Marketing
Aleluja!
The reading is from Luke 24
Where Christ returns to his loved ones
I look at the stone apostles
Think that it's alright for some
Marija je kasno stigla doma, oko 2 izjutra. U diskoteci stvari nisu krenule na način koji je priželjkivala. Svukla je sa sebe zadimljenu robu, odložila je u kuhinji, legla na hladan krevet i briznula u plač. Težina osjećaja pritiskala joj je prsa. Gušila se, jecajući, kao malo dijete. – Nitko me neće, a srce mi je veliko kao kuća, tugovala je. – Nepravedni svijete! – optuživala je. – Bitno je oku nevidljivo – posegnula je za stihom, a potom i za papirnatim maramicama na noćnom ormariću. Obrisala je suze, ispuhala nos. – Pa dobro, sutra je novi dan – rekla je odvažno i prkosno kao Scarlett O'Hara, misleći, imam snage za još samo tjedan dana, a onda kaputt, režem žile, gotovo je – So long, farewell, auf Wiedersehen, goodbye! Zaspala je iznurena...
Sat vremena kasnije naglo se prenula. Osjećala je bestjelesno prisustvo u sobi. Nepoznat netko promatrao ju je sa zanimanjem. Potom je sjeo na rub kreveta. Madrac se na tom mjestu uleknuo. Polako se pomakla na drugu stranu. Nije osjećala strah, čak niti nelagodu. Prije svega osjećala je povjerenje. Više od povjerenja – naklonost. Više od naklonosti – želju! Pridigla se na jastuku, odbacila plahtu, zadigla spavaćicu, raširila noge. Toplina, kao da netko užarenim žaračem prolazi u blizini njezinog tijela, počela ju je milovati, lickati čas ovdje, čas ondje, dok se nije spustila niz unutrašnju stranu bedara do venerinog brijega. Marija je prstima raširila velike i male usmine i nešto se kruto i vruće, poput naljudskog uda zabilo u njezino međunožje i rascvalo ondje.
- Ahhhhh – vrisnula je. Godilo je. Bio je to instant užitak koji je rastao kako je rastao ritam «nabijanja», nešto poput rastuće tenzije Ravelovog Bolera – ili recimo to tako: užitak se lijepio na užitak.
- O da, to-to-to, jebi me, jebi me – otimalo joj se s usta, ne bez određene namjere. Njezini susjedi već su je odavno otpisali, nalijepili etiketu i škartirali kao djevicu, staru curu, nerotkinju, u svakom slučaju manje vrijedno postojanje i željela je da ju čuju!
- Jebi me, jebi...
Kada je svršila krik je bio dug, kao da pada u ambis.
Ujutro ju je boljela svaka koščica, no bila je to ugodna bol. Malo se razvlačila po krevetu, leškarila, a potom zadovoljna otišla skuhati čaj. Čekajući da voda zavrije promatrala je ulicu. Četa rimskih vojnika kretala se put Peristila. Ondje će izvesti svoju predstavu za turiste. Na što smo spali! Zemlja konobara i pospremačica, hotelskih animatora, prodavača kineskih suvenira, kič i jeftina zabava... Uzavrelu vodu presula je u bijelu šalicu sa crvenim srcima na kojima je pisalo I love you, i u nju ubacila čaj od orhideje. Kresnuvši radio, u stan se uvukla muzika. Taman je sviralo La Vie En Rose u izvedbi Grace Jones. Dobra stvar. Zapjevušila je. Potom od Madonne - Like A Prayer, Hallelujah od Cohena, Brompton Oratory od Nick Cavea...U odabiru pjesama iščitavala je određenu poruku. Ništa nije slučajno, baš ništa, zar ne?
Šest tjedana kasnije prvi simptomi su bili tu. Kupila je test za trudnoću i potvrdila svoje slutnje. Doista, bila je trudna! Bila je trudna i to je bila dobra vijest. Pače Blagovijest! Uredila se pred psihom, očešljala kosu, napudrala lice, iscrtala obrve, stavila crvenilo na usne, potom odjenula najelegantniju haljinu i pošla niz ulicu. Koračala je ponosno, nadmoćno, pobjedonosno, s osmijehom na licu, kao netko tko zna tajnu. Ušla je u crkvu Gospe od Zdravlja. Neko vrijeme promatrala Dulčićevu fresku Uskrsli Krist, potom zapalila svijeću.
- Ovo će biti iznimno dijete – prošaptala je – jamačno će biti!
muzika za ugođaj: Nick Cave - Brompton Oratory
Post je objavljen 25.11.2016. u 10:36 sati.