Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

30.10.2018., utorak

Heroji su umorni, a zvijeri gladne



Svakodnevno prolazim mostom C. Krećem na posao oko 6.45 i nakon 8-10 sati rada vraćam se kući.

Prije nekoliko minuta čovjek je stajao na sredini mosta. Vidio sam kako se uspinje na ogradu. Stajao je ondje i ohrabrivao se za skok. Zastao sam i pripalio cigaretu. Čekao. Čovjek je oklijevao. A onda se bacio u nabujalu rijeku. Prošao sam. Nisam se ni osvrnuo.

Pretpostavljam da već sada smatrate hladnim indiferentnim gadom, no dajte da vam ispričam priču od početka, pa zatim presudite.

Ima tome šest godina. Baš kao i danas vraćao sam se kući nakon posla. Na sredini mosta nalazila se sredovječna žena. Ona se također popela na ogradu i skočila. Niti sekundu nisam dvojio. Skinuo sam jaknu i tenisice i skočio za njom. Uspio sam je spasiti. Nakon što je puštena iz bolnice, zahvalila mi je što sam je spasio.
- Imala sam zbilja težak period, no stvari kreću na bolje – rekla je.
- Dragi mi je čuti...

Za spašavanje njenog života dobio sam priznanje grada Z.. Gradonačelnik mi je osobno uručio simboličnu plaketu. U novinama je izašao članak.

Tri mjeseca kasnije, u vrijeme Božića zazvonio telefon. Javio sam se.
- Ipak je to napravila, vubila se – rekao je glas. - Uzela je štrika, ošla u voćnjak i obesila se.
Bila je to majka žene koju sam spasio.
Zateklo me to.
- E, jebiga – izustio sam.
- Isto kak i njen japica – rekla je starica. – Čak se i na istu jabuku obesila. Niš se tu ni moglo fčiniti. Loši su to geni, dragi dečec. L-o-š-i.

Tri godine kasnije, s mosta se bacila tinejđerica.
I nju sam spasio. Moj drugar, Pero u šaci, rekao mi je da sam intrinzično dobar mada se svojski trudim ostaviti dojam vrhunskog pokvarenjaka.
Onda je mala počela brijati.
- To je sudbina – rekla je – ja ti pripadam, ti pripadaš meni. Ništa se ne događa bez razloga. Ništa nije slučajno!
- Ne-ne, ja sam samo učinio ono što sam morao učiniti. Znaš, Pero u šaci veli da sam intrinzično dobar, a ako on to veli, tome mora da je tako. U ostalom, bila je to moja građanska dužnost.
- Bulšit, sudbina velim ti ja.
Ubrzo je postala pravi nesnosni hemeroid. Uhodila me, neprestano zivkala, ikrsavala na mjestima na kojima sam ju najmanje očekivao, u vrijeme kada sam je najmanje očekivao. Ludio sam. Počeo sam razmišljati kako da je se riješim, a kada kažem riješim, onda mislim stvarno riješim. Sreća u nesreći: tada je pokušala ubiti djevojku sa kojom sam se viđao i završila u ludari. Iskreno se nadam da će ondje ostati zauvijek.

Neki sporo uče. Pošle godine u rijeku se bacio neki tip. Rauber, pedeset godina. 'Ajmo još jednom, uzdahnuo sam i skočio. Doplivao sam do njega, a on me počeo potapati.
– 'Alo čovječe, smiri se, ja te pokušavam spasiti.
Neke ljude uhvati panika pri davljenju pa se grčevito hvataju za spasioca. Ali to nije bio slučaj. Frajer me je namjerno potapao.
- Ti ideš sa mnom – protisnuo je kroz zube.
Nokautirao sam ga odmjerenim udarcem.
Ti ideš sa mnom, bile su njegove posljednje riječi.

I to vam je kompletna štorija. Tko me još uvijek smatra hladnim i sebičnim gadom, njegova stvar.

Ljudi imaju slobodnu volju. Detrerministi pak vele da nemaju. Ne znam, teško je reći. Nakon ovog iskustva mislim da ljude treba pustiti da čine ono što su naumili učiniti tj. da čine ono što im sudbina nalaže. Ako žele da se ubiju – fajn, sve dok pritom ne ugrožavaju druge ljude. Ipak, katkad valja priskočiti u pomoć jer svi imamo trenutak slabosti, moment kada nas kao cunami preplavi val beznađa i nekad je dovoljna tek jedna topla riječ da nas vrati u utrku. No valja odabrati koga kada gdje i zašto spašavati. Znam, zvuči strašno proračunato, kao neka ekonomija dobročinstva, ali tako stvari stoje. U protivnom može vas može zadesiti velika nevolja.

Prolazim mostom C.


Simon and Garfunkel - Bridge Over Troubled Water
- 10:31 - Vox popljuvi (13) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>