Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

30.11.2016., srijeda

Ma to se samo tako kaže

 photo garage_car_zpsgu1cghqw.jpg

- I veliš sve znaš o tome, Alberte?
- Nego da znam!
- Baš sve?
- Jasno, sve je to tu, u malom prstu.
- U malom prstu?
- Pa, da...
- U malom prstu koje ruke?
- Kako sad koje ruke?
- Lijepo te pitam: koje ruke, lijeve ili desne?
- Desne, naravno.
- Zašto naravno?
- Pa, dešnjak sam.
- To ništa ne znači.
Tajac.
- A da ipak nemaš to u srednjem prstu? Hajde, pokaži mi ga.
- Slušaj Krvavi, kakve su ovo pizdarije? Ne razumijem što hoćeš?
Ponovo tajac.
- Dakle mali prst desne ruke, veliš - Krvavi će onako, više za sebe. – Gugi!
- Da šefe.
- Ajd...
Gugi poskoči, brzim pokretom zgrabi Alberta, načini polugu, svine mu ruku iza leđa i odgrize mali prst desne ruke
- ISUSATI!!!! – krikne Albert.
Gugi odgurne Alberta. Ovaj posrne i padne na tlo.
- ISUSATI-ISUSATI-ISUSATI – u nevjerici izvikuje Albert stišćući ranu ne bi li zaustavio krvarenje.
Gugi posegne za odgriženim prstom u usta, okrene ga i počne cuclati na mjestu gdje izviruje koščica i curi krv.
- I što ćeš sad kada ti Gugi pocucla svu pamet?
- TI NISI NORMALAN – zaurla Albert. – OBOJICA STE LUDI!
- Ideš naokolo, kurčiš se ja ovo - ja ono, ja sve znam, ja džek, ja gazda – a sve fejk. Pojma ti nemaš ni o čemu! O tome se radi! Ni o čemu. I sada si ostao bez jebenog prsta! Vidiš kako si glup!
- Ubit ću te, majkemi, ubit ću te...
- Opet ne paziš kako se izražavaš. Upravo si mi uputio ozbiljnu prijetnju koju shvaćam ozbiljno, toliko ozbiljno da ću te odmah ubiti, jer ne želim da ti ubiješ mene. A mogli smo ostati na malom prstu. – Gugi...
Gugi se lijenim korakom zaputi u dno garaže.
- Ma to se samo tako kaže – poče se vaditi Albert. – Nisam mislio ozbiljno. Neću te ubiti. Nikada nisam ubio nikoga, čak niti dvorišnu mačku.
- Žao mi je, ali ne vjerujem ti... ti si obična pička... platit ćeš nekom bezvrijednom šupku da me smakne u polumračnoj uličici...
- Neću Krvavi, majke mi, neću...
Gugi se, s macolom u rukama, nadvije nad Alberta.
- Reci čiki baj-baj!
Neko vrijeme čuju se mukli udarci maljevanja. Za to vrijeme gledamo krupan kadar Krvavog koji se dosađuje.
- Ajde idemo – napokon reče. – I pocuclaj taj prst do kraja. Nikad se ne zna.
Oba lika prasnuše u smijeh.

(U završnom kadru Krvavi i Gugi odlaze iz garaže snimljeni iz rakursa mrtvog Alberta.)

Muzika za ugođaj: The Centurions-Intoxica


- 08:38 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

29.11.2016., utorak

JOŠ SAMO VEČERAS

 photo katedrala_mala_zps1euaype4.jpg

Još samo večeras

Izmožden od posla legao sam u 19.30h.
Probudio se pola sata prije ponoći,
- prošetao.
Ulice su zaudarale na jeftinu zabavu
i još jeftinije vino.
Mladež je drinkala po parkovima.
Jedna postarija žena
podigla je s tla svog krupnog
i prilično nacvrcanog brkatog muža
te ga čvrsto primila pod ruku.

«Sam si si kriv», naglasila je gledajući me ravno u oči.

