Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

19.02.2014., srijeda

Sjeme sumnje

photo lady_and_smert_zpsa7d9dcf2.jpg

John Wain, ali ne i John Wayne nije u sebi imao trunku zlobe, nije upoznao spletku, zavist, prijetvornost, laž, zlobu, zloću, pohlepu, licemjerje, snobizam..., međutim kada mu je u bolnici nebrigom liječničkog osoblja umrla žena osjetio se izigranim, tada je odlučio postati zao. Dobro, ne baš zao. Više zloban. Pakostan. Pakostan, da, to je riječ. Dalje od toga ipak nije mogao ići. Kada si pola života duša od čovjeka ne možeš samo tako, preko noći postati gad. To se, poput većine stvari, mora vježbati.
Promatrao je svoje lice u ogledalu, popravio rukom zaležanu kosu.
Potom je uzeo telefonski imenik, otvorio ga nasumice i zabio prst.
«Dakle, Regina Spektor», promrmljao je pročitavši «4823551».
Otipkao je broj.
Negdje u centru grada telefon je zvonio... zvonio...zvonio... Umalo je prekinuo vezu kada se javio nervozan ženski glas.
- Da?
Šutio je.
- Tko je?
- Pripazite malo na svog muža – upozorio je ozbiljnim glasom.
- Molim? Tko je to?
- Kažem, pripazite malo na svog muža.
- Tko je to?
- Prijatelj.
Spustio je slušalicu. Tako se valjda osjećaju ubojice, pomislio je obrisavši rukavom košulje orošeno čelo. Prvi put je najteže. Nakon određenog broja čovjek prestane brojiti. Practise makes perfect.
Ponovo je nasumice otvorio telefonski imenik i zabio prst, ovog puta u dno stranice.
Darko Milinović jr., 5669444.
Otipkao je broj.
- Molim – javio se grub glas s jakim ruralnim naglaskom.
Muk.
- Halo, tko je? – žestio se glas.
- Pripazite malo na svoju ženu – progovori napokon hladnim glasom Wain.
- Tko je to?
- Prijatelj.
- Kakav vražji prijatelj – grakne Milinović.
- Kažem, pripazite na svoju ženu. Traga za ljubavlju na krivim mjestima.
Spustio je slušalicu.
U kuhinji je iscijedio limun, dodao dvije žličice šećera i zamiješao osvježavajuć napitak.
Vratio se u dnevni boravak, otpio gutljaj.
-Dakle, Barbara Kopljar Bebić, 7932516.

Sutradan je nastavio sa tom rabotom, neznatno modificirajući dijalog. Aktivnost se vremenom ustobočila kao svakodnevni ritual. Njegovo nastojanje da napakosti urodilo je plodom. Broj bračnih razmirica koje su završile u crnoj kronici samo u prvih mjesec dana udvostručio se. A broj prebijenih, iscipelarenih supruga, broj polomljenih donjih čeljusti, ruku, rebara, broj dlaka u istrgnutom busenju kose, broj modro-crnih masnica i isplakanih suza, zauvijek će ostati nepoznanicom.
Sociolozi i socijalni psiholozi nisu uspjeli ući u trag razlogu porasti obiteljskog nasilja.
Jednog kasnog poslijepodneva u studenom, dok je halapljivo jeo Kentucky Fried Chicken, John Wain se zagutio krupnim, nedovoljno prožvakanim zalogajem.
Statistika se vratila u normalu.

- 14:46 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

18.02.2014., utorak

Čudo u kenjari i svašta nešto

god's hand photo gods_hand.jpg

Čudo u kenjari
(bilješka agenta-provokatora)

Zvrrrrrrrr... zvrrrrrrrr... zvrr.....

