Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

28.01.2014., utorak

NEVOLJE SA ZELENIM ISUSOM

photo christ_tattoo_zps0160c827.jpg


Svako je pisanje svinjarija.
- Antonin Artaud


Upoznao sam tu malu u fitness klubu, pozvao sam ju van pa smo pijuckali piće, smijuckali se, bilo je neke kemije i na kraju smo završili u mom stanu.
Tu smo se nastavili smijati, pijuckati piće, a onda smo krenuli u akciju.
- Najviše volim doggy-style – pripomenula je dok sam petljao oko kopče push up grudnjaka koji, znate već, otkriva mnogo ali ipak ne dovoljno.
- I meni se to sviđa – rekao sam i dalje se boreći sa prokletim patentom.
Liznula mi je uvce.
- Molim te, nemoj me dekoncentrirat!
Posegnula je za kopčom i sama riješila stvar.
Na svijetlost dana izronile su dvije sočne bijele dojke. Istog sam trena zaronio u njih. Valjao sam se u milini tih jastuka pokušavajući doći do mlijeka – mama!
Skinula je crne čipkaste gaćice ostavši tek u crnim samostojećim najlonkama koje su kontrirale njezinoj bijeloj puti. Napalio sam se.
- Popipaj me dolje – šapnula je senzualnim glasom – sva sam se navlažila.
Prošao sam prstima kroz kratko podšišane dlake. Doista, bila je mokra kao da je već netko svršio u nju.
- Zbiči mi ga – uzviknula je zadigavši dupe baš onako kako treba.
- Nema frke seko, ćelavi osvetnik prihaja!
Taman sam se spremao uklizati kada sam ga spazio! Isusa! Mislim ne njega osobno, već njegovo lice istetovirano na desnoj lopatici moje nove prijateljice. Srećom izraz lica nije bio golgotno patnički, već nekako neodređen, kao da je zagledan u daljinu na pramcu čamca koji isplovljava na pučinu u Čudesnom ulovu riba. U stvari učinilo mi se da ispod brkova i brade nazirem blag, odobravajuć osmijeh.
Okej, malo Isusa ne bi trebao biti neki problem, pomislio sam prevaljujući kožicu preko glavića.
Uklizao sam i počeo zdušno pumpati.
Isprva je išlo dobro, a onda sam postepeno počeo osjećati nelagodu pred sinom božjim. Onemoćao mi je, sasvim.
- O Kriste – uzviknuo sam nervozno – ovo mi se nikada nije dogodilo!
- Što je, što se događa – upitala je Marita zabrinuto.
- Ništa mala, hajde da popijemo još jedno piće.
Natočio sam Chardonnay iz 1987, zeksali smo i vratili se na posao.
- Zbiči ga pastuše!
- Stiže dobrih 20 cm!
Ugurao sam ga onako gumastog, neodlučnog, kolebljivg i delao dajući sve od sebe. No zeleni Isus i dalje je bio tu, promatrao me je svojim kritičkim okom. Nastojao sam ga ignorirati usredotočivši se na plafon, ali u plafonu nije bilo ničeg seksi. Znam, postoji ljudi koje seksualno privlači Berlinski zid, tj. ono što je ostalo od njega; znam, neke ljude napaljuju nekretnine - ja naprosto nisam jedan od njih. Počeo mi je ponovo padati. Hotimice sam spustio pogled na njenu lopaticu. Ovog puta sin čovječji se podsmjehivao!
Posegnuo sam za pićem.
- Nešto nije u redu sa mnom – upitala je uznemireno.
- Sa tobom je sve u najboljem redu, mala – odvratio sam otpivši dug gutljaj.
Daj da ti pomognem, rekla je i spustila se u podnožje. Osjetio sam kako... Preskočit ću opis oralne opačine i pripomenuti tek da je radila poput krajnje profesionalke. Ponovo mi je skočio do neba.
Hitro se naguzila.
- Stavi mi ga tatice – rekla je.
- A ne, ovog puta nećemo tako – rekao sam svalivši je na desni bok.
Pripio sam se uz nju, zadigao joj nogu, prstima pronašao rasporak, raširio nabrekle usmine te ga zbičio do balčaka.
- Mmmmmmhhh – zadovoljno je zaječala.
Krenulo nas je, zbilja nas je krenulo! Slobodnom rukom mijesio sam joj grudi i čupkao kuglaste vrhove nabreklih bradavica ljubeći pritom divotan gracilni vrat i grickajući slatko majušno uvce. Dolje sam mijenjao ritam izvodeći povremeno one magične kružne pokrete koje žene bacaju u ekstazu. Mumlala je izbezumljeno kao opsjednuta. Sigurnim putem vozio sam ju ka vrhuncu.
- Dođi – rekao sam sjevši na rub kreveta.
Opkoračila me je, zatakao sam ga gledajući je ravno u oči.
Tijela su nam bila usklađena jedno sa drugim i sa čitavim svemirom. Čvrsto sam ju stisnuo i pojačao ritam.
Soba se ispunila mirisom seksa.
Podigao sam ju, pritisnuo uza zid i dovršio posao.
Svršili smo istovremeno. Od eksplozije užitka zatresli su se prozori.