Na uglu, kod Varteksa (sadašnjeg Müllera)
taksisti su cimali za rukav Dragu Diklića.

«Nema više pravih Zagrepčanaca
sve sami Turopoljci»,
mudrovao je mali ljigavac Zg taksija.
Sebe je
očigledno
smatrao
pravim Zagrepčancem,
ali bio je običan gad,
bivši krimos, pakšu
dno dna...

Drago na to ništa nije rekao,
no ljigavac je ustrajao s familijarizacijom:

«Malo ste si popevali sa društvom, ne?»

Drago ponovo ništa nije rekao,
nije se čak ni osmjehnuo,
ispustio je nešto kao
mhhhhhhh...
i pogledao na sat.

Na Katedrali je odzvonilo
01.00.

Uspeo sam se Bakačevom.

Neki tip stao je pred vratnice velebnog božjeg hrama
raskrilio ruke, podigao pogled u visinu i glasno zavapio:
OH, BOŽE ZAŠTO SI ME NAPUSTIO?!!!
Zatim je povratio.

Martinje 2010.

Bio sam trijezan već mjesec dana
i nije mi bilo na kraju pameti
da posrnem.

Ušao sam u stan
i natočio si sok od
aronije.

Upalio tv i gledao reprize...



muzika za ugođaj: Drago Diklić, Još samo večeras

- 10:27 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

28.11.2016., ponedjeljak

For times they are changing


Otkako je u penziji bivši partijski sekretar Krvavica, sada biznismen i jedan od najgorljivijih zagovornika neoliberalne doktrine, vrlo vodi računa o svom zdravlju. Dok doručkuje, ne odstupajući ni milimetra od režima prehrane koji su za njega izradili vodeći svjetski nutricionisti, čita medicinske novosti na www.zdravkodren.com. Upravo je saznao dvije zanimljivosti: prvo: polaganim disanjem - svojevrsnom inačicom pranayame - moguće je spustiti dijastolički i sistolički tlak. Ispitanici indijskog doktora Aratija Sood Mahajana tri su mjeseca, dva puta na dan po petnaest minuta vježbali disanje i to na način da šest sekundi dišu na jednu nosnicu, potom na drugu.

"Polagano disanje povećava aktivnost parasimpatčkog živčanog sustava koji regulira krvni tlak".

Ovo valja upamtiti, promrmlja bivši partijski sekretar Krvavica, prinoseći ustima žlicu hruskavih žitarica pomiješanih s malomasnim mlijekom.

Druga zanimljivost koju ovog saznao bivši partijski sekretar Krvavica jest da je srčanim udarom oštećeno tkivo moguće vratiti u funkciju tj. obnoviti ga na način da se u srce ubrizga inekcija neuregulin-1 proteina. Naša tijela sama proizvode neuregulin-1, no čini se da je potrebna veća doza ne bi li se stanice srčanog mišića potakle na umnažanje. Istraživanje su proveli bostonski znanstvenici na glodavcima. Slijedi istraživanje na ljudima.

Valjalo bi investirati u tu priču, pomišlja bivši partijski sekretar Krvavica stavljajući posljednju žlicu hruskavih žitarica u usta, jer investiranje u tu priču znači investiranje u vlastito zdravlje. Nakon doručka odlazi u šetnju aboretumom razmotriti opcije.

-------------------------

U privatnoj gimnastičkoj sali bivšeg partijskog sekretara Krvavice postoji uže za preskakanje, ali ne i beskonačna traka za trčanje ili sobni bicikl. On zna da je preskakanje užeta jedna od najefikasnijih vježbi za topljenje masti. Muškarac od sedamdeset i pet kilograma može izgubiti oko 850 kalorija za jedan sat! (To je dvostruko više no u sat vožnje sobnog bicikla.)