«Ej bok, šta ima?»
«Evo čistim govna, pokenjao sam se kraj zahodske šolje.»
«Ma kako ti je to samo pošlo za rukom?»
«Jednostavno mi je došlo.»
«Što ti je došlo? Da ispustiš ciglicu kraj zahodske šolje?»
«Da.»
«Pa, ne vjerujem čovječe! Ti si skroz odlijepio.»
«Nisam. Sjećaš se, Aleister Crowley je rekao: do what thou wilt. Magov naputak slijedile mnoge mega pop-rock zvijezde, od Beatlesa, Zeppelina preko Madonne do Rihanne. Na kraju krajeva kad si vezan za kuću moraš nekako uzdrmati svakodnevicu. Ja to zovem subverzijom unutar svoja četiri zida.»
«I što namjeravaš učiniti s drekom?»
«Nisam siguran.»
«Da ga šikneš kroz prozor, kao u gradovima 17 stoljeća, ali bez upozorenja - ČUVAJ! stiže porcija svježih govana.»
«Ne.»
«Nećeš ga valjda smazati?»
«Situacija je teška, ali ipak ne. Koprofagija me nikada nije pretjerano uzbuđivala, iako je čujem pravi hit u europskim bordelima.»
«A seks sa svinjom?»
«Ne.»
«Petarde u guzicu?»
«Ne.»
«Čak niti žabice?»
«Jok.»
«Možda blagodatna glazura drekićem?»
«Ne.»
«Dobro, u svakom slučaju javi što si odlučio.»
«Važi.»
«Bok.»
«Bok.»

Vuneni prstići

Poželio sam nešto obrezati u poslijeratnoj hrvatskoj, pa sam obrezao rukavice, tj. vunene prstiće na rukavicama, onak na parove razbroj, čisto da se osjetim vojnički-muško. Zatim sam u novom Zagrebu, ili je to bilo u Velikoj gorici, pamćenje me ne služi kao nekoć, što je dobro, pače izvrsno, jer ima li išta blagotvornije za mnemonički mozak od zaborava, ili kako bi rekao jedan francuski pjesnik – ako živim, od zaborava je to! Uh, što sam ono želio reći, ah da, dakle u toj sam Novoj Gorici, na humku počeo kopati grob za vunene prstiće. Bio sam u rupi od pola metra kada je kraj mene iznikao cvijet nalik na krticu i upitao me što činim. Objasnio sam mu da uređujem posljednje počivalište za vunene prstiće.
«Znači sahrana, a?» rekao je i dodao «oduvijek sam želio biti izletnik, ali ne i putnik. Izleti su sasvim dovoljni za cvijetove poput mene. Sjedneš na avion zum-simo mraović zum-tamo milko valent.»
«Bogami, teško te pratim», pripomenuo sam dodavši "jednostavan sam čovjek".
Lagao sam, dakako. Nije mi bilo do književnog razgovora.
Počeo je padati snijeg.
«Sniježi, odoh ja natrag pod zemlju», rekao je cvijet i nestao. «Da samo znaš čega ima dolje!»
Avion je preletio u niskom letu.
Zakopao sam prstiće i pogledao na sat. Bilo je rano i bilo je vrijeme za pivo.
Sjeo sam u birtiju zvučnog imena Zvučko&Zvečka i razmišljao o ljudima koji na krivim mjestima podižu kuće, mjesta, gradove. Njihova pogrešna procjena trajno će odrediti buduće živote; Nietzsche je u pravu, sve postojeće valja zgromiti u prah!
---------------------------------------------

Za to vrijeme zrak u polumraku atelijera postojao je zagušljiv. Na zidovima su počela pomaljati lica prijašnjih vlasnika.
Čim sam ušao osjetio sam se strancem među vlastitim stvarima. Ti me predmeti jednostavno nisu voljeli, niti sam ja volio njih, što je u redu, ne valja se vezati za predmetni svijet.
«Mogao bi nas ponekad osvježiti sa Prontom», pobunila se stara komoda od prababe.
Pridružilo joj se i ostalo pokućstvo.
«Da, možeš li se uopće prisjetiti kada si zadnji puta to učinio», protestirali su.
Polako sam ustao, otvorio litru terpentina i sadržinom zalio sobu. Isto sam učinio sa nitratnim razrjeđivačem.
«Isuse, ti mora da se šališ», vrisnuo je poniklani krevet natopljen lakozapljivim tekućinama.
Kresnuo sam šibicu.

