Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/huc

Marketing

Ma to se samo tako kaže

 photo garage_car_zpsgu1cghqw.jpg

- I veliš sve znaš o tome, Alberte?
- Nego da znam!
- Baš sve?
- Jasno, sve je to tu, u malom prstu.
- U malom prstu?
- Pa, da...
- U malom prstu koje ruke?
- Kako sad koje ruke?
- Lijepo te pitam: koje ruke, lijeve ili desne?
- Desne, naravno.
- Zašto naravno?
- Pa, dešnjak sam.
- To ništa ne znači.
Tajac.
- A da ipak nemaš to u srednjem prstu? Hajde, pokaži mi ga.
- Slušaj Krvavi, kakve su ovo pizdarije? Ne razumijem što hoćeš?
Ponovo tajac.
- Dakle mali prst desne ruke, veliš - Krvavi će onako, više za sebe. – Gugi!
- Da šefe.
- Ajd...
Gugi poskoči, brzim pokretom zgrabi Alberta, načini polugu, svine mu ruku iza leđa i odgrize mali prst desne ruke
- ISUSATI!!!! – krikne Albert.
Gugi odgurne Alberta. Ovaj posrne i padne na tlo.
- ISUSATI-ISUSATI-ISUSATI – u nevjerici izvikuje Albert stišćući ranu ne bi li zaustavio krvarenje.
Gugi posegne za odgriženim prstom u usta, okrene ga i počne cuclati na mjestu gdje izviruje koščica i curi krv.
- I što ćeš sad kada ti Gugi pocucla svu pamet?
- TI NISI NORMALAN – zaurla Albert. – OBOJICA STE LUDI!
- Ideš naokolo, kurčiš se ja ovo - ja ono, ja sve znam, ja džek, ja gazda – a sve fejk. Pojma ti nemaš ni o čemu! O tome se radi! Ni o čemu. I sada si ostao bez jebenog prsta! Vidiš kako si glup!
- Ubit ću te, majkemi, ubit ću te...
- Opet ne paziš kako se izražavaš. Upravo si mi uputio ozbiljnu prijetnju koju shvaćam ozbiljno, toliko ozbiljno da ću te odmah ubiti, jer ne želim da ti ubiješ mene. A mogli smo ostati na malom prstu. – Gugi...
Gugi se lijenim korakom zaputi u dno garaže.
- Ma to se samo tako kaže – poče se vaditi Albert. – Nisam mislio ozbiljno. Neću te ubiti. Nikada nisam ubio nikoga, čak niti dvorišnu mačku.
- Žao mi je, ali ne vjerujem ti... ti si obična pička... platit ćeš nekom bezvrijednom šupku da me smakne u polumračnoj uličici...
- Neću Krvavi, majke mi, neću...
Gugi se, s macolom u rukama, nadvije nad Alberta.
- Reci čiki baj-baj!
Neko vrijeme čuju se mukli udarci maljevanja. Za to vrijeme gledamo krupan kadar Krvavog koji se dosađuje.
- Ajde idemo – napokon reče. – I pocuclaj taj prst do kraja. Nikad se ne zna.
Oba lika prasnuše u smijeh.

(U završnom kadru Krvavi i Gugi odlaze iz garaže snimljeni iz rakursa mrtvog Alberta.)

Muzika za ugođaj: The Centurions-Intoxica



Post je objavljen 30.11.2016. u 08:38 sati.