16. srpnja 2018. u jedan i trideset izjutra, dakle točno 100 godina nakon sto su boljševici pogubili carsku familiju Romanovih, cara Nikolu drugog, ženu mu Aleksandru, petoro njihove djece, njihovog liječnika i troje slugu u podrumu neke kuće kraj Ekaterinburga, bivši partijski sekretar Krvavica biti će zadavljen istim tim užetom za preskakanje, potom dekaptiran. Njegova će glava biti nataknuta na kolac i odnijeta na glavni gradski trg sve dok je do kraja ne rastoče crvi.

Vojna hunta generalisimusa Trseka vladat će zemljom idućih deset godina.

muzika za ugođaj: Bob Dylan The Times They Are A Changin' 1964

- 09:15 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

25.11.2016., petak

Aleluja!

 photo dulcic_zpso5cn9mdk.jpg


The reading is from Luke 24
Where Christ returns to his loved ones
I look at the stone apostles
Think that it's alright for some


Marija je kasno stigla doma, oko 2 izjutra. U diskoteci stvari nisu krenule na način koji je priželjkivala. Svukla je sa sebe zadimljenu robu, odložila je u kuhinji, legla na hladan krevet i briznula u plač. Težina osjećaja pritiskala joj je prsa. Gušila se, jecajući, kao malo dijete. – Nitko me neće, a srce mi je veliko kao kuća, tugovala je. – Nepravedni svijete! – optuživala je. – Bitno je oku nevidljivo – posegnula je za stihom, a potom i za papirnatim maramicama na noćnom ormariću. Obrisala je suze, ispuhala nos. – Pa dobro, sutra je novi dan – rekla je odvažno i prkosno kao Scarlett O'Hara, misleći, imam snage za još samo tjedan dana, a onda kaputt, režem žile, gotovo je – So long, farewell, auf Wiedersehen, goodbye! Zaspala je iznurena...

Sat vremena kasnije naglo se prenula. Osjećala je bestjelesno prisustvo u sobi. Nepoznat netko promatrao ju je sa zanimanjem. Potom je sjeo na rub kreveta. Madrac se na tom mjestu uleknuo. Polako se pomakla na drugu stranu. Nije osjećala strah, čak niti nelagodu. Prije svega osjećala je povjerenje. Više od povjerenja – naklonost. Više od naklonosti – želju! Pridigla se na jastuku, odbacila plahtu, zadigla spavaćicu, raširila noge. Toplina, kao da netko užarenim žaračem prolazi u blizini njezinog tijela, počela ju je milovati, lickati čas ovdje, čas ondje, dok se nije spustila niz unutrašnju stranu bedara do venerinog brijega. Marija je prstima raširila velike i male usmine i nešto se kruto i vruće, poput naljudskog uda zabilo u njezino međunožje i rascvalo ondje.
- Ahhhhh – vrisnula je. Godilo je. Bio je to instant užitak koji je rastao kako je rastao ritam «nabijanja», nešto poput rastuće tenzije Ravelovog Bolera – ili recimo to tako: užitak se lijepio na užitak.
- O da, to-to-to, jebi me, jebi me – otimalo joj se s usta, ne bez određene namjere. Njezini susjedi već su je odavno otpisali, nalijepili etiketu i škartirali kao djevicu, staru curu, nerotkinju, u svakom slučaju manje vrijedno postojanje i željela je da ju čuju!
- Jebi me, jebi...
Kada je svršila krik je bio dug, kao da pada u ambis.

Ujutro ju je boljela svaka koščica, no bila je to ugodna bol. Malo se razvlačila po krevetu, leškarila, a potom zadovoljna otišla skuhati čaj. Čekajući da voda zavrije promatrala je ulicu. Četa rimskih vojnika kretala se put Peristila. Ondje će izvesti svoju predstavu za turiste. Na što smo spali! Zemlja konobara i pospremačica, hotelskih animatora, prodavača kineskih suvenira, kič i jeftina zabava... Uzavrelu vodu presula je u bijelu šalicu sa crvenim srcima na kojima je pisalo I love you, i u nju ubacila čaj od orhideje. Kresnuvši radio, u stan se uvukla muzika. Taman je sviralo La Vie En Rose u izvedbi Grace Jones. Dobra stvar. Zapjevušila je. Potom od Madonne - Like A Prayer, Hallelujah od Cohena, Brompton Oratory od Nick Cavea...U odabiru pjesama iščitavala je određenu poruku. Ništa nije slučajno, baš ništa, zar ne?

