Marketing
if you play with fire (you play with me...)
(Photo Source: china.com.cn)
Trebao je to biti easy money, dođeš, našminkaju te, malo plešeš, malo imitiraš nekog, pjevaš, pokupiš pare...
Ali murphijev zakonik...
Uvuklo ga je, zagolicalo mu je maštu.
Što bi bilo kad bi bilo...
Nalazio je da je lijepa žena. Kada ga šminkeri preobraze. Baš ono lijepa.
Jednog dana predložio je supruzi Milani:
«Hajde da zamijenimo uloge...»
Objasnio joj je kako želi da se ona maskira u muškarca, a on, dakako, u ženu. Nije eksplicirao daljnje korake, zadržao se na tome, no zapravo je želio je da ga ona pojebe umjetnim kurcem u dupe.
Milana se užasnula.
«Koji ti je vrag», kriknula je ozlovoljeno.
Očitala mu je bukvicu završivši na kraju s time kako je ovo smjerna katolička kuća te da se pod ovim krovom neće događati takve stvari!
Pukao je od smijeha.
«Ha! jesam te», rekao je «zar si doista pomislila da bi to mogla biti istinom? O jagnje moje malo!»
Za vikend je morao na probu. Pripremao je ulogu Britney Spears.
Lagao je. Nije morao na probu. To je bila krinka. Sjeo je u auto i odvezao se u Austriju, u K. U hotelu se preobrazio u ženu. Imao je poteškoće pri šminkanju. Dugo je trajalo. Potom je izišao van odlučan da zavede, da nađe svog Ronalda koji će zbiti gol. Mrdao je kukovima ulicama nepoznatog grada. Srce mu je luđački tuklo. Naprosto je željelo iskočiti iz grudi.
Nije uspio.
Ne te večeri.
***
Transvestiti.
Našao je njihove web stranice.
Učlanio se u njihovu facebook grupu.
Posjetio njihov klub. Lokal.
Ostvario prijateljstva i napokon...
... napokon
vodio ljubav kao žena
koju je
toliko dugo
zatomio
u
sebi.
***
Godinu dana kasnije, u vrijeme nedjeljnog ručka.
«Želim nešto priopćiti», uzeo je zraka i ispuknuo «promijenit ću spol!»
«Ne volim taj tvoj uvrnuti smisao za šalu», prokomentirao je njegov otac srknuvši juhu. «Osim toga pazi što govoriš, djeca su za stolom.»
«Ne, doista, promijenit ću spol!»
Otac je odložio žlicu na tanjur.
Milana je šutjela kao zalivena. Intuitivno je znala da je to istina i da ona tu ne može ništa. Ukoliko tko može što učiniti po tom pitanju, onda je to njezin punac.
«Dobro, kakva su to sad sranja», zagrmio je stari.
«Neću ulaziti u detalje. Odluka je donesena i konačna», rekao je.
Nastao je lom. Kaos. Tučnjava. Vika. Psovke. Suze na sve strane. Rodila se još jedna tragedija iza zatvorenih vrata...
Morao se iseliti. Bilo je nepodnošljivo. Kao ratno stanje.
Doduše, nije očekivao da će biti drugačije. Ali ipak, čovjeka uvijek zatekne preobrazba bližnjih u najljuće neprijatelje.
Razmišljao je koliko moraju biti sretni ljudi koji u svojoj tranzicijskoj odluci imaju podršku obitelji. Recimo, Lana Wachowski.
Potom njezin brat
Lilly.
***
Oteli su ga. Usred bijela dana. Očevi ratni suborci.
Kada su mu skinuli kukuljicu ugledao je egzorcista.
Ovaj ga je poprskao svetom vodom i povikao:
«Reci tko si zloduše! Obznani se!»
«Kurac palac», rekao je.
***
Tri dana su istjerivali zloduha iz njega.
Opirao se.
«Nećemo odavde dok ne napustiš tijelo ovog napaćenog čovjeka», vikao je vidno iscrpljeni egzorcist.
Uvidio je da je to istina. Mogao bi ovdje ostaviti svoje kosti nastavi li prkositi.
Odglumit će spasenje. Dobar je glumac. Njegovo lice zvuči poznato.
Zavarao ih je.
Odriješili su kožne spone.
Otac ga je zagrlio.
«Vratio si se», rekao je.
«Vratio» odvratio je očiju punih suza.
«Vratio se», doviknuo je otac na pragu Milani i djeci.
«Vratio», potvrdio je on i zagrlio djecu.
A suze su se slijevale niz lica.
Beskonačno.
Potom je nestao.
Nestao.
Zauvijek. Nitko ga više nije vidio.
...........
Sjedio sam u Stuttgardu, u rupi zvanoj LA LIBERTÉ. Vlasnik je bio brkati Turčin, konobarica je bila Turkinja, klijentela je bila arapska, samo je naziv bio francuski.
Sjedio sam i pio pivo njegujući sentimente uz orijentalni habibi melos u pozadini. Tu sam prije ohoho godina sjedio s Claire i Meronom. Claire je bila frenčgerla, a Meron je bio Etiopljanin. Oboje su bili studenti. Ja sam tada bio slikar-dizajer deset godina stariji od njih. Meron je do ušiju bio zaljubljen u Claire. Ali ne i ljubomoran. Nekoliko puta pokušao joj se ubaciti u krevet. Nije uspio. Kada smo Claire i ja prekinuli konstatirao je: «Šteta, Huc je dobar čovjek.»
Čim je ušao odmah sam ga prepoznao iako je bio tuto kompleto preobražen.
«L – oviću», viknuo sam. Na spomen svog prezimena naprosto je protrnuo. A onda mu je lice ispunio širok osmijeh.
Sjedi, rekoh. Naručio sam piće. Razmijenili smo priče.
Reče da je uspio promijeniti ime i spol. Sad se zove Erica Hoffner. Našla je dobrog momka. Planiraju svadbu. Radi u domu za stare i nemoćne osobe kao medicinska sestra. Zadovoljna je. Glücklich. Njemačka joj je pružila sve.
Dotakli smo se situacije kući.
«Bilo je samo pitanje trenutka kada će vojska preuzeti stvar», rekao sam. «Rukom pod ruku sada će s katoličkom crkvom vladati kao Franco u Španjolskoj. Bar četrdeset godina.»
«Na vrijeme smo zbrisali», rekla je.
«Da, sad više nitko ne može van. Od naše domaje ostao je samo jedan lijep zatvor.»
Morala je poći. Dala mi je vizitku. "Posjeti nas. Moraš upoznati Mehmeda."
Rekao sam možda.
Tjedan dana kasnije napustio sam Njemačku i nastanio se u Parizu.
Vani je proljeće. Ljudi hodaju s osmjehom na licu.
Izlazim.
(U Parizu, 2025.)
Post je objavljen 02.10.2018. u 12:40 sati.
