Grad se širi, ali u njemu je sve manje stanovnika
Grad se širi kao podivljalo samosebi svrhovito O
Kao rak rana
A stanovnika je sve manje
Moj susjed se jutros objesio
Jučer si je pjesnik rascopao glavu
Grad buja čelikom i betonom
Printaju se kuće
Ali pitam se za koga?
Jednu kažu, tu će naseliti Arape
Drugi vele – to je urota
Naselit će tu svemirce
Moram i ja otići, samo kuda
Grad se poludjelo širi
Avioni više ne lete
Nema mjesta za slijetanje
Vjerovao sam nekoć u ovaj grad
Volio sam miris divljeg kestena u svojoj ulici
Sada je kasno
U plivalištima pokapaju mrtve
Dok su nekoć ubojice ubijale zbog komfora
Danas komfor ubija potomke ubojica
Na prvu, čini se kao da tu ipak postoji neki subkozmički red
Sjedam u birtiju, neznanac govori
Ove su ruke dobro uvježbane za nanošenje boli, za smrt
Zato me i zovu - profesionalac
No to su uvijek isti ekonomični pokreti, bez iznenađenja
Tako je to već zadnjih 30 godina
Kloaka kolotečine
To jednostavno nije dostojno čovjeka
Širi se grad… gubim se u šetnjama…
Željan milovanja ne mogu… ne mogu…
Noću grickam sir i čujem zvukove i ne mogu odrediti njihovo porijeklo
Ruby mi opisuje sliku svog djetinjstva
Sparuje se meso i čelik i meso i plastika i plastika i čelik i prstenovi struje lete u nebo
Signal anđelima da se pripreme
Noću trčim po nasipu, zatvorim oči i ostane samo dahtanje mog personalnog impersonalnog stranca
Omlađene majke tragaju za svojom četrdesetogodišnjom djecom po napuštenim korporativnim sjedištima
Pitajući se gdje su pogriješile
Iz jajeta krokodila izlegao se ovaj grad-grad grada
I blješti danju i blješti noću
Stidim se što sam čovjek
Ma šta god da ti rekli sine, čovjek se mora stidjeti ljudi
Popucalo raspucalo raspucalo popucalo
U izobilju i ritmu patnje
Post je objavljen 13.09.2018. u 13:07 sati.