Šest tjedana kasnije prvi simptomi su bili tu. Kupila je test za trudnoću i potvrdila svoje slutnje. Doista, bila je trudna! Bila je trudna i to je bila dobra vijest. Pače Blagovijest! Uredila se pred psihom, očešljala kosu, napudrala lice, iscrtala obrve, stavila crvenilo na usne, potom odjenula najelegantniju haljinu i pošla niz ulicu. Koračala je ponosno, nadmoćno, pobjedonosno, s osmijehom na licu, kao netko tko zna tajnu. Ušla je u crkvu Gospe od Zdravlja. Neko vrijeme promatrala Dulčićevu fresku Uskrsli Krist, potom zapalila svijeću.
- Ovo će biti iznimno dijete – prošaptala je – jamačno će biti!

muzika za ugođaj: Nick Cave - Brompton Oratory

- 10:36 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

17.11.2016., četvrtak

poetry time

Komparativna književnost

Po pitanju bračnih odnosa i bračne sreće
Carver je eklatantan primjer koliko stvari mogu
poći na loše,
i sve što mogu reći
draga moja, o slatka, Marijana
zvuči kao debela utjeha, jer
daleko smo mi od toga
da se gađamo tanjurima
noževima
lomimo čeljusti
ruke
pijani ležimo u zagrljaju
nekih drugih
manje dobronamjernih
ljudi
dok nam djeca
bježe iz kuće
tražeći sreću
tražeći iste
kao mi

kao mi
iz 1957*

----
Raymond Carver je u lipnju 1957. godine, kao devetnaestogodišnjak oženio šesnaestogodišnju Maryann Burk. Iste godine, u prosincu, rođena je njihova kći, Christine La Rae.


Svjež pristup

Čitajući «Avanture jednog radoznalog čovjeka»
Richarda Feynmana, uviđam:
stvarima valja prići
na svjež, drugačiji način.

Stoga, prišunjam si s leđa
i britvom prerežem
vrat!


Tolerancija


Tolerancija na umjetničku viziju
manja je nego tolerancija na umorstvo, n'es pas?

Pojasnit ću:

Pogledali smo izložbu slika James Tissota,
a potom otišli promatrati kako bičuju crnog roba.

Dok ga je nadzornik šibao
kmica je jaukao od bola.
Sir Pierce Campbell se uzbudio preko mjere,
zadigao mi je haljinu
i svaki put kada bi nadzornik opandrčio kmicu
Sir Pierce Campbell bi mi ga zatjerao do balčaka.
Trajalo je to
dok kmica nije krepao,
a sir Sir Pierce Campbell obilato svršio.
Bila sam na rubu
da doživim orgazam.

Moje ime je Miss Paddington
i sve što govorim je istina, i ništa osim istine
tako mi Bog pomogao!


Yesterday*

dok pišeš prozu
hiperrealistične patnje
bacaju te u delirij
odjednom s plafona kapne ti na glavu
podigneš pogled
kapne u oko
poplava na gornjem katu
potrčiš uz srepenice
lupaš na vrata – ništa
zoveš predstavnika stanara
on se ne javlja
zoveš ga ponovo
i ponovo se ne javlja
zoveš mu ženu
niti ona se ne javlja
za to vrijeme kod tebe curi
kap-kap-kap
stan ti se puni vodom
sve će da potopi
zoveš vatrogasce
policiju
vele
nemoćni smo
to je privatno vlasništvo
na kraju
preuzmeš rizik
provališ
u kadi leš
djevojka se ubila
fenom

