Za gospodina Fiolu, «regionalnog kralja mesa», «mesarskog diva», dugogodišnji rad u mesnici neosporno je utjecao na pojam o lijepom. Trideset godina klanja i trančiranja, jasno, ostavilo je traga na njegovoj psihi. S obzirom na radno vrijeme, 12 sati dnevno, u mesnici se osjećao više doma nego u vlastitoj kući. Jednog dana odlučio je to promijeniti. Angažirao je renomiranu dizajnersku agenciju Bruxy&Fuxy&Gray da izradi pokućstvo sukladno njegovim estetskim željama i potrebama. Međutim, suradnja nije urodila plodom. Dizajnerski trojac nije opredmetio estetske želje i potrebe gospodina Fiole, i ako ćemo biti u potpunosti istinoljubivi i otvoreni komunikacijski, trojac ih je čak svjesno i nadmeno, da velimo politički nekorektno, hipstersko-pederski ignorirao. Sad, nastavimo li s uličnim rječnikom, ponuđeno rješenje bilo je čisto dizajnersko izdrkavanje preko svake mjere. Gospodin Fiola zahvalio se na suradnji (uličnim rječnikom rečeno: sterao ih je u lijepi kurac!) te se obratio Cao Hui i još nekolicini manje poznatih kineskih umjetnika. Nije prošlo dugo, a gospodin Fiola dobio je što želio i to za daleko manju svotu no što je za svoje usluge tražio razvikani B&F&G. Netko će to nazvati kičem, netko uznemirujućim pokućstvom, netko morbidnim i grotesknim produktom, netko će to okarakterizirati mokrim snovima serijskog ubojice, karnevalom kanibala, netko nazvati furniture with guts... Mi smatramo mesni namještaj uspjelim i zanimljivim konceptom te podosta scenskim rješenjem. Nešto na tragu estetike Davida Cronenberga, začetnika tjelesnog horora, čovjeka koji nam je otkrio - dopustite digresiju, jer nama je seksualnost važna tema – bradavicu boje prezrele višnje Debbie Harry u kultnom Videodromu...
No s obzirom da slika govori (čak!) više od Krleže, dosta priče.
Anice, zarolaj slajdšou!




Ekscentrizam gospodina Fiole nije usamljen. U kućama umirovljenih (ali i (porno)aktivnih) generala moguće je naći ovakovu vrst slika:




Mrtve prirode s vatrenim oružjem.
Grožđe, cvijeće i mašingevere...

(svojevremeno sam o radovima generala ANTONIUSA GOTOVSA pisao ovdje.




I entomolozi imaju svog omiljenog autora. Njegovo je ime Jan Fabre. Bio sam prisutan kada je profesor Mravljak kući donio izložak Vanitas Vanitatum, Omnia Vanitas i okačio ga na zid dnevnog boravka. Njegova žena Maja nije bila nimalo oduševljena.
«Milijun puta sam ti rekla da posao ne donosiš kući», prosiktala je otrovno, na što joj je on pokazao roge. (Slika je inače načinjena od mnoštva buba iz porodice Krasnika.)
I žena gospodine Fiole, Marija, izjavila bi isto da nije strahovala za svoj život. Prečesto je gospodin Fiola dugo, dugo u dugu zimsku noć brusio noževe i sataru na starom obiteljskom kamenom točku.



Debeli ljudi imaju pak svog favorita, Erwina Wurma, austrijskog umjetnika. Njegov Fat Car, kao i čitava serija začudnih automobila svakako je kvalitativan pomak u promišljanju skulpture i osim što je vizualno atraktivna, urnebesno smiješna, ona ostavlja dovoljno prostora prosječnom hermeneutikčaru da ispiše gomile stranica tumačenja i uputi (još jednu) kritiku suvremenom potrošačkom postindustrijskom društvu.
Naravno, nepravedno bi bilo izostaviti i Fernanda Botera, kolumbijskog figurativca koji kao svijet gleda kroz odebljavajuću leću. Kroz tzv. boterisimizm.
Od starih majstora, dakako Rubens.



Realni ljudi, realisti, oni su na strani Rona Muecka. Kao u ostalom i visoki ljudi koji se često osjećaju skučeni u gabaritima prosječnog čovjeka. Na njegovoj su strani i bakice u poznim godinama, bolesni, nemoćni, depresivci, patuljci i djeca.
S obzirom da pokriva toliko različitih dobnih i socijalnih skupina, Rona Muceka valja proglasiti najboljim kiparom današnjice!
Ipak, Ne. Ali jednim od najboljih, to svakako Da.



