Marketing
ESTETIKA FAH IDIOTA
Za gospodina Fiolu, «regionalnog kralja mesa», «mesarskog diva», dugogodišnji rad u mesnici neosporno je utjecao na pojam o lijepom. Trideset godina klanja i trančiranja, jasno, ostavilo je traga na njegovoj psihi. S obzirom na radno vrijeme, 12 sati dnevno, u mesnici se osjećao više doma nego u vlastitoj kući. Jednog dana odlučio je to promijeniti. Angažirao je renomiranu dizajnersku agenciju Bruxy&Fuxy&Gray da izradi pokućstvo sukladno njegovim estetskim željama i potrebama. Međutim, suradnja nije urodila plodom. Dizajnerski trojac nije opredmetio estetske želje i potrebe gospodina Fiole, i ako ćemo biti u potpunosti istinoljubivi i otvoreni komunikacijski, trojac ih je čak svjesno i nadmeno, da velimo politički nekorektno, hipstersko-pederski ignorirao. Sad, nastavimo li s uličnim rječnikom, ponuđeno rješenje bilo je čisto dizajnersko izdrkavanje preko svake mjere. Gospodin Fiola zahvalio se na suradnji (uličnim rječnikom rečeno: sterao ih je u lijepi kurac!) te se obratio Cao Hui i još nekolicini manje poznatih kineskih umjetnika. Nije prošlo dugo, a gospodin Fiola dobio je što želio i to za daleko manju svotu no što je za svoje usluge tražio razvikani B&F&G. Netko će to nazvati kičem, netko uznemirujućim pokućstvom, netko morbidnim i grotesknim produktom, netko će to okarakterizirati mokrim snovima serijskog ubojice, karnevalom kanibala, netko nazvati furniture with guts... Mi smatramo mesni namještaj uspjelim i zanimljivim konceptom te podosta scenskim rješenjem. Nešto na tragu estetike Davida Cronenberga, začetnika tjelesnog horora, čovjeka koji nam je otkrio - dopustite digresiju, jer nama je seksualnost važna tema – bradavicu boje prezrele višnje Debbie Harry u kultnom Videodromu...
No s obzirom da slika govori (čak!) više od Krleže, dosta priče.
Anice, zarolaj slajdšou!
Ekscentrizam gospodina Fiole nije usamljen. U kućama umirovljenih (ali i (porno)aktivnih) generala moguće je naći ovakovu vrst slika:
Mrtve prirode s vatrenim oružjem.
Grožđe, cvijeće i mašingevere...
(svojevremeno sam o radovima generala ANTONIUSA GOTOVSA pisao ovdje.
I entomolozi imaju svog omiljenog autora. Njegovo je ime Jan Fabre. Bio sam prisutan kada je profesor Mravljak kući donio izložak Vanitas Vanitatum, Omnia Vanitas i okačio ga na zid dnevnog boravka. Njegova žena Maja nije bila nimalo oduševljena.
«Milijun puta sam ti rekla da posao ne donosiš kući», prosiktala je otrovno, na što joj je on pokazao roge. (Slika je inače načinjena od mnoštva buba iz porodice Krasnika.)
I žena gospodine Fiole, Marija, izjavila bi isto da nije strahovala za svoj život. Prečesto je gospodin Fiola dugo, dugo u dugu zimsku noć brusio noževe i sataru na starom obiteljskom kamenom točku.
Debeli ljudi imaju pak svog favorita, Erwina Wurma, austrijskog umjetnika. Njegov Fat Car, kao i čitava serija začudnih automobila svakako je kvalitativan pomak u promišljanju skulpture i osim što je vizualno atraktivna, urnebesno smiješna, ona ostavlja dovoljno prostora prosječnom hermeneutikčaru da ispiše gomile stranica tumačenja i uputi (još jednu) kritiku suvremenom potrošačkom postindustrijskom društvu.
Naravno, nepravedno bi bilo izostaviti i Fernanda Botera, kolumbijskog figurativca koji kao svijet gleda kroz odebljavajuću leću. Kroz tzv. boterisimizm.
Od starih majstora, dakako Rubens.
Realni ljudi, realisti, oni su na strani Rona Muecka. Kao u ostalom i visoki ljudi koji se često osjećaju skučeni u gabaritima prosječnog čovjeka. Na njegovoj su strani i bakice u poznim godinama, bolesni, nemoćni, depresivci, patuljci i djeca.
S obzirom da pokriva toliko različitih dobnih i socijalnih skupina, Rona Muceka valja proglasiti najboljim kiparom današnjice!
Ipak, Ne. Ali jednim od najboljih, to svakako Da.
Patolozi kešaju za Damiena Hirsta. I to kešaju enormno, jer Damien je jedan od naj "težih" umjetnika današnjice. On i Jeff Koons u imaginarnom portretu Houellebecqova junaka Jed Martina dijele tržište umjetnina. Koonsa ipak prvenstveno pamtimo po tome što je mrčio Čičolinu. U ljubavnom klinču ispod psića od balona metalic boje, psića uvećanog do veličine obiteljske kuće, posezanje za jeftinim trikom davno napuštene nadrealistčke prakse. Obilje kiča. Obojca. Dakako.
Post je objavljen 28.09.2018. u 12:47 sati.