---------
*why she have to go I don't know, she wouldn't say


Ja više nemam sjemena da sijem

sjedim u naslonjaču
pred velikim ogledalom
nepomičan
plitka daha

već satima
promatram vlastiti odraz
od samog početka
ustremio sam se na oči
ne skidam pogled
ne trepćem

buljim u to crnilo
zjenice
i zapravo
više ne znam
koji je od nas dvojce
stvarni ja

i sve me lovi neka
tjeskoba
bezrazložan
strah
da je ovo
zamrznuto stanje
u prostoru i vremenu
trajno
poput fotografije
da tu nikakvog
pomaka
više nikada neće biti


And in the end...


sjedio sam na kamenu studencu i gledao u vodu
život je odmicao
dvije trećine su otekle
trebao sam još neki dendijevski projekt za kraj
nešto čime bih zaokružio stvar
nešto veliko
krupan zalogaj
glorijalan izazov
samo što?

oduvijek sam želio kajakom niz Savu, pa Dunavom do Crnog mora
čuo sam da su dvojca pustolova taj pothvat već odradila
nema veze

bacio sam pogled na ruke
ruke su mi bile onemoćale
sasušene od tolikog drkanja
na nepoznate žene
kurve
i svetice
i od sve te jebene umjetnosti
rad u teretani nije dolazio u obzir

a onda sa zadnjom pticom selicom
bljesak spoznaje
u proljeće pedalinom do Istambula!
može li bolje?
pedalin!
noge su mi od rođenja bile lijepe
i snažne
tja što da se krvim
u teretani
gda mogu da pedaliram lagodno, easy, polako
nije li napokon vrijeme da iskoristim svoje darove i prednosti
umjesto da neprestano nadvlađujem svoje nedostatke?
manjkavosti?

praktičnost plovila
mogućnost tende
dovoljno prostora za reklame, sponzore
od pozadi mjesta za naprtnjaču, šator, ašovčić

još mi je trebao suputnik
suvozač
pustolov par ex.

što misliš o ideji
Boris Veličan

Kotač vremena

Sjećam ga se sa te davne zrnate crno-bijele fotografije iz Lapidarija,
stoji pod svijetlima reflektora
mlad, samopouzdan, razbarušene kovrčave kose, u kaputu od tvida
sa uzdignutom, prijetećom šakom nad glavom.
Prava i očekivana slika pjesnika!
Ostavlja pomalo revolucionaran dojam,
zapravo također očekivan i
izvodi recital
prenaglašavajući emocije
baš kako to običavaju činiti ovdašnji pjesnici i
glumci...
Prištave studentice u prvim redovima (buduća intelektualna elita) opčinjeno zure
večeras će ga nedvojbeno smjestiti
u to grotlo požude
pa o tome kasnije napisati
ljubavnu pjesmu prepunu milovanja.
Baš super!

No kotač vremena sve bespoštedno u prah mrvi,
čak i Radmanovi antioksidansi nemoćni su pred tolikom silinom.
Lap odavno ne radi,
kao ni većina diskoteka njegove mladosti
i jučer je evo, višestruko nagrađivani pjesnik navršio 61. godinu!

A danas je već u pohodu na starački dom dr. Franjo Tuđman
gdje poluživom i ne baš produhovljenom publikumu čita stihove iz svoje posljednje knjige
stihove o ratu
o djetinjstvu, o mladenaštvu, o vedrim kupreškim danima...
I dalje ih čita prenaglašeno (no ipak nešto blažim tonom)
nastojeći mrtvom tekstu podariti život.
Potom udvorno zahvaljuje cijenjenom skupu na pažnji
i po povlaštenoj cijeni nudi primjerke s potpisom,
rijetko s posvetom.

Nema u tome ničeg lošeg, tješim se
svi se nastoje provući kroz život
na jednostavniji način.

Zakratko oraspoložena starčad dojma je da se nešto događa i
da netko važan,
njegova ekscelencija Pjesnik, Vaše Blagorođe, Vrhovnik, netko blizak
još uvijek misli na njih..

- 15:21 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>