Sjedili smo u slatkoj obmrlosti i zurili u daljinu pušeći cigarete.
- Tko bi rekao - iznenada je progovorila - a imaš tako malen nos!
- Imam malen nos – začudio sam se.
- Mislim imaš normalan nos i vandredno veliku kitu. To je rijetkost.
- To je mit.
- Nije mit već iskustvo.
- Kako god ti veliš.
- Koliko ti je uopće dugačak?
- Ne znam, nikada ga nisam mjerio. U ostalom kako se to mjeri? Čujem da ga neki mjere od šupka.
Prasnula je u smijeh.
- Mnogi!
Pušili smo još malo.
- Jesi li za još jednu vožnju?
- Uvijek, mačak, uvijek!

Poslijepodne je prošlo upravo onako kako je i trebalo proći.


muzika za ugođaj: Edwin Hawkins Singers - Oh Happy Day
- 13:41 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

12.01.2014., nedjelja

300-ti post

photo 6_1_2014_zpseb9394fc.jpg


Hard days night

Vratio se u sitne sate s usranog posla na kojem je crnčio za sinu paru.
Razodjenuo se u kupaonici i odložio stvari na stolac u kuhinji.
Potom se uvukao u krevet, kraj nje.
Oči su mu se polako privikavale na mrak.
Kroz sitne pore roleta uvlačila se svijetlost ulične rasvjete.
Čuo je kako vani prolazi automobil.
Zatim je opet nastupila tišina.
Osluškivao je kako diše.
Polako je počeo nazirati obrise pokućstva.
Okrenuo se na bok i u polumraku pokušao razabrati njezino lice,
no ono mu je neprestano izmicalo.
Što se više naprezao da fiksira njezin lik to je on sve više i više titrao
sve brže mijenjao oblik,
pretapao se iz slike u sliku
kao kakav nestabilan hologram.
Pomisli da je ona sinteza svih žena sa kojima je ikada bio.
Baš luckasta pomisao! Pripisao je to svom umoru.
Kada ju je poljubio u čelo ponovo je postala ona. Samo ona. Njegova žena. Eva.
Okrenuo se na stranu i zaspao.
Bolio ga je svaki prokleti mišić.


Spremnost za nemoral
ili volja za moć prosječnog grabežljivca kroz povijest

nema to nikakve veze s izvrsnošću
sa talentom, genijalnošću, okretnošću,
poduzetništvom, poslovnom intuicijom, mudrom strategijom,
odvažnošću, borbenošću, žilavošću,
zakonom slobodnog tržišta, ponudom i potražnjom,
tehničkom inteligencijom, praktičnom inteligencijom,
uopćeno uzevši – pameću

zlatne poluge u trezoru
i debeli konto na računu
uvijek je obrnuto proporcionalan
količini uloženog nemorala.


Dudl-dudl, mama (fol) nema mlijeka

posljednja istraživanja koja sam proveo sa svojim timom
upućuju na to da djeca
dojena
zamjenskim mlijekom
(na bočicu)
u kasnijoj dobi imaju veću šansu
(oko 63 posto)
da postanu ovisnici o
alkoholu.

Fjodor ili književna utvaranja

ne treba mi Hem
da mi kaže
kako Fitzgerald nije imao pojma o
pisanju
to vidim i sam

no besramno bogati dosita zaslužuju svog Dostojevskog
insajdera, a ne UN promatrača
nadmoćnog Izroda dubokih uvida
koji će ih kirurški precizno
secirati
sloj po
sloj

i zapravo je ironično
/ne zaboravimo: ironija je (uvijek) u očima (izjebanog) promatrača/
što ga uz svu tu silnu lovu
ne mogu kupiti
što ga uz svu tu silnu lovu
ne mogu izmisliti

svog Dostojevskog

bogati.