Patolozi kešaju za Damiena Hirsta. I to kešaju enormno, jer Damien je jedan od naj "težih" umjetnika današnjice. On i Jeff Koons u imaginarnom portretu Houellebecqova junaka Jed Martina dijele tržište umjetnina. Koonsa ipak prvenstveno pamtimo po tome što je mrčio Čičolinu. U ljubavnom klinču ispod psića od balona metalic boje, psića uvećanog do veličine obiteljske kuće, posezanje za jeftinim trikom davno napuštene nadrealistčke prakse. Obilje kiča. Obojca. Dakako.

24 mrtva vojnika

24 mrtva vojnika trče preko brda
24 mrtva vojnika
odoše svi
kao
jedan
24 mrtva vojnika plešu u birtiji ExPatriot
24 mrtva vojnika diskutiraju
budućnost
24 mrtva vojnika i
24 mrtva čovjeka koja su eliminirali u
24 sata
ne čine razliku
dvadesetčervorici ljudi koji su
ostali stajati
pred
kućom
pod
rednim brojem
24
24 je
također
redni broj moje
kuće, kuće
u kojoj je naj-
mlađi vojnik
živio kao
dječak
2.4. je datum nje-
gova rođenja
24 je broj obitelji
harmonije
idealizma
kumpanje
broj 24 sadrži želju
za dugotrajnom
sigurnošću
esencija broja 24 je
zdravlje
njega
i kućne aktivnosti
no obitelj je
na prvom
mjestu
24 je zrcalno 42
4.2. poginuše svi oni
42 je broj parcele
na kojoj su pokopani
42 je broj grobnice
u koju su poredana
njihova tijela
42 u Japanu znak je
nesreće
izgovara se
SHI-RI i
homonim je za
smrt

(hell broke luce)

Bukowski u Jugi

.........................Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi


Željne oči iščekuju sladoled iz automata
sjećanje se pomalja iz bjeline
kao fotografija polaroida

Dekavejac, Ami, Spaček, Reno 4
Žaba, Fićo, Zastava 128
Fructalov hruškov kašasti sladni
sok
Žvake cigarete Bazooka
Efekta Čunga Lunga
Mlijeko u vrećici
Eurokrem
Životinjsko carstvo
Radenska tre cuori

miris svježeg stripa
poput mirisa svježeg kruha

Eks almanah
Politikin zabavnik
Zlatna serija
Lunov magnus strip

Halo Bing, kako brat? Opet je u zatvoru?

Sto mu gromova!
Tako mi čukundede vrača!
Sto mu doboša Darkvuda!
Karamba i karambita!
Stotinu mi smrdljivih tvorića!
Prokleta vrećo buha!
Prokletstvo!

kapetan Mark, kapetan Miki
Blek Stena, Tex Willer, Mr. No
Modesty Blaise, Rip Kirby
doktor Okultis, Žalosna sova,
Salaso i Smuk
Lun kralj ponoći
Grunf

Ako želi pobijediti, moraš stići prvi!

Elektro pionir

Lolek I Bolek, Krtek, Gustav
- Kornijevim korakom naprijed!

Netko imitira nekog
kroz pesmu muziku stih, kao
pravi pevači, a možda
i bolji od njih!

- Joj što ja volim kazalište,
ali ne u svojoj kući!

- Zec, gadifff mi se!
- Tatattatira...

Jedna lasta ne čini proljeće, a kamo li dvije!

- Ljudi moji pa je li to moguće…
- Ja Tarzan, ti Džejn!

Opstanak, crno-bijeli kaubojci
Winnetou!

Malo misto, Velo misto, Gruntovščani
Kuda idu divlje svinje, Nepokoreni grad
Kapelski kresovi, Partizanska eskadrila
Boško Buha, Valter brani Sarajevo
Neretva, Sutjeska

Bud Spancer i Terence Hill

Šibenski festival, Splitski festival
Mediteranske igre Split 1979

pisanje zadaće pri svjetlosti
plinske lampe

izmjena sličica
Vujović Slišković Gudelj
za Kranjčara Cerina Vabeca

Korać Đerđa Ćosić
Kićanović Dalipagić

Đurđica Bjedov Šurbek
Križaj

na dvorištu pakovi
Opatije Drave Jadrana
Filter 57

oko jedinog tv-a u selu
muškarci u dalmatinskom zaleđu
uzvikuju: udari vranu
ali Parlov čuva ljevicu
za pravi trenutak

Beneš kao uličar
ulijeće u
ring

sise Ane Saso i dan-danas poskakuju
u mojoj glavi dok Pipi krši
sva pravila
marketinških
stručnjaka

zvoni telefon na kraju sela
obavještavaju
partijskog sekretara
da budućnost
nezaustavljivo
nadire