Dva bloka dalje još sam mogao čuti urlike slikarija koje su proždirale mahnite plamteće lubanje.

Bob Linger, istraživač nepoznatih predjela

Jeste li ikada čuli za Boba Lingera?

Bob Linger, istraživač nepoznatih predjela zaradio je atipičnu kožnu bolest u šumama Arizone.
Gnojni čirevi što su praskali po njegovom tijelu širili su mošusni miris, toliko intenzivan, toliko jak da je bio u stanju u krugu od 100 kilometara prizvati baš svako žensko čeljade i od nj načinti raspomamljenu ženku koja je u želji za sjedinjenjem spremna prijeći preko svih seksualnih granica.
Miris je u prah drobio svako ispravno, dobro i kreposno ponašanje.
I tako je Bob Linger, čovjek prosječne vanjštine i prozirne osobnosti - još k tome i nakaradno mjehuričavo čudovište – na seksualnom tržištu postao vrlo tražena roba. Zaplet o kakvom nije mogao sanjati niti u najluđim snovima.

hrvatska 21. stoljeća

sanjao sam
Martina Luthera Kinga, jr.
kako sanja
mlade
hrvatske znanstvenike
talentirane umjetnike
vrsne glazbenike
učitelje
i ostale intelektualne
radnike

svi su čuvali ovce
- dobro se plaća
rekli su im.

za to vrijeme
376 km sjevernije
u Beču su teleportirali fotone
s jedne strane Dunava na drugu.

Dvoranski fantazmi

utromljeno i potišteno srce
katkad pokušavam rasplesati
na spravama za vježbu
škicajući pritom stražnjice
većinom djevojaka prosječne ljepote
što se znoje na orbitreku ili sobnom biciklu
fantazirajući kako će se u nekom trenutku raspući stvarnost
i čitavo se to dvoransko gimnastičko bivstvovanje
survati u solidan porno uradak
ili mjuzikl barem.

Na izvoru tjeskobe

Ponekad miš, ponekad pauk obični, ponekad noćni leptir ili
strizibuba mogu poprimiti dramatične oblike.
Dok pijuckamo piće
polako se upoznajem sa njezinim
strahovima.
238, toliko sam ih, naime, dosad nabrojao.
238! slovima: dvije stotine i trideset osam!
238 strahova koji bi da se nakaleme na moja 72 straha
i dodatno suze Svijet
ukoliko je uzmem
za ženu.

Imam daleko više vrlina no strahova,
ustvrđuje ona između redova
- provjeri.

Odlučujem riskirati.

Godinu dana kasnije.

„Uzimate li ovu ženu za svoju zakonitu suprugu....“
„Da“, spremno velim.
„A vi, uzimate i ovog muškaraca za...“
„Da“ spremno progovori-potvrdi ona
i njena 254 straha.

Slatke li pomisli!

obogatiti se do te mjere da sa lakoćom, u tajnosti kupim
onu jebenu Sedmicu, Pif i Limb
pa u kontrolnim sobama na katu,
okružen opojnim sladokusnim maloljetnicama zrelosnih oblika
ispijajući vrhunski viski sa zlobnim smiješkom
na ogromnom displeju
promatram kukavnu kulturnjačku šank-žgadiju
gdje ostavljaju zadnju kunu u mojoj šugavoj birijetini,
da bi se nakon nekog vremena, teturajući pjani
zaputili
kući
u svoju buđavu samoću

svojim jadnim obiteljima

na samom dnu dna.

pjesnik-akademik 2

100 godina nakon Marinettijeva manifesta prisiljen sam
rezignirano konstatirati:
više života i poetike ima u proizvodnom procesu staklenih pikula
električnih gitara, automobila, chipi-chipsa, zobenih pahuljica
ili kakvog ready-made proizvoda, no u
suvremenom hrvatskom pjesništvu.

muzika za ugođaj:
The White Stripes - 'Seven Nation Army'

- 11:53 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>