Osmijeh

kada su okolnosti izuzetno teške
isprintam svoj najbolji osmijeh
sa fotke iz boljih dana
pa ga prelijepim preko usta.

na taj način sprječavam
facijalni grč
i usjeknuće
bora osmijehulja.

u doba površnosti
nitko ne kuži da je lažan.

uglavnom se živi požderu od zavisiti.

ja – pobjednik!


Esencije

i krv i suze i sperma i pljuvačka i znoj pomiješan sa zemljom
bačen kao smrznuta gruda snijega
u moj grob


Prvi zakon menadžera

Tko te gura – taj ti trpa!


Drugi zakon menadžera

Ako želiš pobijediti moraš plesati sa govnarima.


režimi

p
r
o
p
a
d
a
j
u

gnjile kao prezrelo voće na zaboravljenom tlu

mi opstajemo

u pokušaju
da usrećimo
jedno drugo.


Otkiće

U sjeni katedrale
ispisujem najljepše
erotske stihove


Utihnuće

zora je moj mučitelj!
udaljujem se od čovječanstva.
već u pet su ovdje,
čujem ih kroz zidove
mokre, seru
puštaju vodu
hodaju amo-tamo
pristavljaju kafu
tuširaju se
navlače odjeću
uniforme
njihove potpetice odzvanjaju pred mojim vratima
uključuju uređaje
mašine brundaju, bruje, štekću, zuje, brekću...
sve je spremno za taj glup i vulgaran život.

moja rečenica ostaje nedovršena.

gasim kompjuter.
gutam tabletu za smirenje.

probudit ću se oko jedan, u najboljem slučaju u tri poslijepodne.

kvragu, sve je teže dočekati ponoć.
- 17:20 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