ZX Spectrum Commodore 64
Amiga Atari 800XL
Moj mikro Svet kompjutera
Personalni računari
na naslovnicama provincijske cure
u izazovnim pozama
u potrazi za
Boljim
životom

Naravno sve to nit je
vino, nit je voda
to je Traubisoda

praćke pljuce
značke i bedževi
trokolice frenje

95 – točno vrijeme
041 – pozivni za Zagreb
29.11. Dan republike, kolinje

mogao bih ovako
u nedogled...

ali, Isusati, ako
se sjećaš barem trećine
navedenih stvari
mora da si
u najmanju ruku star
poput mene

redati ove stvari
na
Macintosh
računalu
pijući bevandu
gledajući
natrag u to vrijeme
mračnog socijalizma
kladeći se na hrvatskog konja
umjesto jašući ga
sretni smo što smo
ovdje i bit ćemo
sretni kada
odemo
vidimo se u
Dublinu Dublinersi
vidimo se
Dizeldorf Frankfurt i Hanover
vidimo se
Toronto Vancouver Ottawa
Melbourne Brisbene Sidney Beč
Klagnefurt Linz
vidimo se iza
posljednje zavjese
vidimo se
neki drugi
put
bejbi

Kawasaki 3P - Dizeldorf Frankfurt i Hanover

Grad se širi, ali u njemu je sve manje stanovnika
Grad se širi kao podivljalo samosebi svrhovito O
Kao rak rana
A stanovnika je sve manje
Moj susjed se jutros objesio
Jučer si je pjesnik rascopao glavu
Grad buja čelikom i betonom
Printaju se kuće
Ali pitam se za koga?
Jednu kažu, tu će naseliti Arape
Drugi vele – to je urota
Naselit će tu svemirce
Moram i ja otići, samo kuda
Grad se poludjelo širi
Avioni više ne lete
Nema mjesta za slijetanje
Vjerovao sam nekoć u ovaj grad
Volio sam miris divljeg kestena u svojoj ulici
Sada je kasno
U plivalištima pokapaju mrtve
Dok su nekoć ubojice ubijale zbog komfora
Danas komfor ubija potomke ubojica
Na prvu, čini se kao da tu ipak postoji neki subkozmički red
Sjedam u birtiju, neznanac govori
Ove su ruke dobro uvježbane za nanošenje boli, za smrt
Zato me i zovu - profesionalac
No to su uvijek isti ekonomični pokreti, bez iznenađenja
Tako je to već zadnjih 30 godina
Kloaka kolotečine
To jednostavno nije dostojno čovjeka
Širi se grad… gubim se u šetnjama…
Željan milovanja ne mogu… ne mogu…
Noću grickam sir i čujem zvukove i ne mogu odrediti njihovo porijeklo
Ruby mi opisuje sliku svog djetinjstva
Sparuje se meso i čelik i meso i plastika i plastika i čelik i prstenovi struje lete u nebo
Signal anđelima da se pripreme
Noću trčim po nasipu, zatvorim oči i ostane samo dahtanje mog personalnog impersonalnog stranca
Omlađene majke tragaju za svojom četrdesetogodišnjom djecom po napuštenim korporativnim sjedištima
Pitajući se gdje su pogriješile
Iz jajeta krokodila izlegao se ovaj grad-grad grada
I blješti danju i blješti noću
Stidim se što sam čovjek
Ma šta god da ti rekli sine, čovjek se mora stidjeti ljudi
Popucalo raspucalo raspucalo popucalo
U izobilju i ritmu patnje

Poćeralo ili bolje reći proćeralo gospodina Čućeka u finom restoranu nakon što se otisnuo na gastronomsko putovanje po Libanonu. Smazao on janjeće köfte (ćufte po naški) u tahini umaku, baš se ono najeo, kad li mu zakrulji u želudcu. Jedna potmula eksplozija, druga… Ispriča se supruzi pa ode na wc i prepusti se pražnjenju.
E, fala ti dragi bogek kaj više nema ćućavaca, pomisli negdje između dva slijeva, prisjetivši se obiteljske kuće, nuždenja u djetinjstvu i pakosne balavurdije koja je za njim izvikivala:

evo Čučeka, na čučavcu čući, sused Joža mater mu na tavanu prči!

ili recitira uglas:

Čuček na čučavcu čeka, komad friškog dreka
iz čučavca se smrad diže, Čuček govno liže (i sl.)

