina. Mogao bi ovdje ostaviti svoje kosti nastavi li prkositi.
Odglumit će spasenje. Dobar je glumac. Njegovo lice zvuči poznato.
Zavarao ih je.
Odriješili su kožne spone.
Otac ga je zagrlio.
«Vratio si se», rekao je.
«Vratio» odvratio je očiju punih suza.
«Vratio se», doviknuo je otac na pragu Milani i djeci.
«Vratio», potvrdio je on i zagrlio djecu.
A suze su se slijevale niz lica.
Beskonačno.

Potom je nestao.
Nestao.
Zauvijek. Nitko ga više nije vidio.
...........

Sjedio sam u Stuttgardu, u rupi zvanoj LA LIBERTÉ. Vlasnik je bio brkati Turčin, konobarica je bila Turkinja, klijentela je bila arapska, samo je naziv bio francuski.
Sjedio sam i pio pivo njegujući sentimente uz orijentalni habibi melos u pozadini. Tu sam prije ohoho godina sjedio s Claire i Meronom. Claire je bila frenčgerla, a Meron je bio Etiopljanin. Oboje su bili studenti. Ja sam tada bio slikar-dizajer deset godina stariji od njih. Meron je do ušiju bio zaljubljen u Claire. Ali ne i ljubomoran. Nekoliko puta pokušao joj se ubaciti u krevet. Nije uspio. Kada smo Claire i ja prekinuli konstatirao je: «Šteta, Huc je dobar čovjek.»

Čim je ušao odmah sam ga prepoznao iako je bio tuto kompleto preobražen.
«L – oviću», viknuo sam. Na spomen svog prezimena naprosto je protrnuo. A onda mu je lice ispunio širok osmijeh.
Sjedi, rekoh. Naručio sam piće. Razmijenili smo priče.
Reče da je uspio promijeniti ime i spol. Sad se zove Erica Hoffner. Našla je dobrog momka. Planiraju svadbu. Radi u domu za stare i nemoćne osobe kao medicinska sestra. Zadovoljna je. Glücklich. Njemačka joj je pružila sve.
Dotakli smo se situacije kući.
«Bilo je samo pitanje trenutka kada će vojska preuzeti stvar», rekao sam. «Rukom pod ruku sada će s katoličkom crkvom vladati kao Franco u Španjolskoj. Bar četrdeset godina.»
«Na vrijeme smo zbrisali», rekla je.
«Da, sad više nitko ne može van. Od naše domaje ostao je samo jedan lijep zatvor.»

Morala je poći. Dala mi je vizitku. "Posjeti nas. Moraš upoznati Mehmeda."
Rekao sam možda.
Tjedan dana kasnije napustio sam Njemačku i nastanio se u Parizu.
Vani je proljeće. Ljudi hodaju s osmjehom na licu.
Izlazim.

(U Parizu, 2025.)
- 12:40 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>