07.01.2014., utorak

Malo pečene guzetine

photo tram11_zpsf6b1b840.jpg


Uvijek kada sjednem na pregrijan stolac starog češkog tramvaja sjetim se tog starca.
«Moramo biti zahvalni ZET-u što nam povrh usluge javnog prijevoza nudi i malo pečene guzetine», ustvrdio je namigujući upržen na užarenom sjedalu za invalide.
Kurtoazno smo se nasmiješili, Nadežda i ja. To je bilo dovoljno: osokoljen smiješkom počeo je nizati šalu za šalom, pošalicu za pošalicom, doskočicu za doskočicom, vic za vicem; nizao ih je kao bamije na konac, kao ješku na udice parangala, kao na ne znam što... Bio je jebeni Vojo Šiljak na kokainu! Stvarno mi je išao na jetru.
„Ohoho imam ja tih umotvorina po bilježnicama koliko hoćeš, samo nikoga tko bi pretipkao», pojadao se i dodao „pemzijica malena, kućica šarena.“
Duboko je uzdahnuo.
„Zapravo živim u domu“, priznao je skrušeno.
Nadežda, onako naivna i suosjećajna kakvom ju je Bog dao, a još k tome u duhu novogodišnjih blagdana bila je na rubu da izusti pogrešne riječi. Na vrijeme sam zamijetio što smjera. Stavio sam joj ruku na usta i povukao van doviknuvši starcu:
„Ovdje silazimo, sretan ostatak života.“
„Htjela sam mu pretipkati te viceve“, rekla je Nadažda, u glasu joj se osjećao prijekor.
„Znam srećo, u posljednji tren sam te spriječio da učiniš taj nepromišljeni potez.“
„Zašto to veliš“, začudila se.
„Ma neka se nosi u vražju mater“, prasnuo sam gnušajući se „taj idiot ne zavrjeđuje tri sekunde ičije pažnje.“
„Ju što si đubre bešćutno“, graknula je i bubnula me šakom u rebra.
„Seko, mnogo si gruba“, procvilio sam trljajući mjesto udarca.
„Taj starac je usamljenik koje žudi za malo ljudske pažnje!“
„Taj starac je potrošeni udbaški kurton, Smor, Ivan Smor, ubojica sa dozvolom za ubijanje u pojam; davež, pijavica, napast, emocionalni vampir, štreber koji papagajski repetira plitke prostačke viceve maloumnika; izdanak loze homosapiensa koji se pario sa neandertalcima.“
Pogledala me je u nevjerici.
„Ti to doista misliš?“
„Naravno.“
Fiksirala me onim svojim zelenim očima.
„ Zao si!“
„Nisam uopće“, usprotivio sam se.
„Stvarno ne znam što radim sa tobom“, počela se ozbiljno ljutiti.
Stvar je bila na rubu da sklizne u nepotrebnu svađu. Ukoliko ljudi žele ustrajati u svojim zabludama, to je sasvim u redu sa mnom.
„Ma samo se zekam. Tja, naravno da je on jadan usamljeni starac koji vapi za malo pažnje“, rekao sam pomirljivo sa smiješkom i zagrlio je.
„Ali kada smo već kod toga...“
Skrenuo sam u polumračni haustor, raskopčao kaput i stavio joj ruku na moje usnulo spolovilo
„... ovdje imamo PRAVOG usamljenika koji žudi za malo pažnje.“
Spremno mi je protrljala međunožje. Promeškoljio se.
„Jadničak mali, hoće pusu?“
„Hoce“, rekao sam dječjim glasom.
Raskopčala je šlic, zavukla ruku u gaće i izvadila polutvrdi ud.
„Sad će mama.“, šapnula je i spuznula u podnožje.
Osjetio sam kako mi stišće jaja, oblizuje glavić i potom ga stavlja u topla studenska usta.
Jingle bells, jingle bells, na ulici je projurio božićni tramvaj. Iz njega je treštalo kao iz Pakla.
Radila je znalački, kao prava pravcata profesionalka. Iznova sam se čudio: izgledala je tako milo, nevino, anđeoski, a jednako tako se i ponašala, međutim kada je seks bio u pitanju preobražavala se u pohotnu, nezasitnu ženku što je zbog užitka spremna ići preko svih seksualnih granica društva.
«Siluj me», unijela mi se u lice i ugrizla me za obraz.
Grubo sam ju okrenuo i pritisnuo uza zid. Jednom sam joj rukom začepio usta, a drugom zadigao suknju.
Niz noge joj je curilo kao da je već netko svršio u nju.
«To želiš kučko, ha?»
«Mhmmmm...», otimala se.
Bože, kakvu to idiotsku igru igramo, pomislio sam. To nisam ja.
Odjednom je iz mraka izronio moj dvojnik. Pogledavali smo se dok sam penetrirao.
«Kada se više ne možeš poistovjetiti sa drugim, preostaje ti samo patnja i – okrutnost», izrekao je rečenicu koju ću tek godinama kasnije pročitati u jednoj knjizi.
«Želiš da je ubijem, zar ne?» upitao sam.
«Nije bitno što ja želim, već što ti želiš.»
«Ne sviđa mi se svijet u kojem živimo.»
«Onda je ubij», rekao je dvojnik.
«Možda bih radije da ubijem tebe ušljiva protuho.»
«Pokušaj», nacerio se izazivački.
Navukao sam hlače i nasrnuo na nj s isukanim nožem.
Uhvatio mi je ruku u polugu i vrat dotakao šokerom.
Srušio sam na pod.

Kada sam došao k svijesti iznad sebe sam ugledao zabrinuto Nadeždino lice i reklamu za optičarsku radnju Vidikovac. Teško sam disao.
Pokušao sam izgovoriti rečenicu.
«Sve je u redu, miruj, doživio si grand mal, hitna je na putu», pojasnila mi je što se zbilo.
Bio je to moj prvi grand mal. U proširenom obliku moj um iznova je sabotirao vlastitu sreću.
- 13:10 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

05.01.2014., nedjelja

Umjetnik u gladovanju


na domak cilju photo na_domak_cilju_zps3d652d85.jpg




Umjetnik u gladovanju

vratite mi
Ivu
vratite mi
Nadana
vratite mi ljude
koji kuže spiku

jer

Todi i Tedi
jednostavno ne haju za
umjetnost

a galeristi su bijedna frustrirana prilično beskintna
izrabljujuća sorta od koje mi je više no sartrovski mučno

vratite mi
Ivu
vratite mi
Nadana
ne mogu (i neću) više da kuburim

želudac mi krulji
i muti mi se pred očima

zar da poput Modigliania crknem u sobi
okružen limenkama srdela?

prokleti udbaški stvorovi /gadovi/
dabog da vam potomstvo
do kraja svijeta
untraške
hodalo!
- 23:27 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>