Pobuni crijeva bit će da je ipak kumovala muhammara (ljuti namaz od paprike i orašastih plodova) koje je prethodno kušao s mesom sa roštilja. Naprosto se nije mogao suzdržati. Mlatio je kao sumanuti poguzija.
Kada se napokon olakšao g. Čućek je, naravno, posegao za wc papirom. Pritom je uočio da su na ljubičastom guzobrisu otisnuta srca. Smatrao je da je vrhunski bezobrazluk aplicirati srca na guzni papir. Mora da je dizajner (ili naručitelj) bio frustrirani jadnik koji je dan prije oblikovnog zadatka dobio nogu od dragane, pa se na infantilan način odlučio osvetiti ljubavnom čuvstvu. Čuček nije želio dozvoliti da se (ni na simboličan način) omalovažava NJEGOVA ljubav, da se omalovažava LJUBAV općenito. U džepu sakoa potražio je bijele papirnate maramice. Njima pažljivo obrisao anus.
„Taaaako“, rekao je zadovoljno i pustio vodu.
Potom je skinuo rolu papira s držača i bacio je u koš za smeće.
Bio je zadovoljan učinjenim. Bio je toliko zadovoljan da se sav naduo od zadovoljstva.
Još jedna mala –dnevna- pobjeda, pomislio je iskoračivši iz wc-a.
„Je li sve u redu“, zabrinuto je upitala njrgova supruga dok je sjedao natrag za stol.
„Sve je u najboljem redu“, odvratio je sa smiješkom.
Podigao je kristalnu čašu Syraha visoko u zrak.
„Za narednih 20 godina.“
Kucnuli su se.

Na plesni podij istupila je trbušna plesačica i započela ples.

Poput starog rimskog cara sklonog vatri, u lijepu nebesko plavu bočicu što oblikom podsjeća na skupocjen francuski parfem, skupljam lacrime što lijem za tobom. Od njih spravljam isotonični napitak pa ti ga nuđam svaki put kada se vratiš sa svojih seksualnih maratona.
Ti ga ispijaš gledajući me u oči.
- To je najbolji isotonični napitak koji sam ikada pila – kažeš ispuštajući dug uzdah zadovoljstva.
- Ima nešto u tome – uzvraćam skrivajući tajnu pripravka.
A kada odeš, satrven ponovo ispunjavam bočicu suzama dok mi u ušima odzvanjaju tvoje riječi:
ne možeš svakoga voljeti na isti način

(bunar suza)

vidim e.e. cummingsa kako pije
rum i tonik dok sjedi na
prednjem trijemu bijele
kuće.

vidim Ezru u St. Lizu
prima posjetitelje kao po-
tvrdu svoje egzistencije.

vidim Hart Cranea na
prekoceanskoj parnjači
odbija pozive
književnih dama dok
žudi za mladim
sobarom.

vidim Hemingwaya kako či-
sti svoju sačmaricu
dok misli o svom
ocu.

Vidim Dostojevskog za
kotačem ruleta
gubi sve do
Krista.

vidim Carson McCullers
natapa svoju lijepu
dušu
u
viskiju.

vidim Li Poa
tu pijanicu
smije se
besmislenosti redanja
riječ po
riječ.

vidim Sherwooda
Andersona
guta čačkalicu koja ga je
ubila.

vidim Williama
Saroyana
potrošenog pisca
sjedi u svojoj kući u Malibuu
s pogled pogledom na plažu
i uzaludno
čeka
da se sreća
vrati.

vidim Timothy
Learyja
ide od stola do stola
na zabavama
nadajući se da će biti
prepoznat.

vidim
Chattertona
naručuje
otrov za štakore,
vidim Pascala
ulazi u kadu
punu vruće vode
s britvom u ruci.

vidim Ginsberga
krenuo
od Krika i stigao do
mjauka
kao profesor
na Brooklynu

vidim Henry
Millera
duga pauza u
pisanju,
oglaša-
va
u studenskim novinama
da potražuje
sekretarice

vidim Richarda
Brautigana
u dobi nakon
dosegnutog vrhunaca,
njegove se knjige
više ne prodaju,
njegove ljubavne afere
trunu, mogu ga
vidjeti kako se raznosi
u nepovrat u
planinskoj
kolibi.

vidim
potrebu za
stvaranjem, ljubavi prema
tome, opasnost od
toga.
mogu vidjeti gdje
stvaranje često
stane dok
tijelo još živi
i često
ne mari za
to.

smrt života
prije no život
doista okonča.

Tolstoj sjedi usamljen
na
cesti.

svi dani noć
zauvijek.

cvijeće zamrznuto u
krvi
mokraći
vinu.

---
Charles Bukowski, iz zbirke Klađenje na Muzu
prepjev: Meister H.