Marketing
Čudo u kenjari i svašta nešto
Čudo u kenjari
(bilješka agenta-provokatora)
Zvrrrrrrrr... zvrrrrrrrr... zvrr.....
«Ej bok, šta ima?»
«Evo čistim govna, pokenjao sam se kraj zahodske šolje.»
«Ma kako ti je to samo pošlo za rukom?»
«Jednostavno mi je došlo.»
«Što ti je došlo? Da ispustiš ciglicu kraj zahodske šolje?»
«Da.»
«Pa, ne vjerujem čovječe! Ti si skroz odlijepio.»
«Nisam. Sjećaš se, Aleister Crowley je rekao: do what thou wilt. Magov naputak slijedile mnoge mega pop-rock zvijezde, od Beatlesa, Zeppelina preko Madonne do Rihanne. Na kraju krajeva kad si vezan za kuću moraš nekako uzdrmati svakodnevicu. Ja to zovem subverzijom unutar svoja četiri zida.»
«I što namjeravaš učiniti s drekom?»
«Nisam siguran.»
«Da ga šikneš kroz prozor, kao u gradovima 17 stoljeća, ali bez upozorenja - ČUVAJ! stiže porcija svježih govana.»
«Ne.»
«Nećeš ga valjda smazati?»
«Situacija je teška, ali ipak ne. Koprofagija me nikada nije pretjerano uzbuđivala, iako je čujem pravi hit u europskim bordelima.»
«A seks sa svinjom?»
«Ne.»
«Petarde u guzicu?»
«Ne.»
«Čak niti žabice?»
«Jok.»
«Možda blagodatna glazura drekićem?»
«Ne.»
«Dobro, u svakom slučaju javi što si odlučio.»
«Važi.»
«Bok.»
«Bok.»
Vuneni prstići
Poželio sam nešto obrezati u poslijeratnoj hrvatskoj, pa sam obrezao rukavice, tj. vunene prstiće na rukavicama, onak na parove razbroj, čisto da se osjetim vojnički-muško. Zatim sam u novom Zagrebu, ili je to bilo u Velikoj gorici, pamćenje me ne služi kao nekoć, što je dobro, pače izvrsno, jer ima li išta blagotvornije za mnemonički mozak od zaborava, ili kako bi rekao jedan francuski pjesnik – ako živim, od zaborava je to! Uh, što sam ono želio reći, ah da, dakle u toj sam Novoj Gorici, na humku počeo kopati grob za vunene prstiće. Bio sam u rupi od pola metra kada je kraj mene iznikao cvijet nalik na krticu i upitao me što činim. Objasnio sam mu da uređujem posljednje počivalište za vunene prstiće.
«Znači sahrana, a?» rekao je i dodao «oduvijek sam želio biti izletnik, ali ne i putnik. Izleti su sasvim dovoljni za cvijetove poput mene. Sjedneš na avion zum-simo mraović zum-tamo milko valent.»
«Bogami, teško te pratim», pripomenuo sam dodavši "jednostavan sam čovjek".
Lagao sam, dakako. Nije mi bilo do književnog razgovora.
Počeo je padati snijeg.
«Sniježi, odoh ja natrag pod zemlju», rekao je cvijet i nestao. «Da samo znaš čega ima dolje!»
Avion je preletio u niskom letu.
Zakopao sam prstiće i pogledao na sat. Bilo je rano i bilo je vrijeme za pivo.
Sjeo sam u birtiju zvučnog imena Zvučko&Zvečka i razmišljao o ljudima koji na krivim mjestima podižu kuće, mjesta, gradove. Njihova pogrešna procjena trajno će odrediti buduće živote; Nietzsche je u pravu, sve postojeće valja zgromiti u prah!
---------------------------------------------
Za to vrijeme zrak u polumraku atelijera postojao je zagušljiv. Na zidovima su počela pomaljati lica prijašnjih vlasnika.
Čim sam ušao osjetio sam se strancem među vlastitim stvarima. Ti me predmeti jednostavno nisu voljeli, niti sam ja volio njih, što je u redu, ne valja se vezati za predmetni svijet.
«Mogao bi nas ponekad osvježiti sa Prontom», pobunila se stara komoda od prababe.
Pridružilo joj se i ostalo pokućstvo.
«Da, možeš li se uopće prisjetiti kada si zadnji puta to učinio», protestirali su.
Polako sam ustao, otvorio litru terpentina i sadržinom zalio sobu. Isto sam učinio sa nitratnim razrjeđivačem.
«Isuse, ti mora da se šališ», vrisnuo je poniklani krevet natopljen lakozapljivim tekućinama.
Kresnuo sam šibicu.
Dva bloka dalje još sam mogao čuti urlike slikarija koje su proždirale mahnite plamteće lubanje.
Bob Linger, istraživač nepoznatih predjela
Jeste li ikada čuli za Boba Lingera?
Bob Linger, istraživač nepoznatih predjela zaradio je atipičnu kožnu bolest u šumama Arizone.
Gnojni čirevi što su praskali po njegovom tijelu širili su mošusni miris, toliko intenzivan, toliko jak da je bio u stanju u krugu od 100 kilometara prizvati baš svako žensko čeljade i od nj načinti raspomamljenu ženku koja je u želji za sjedinjenjem spremna prijeći preko svih seksualnih granica.
Miris je u prah drobio svako ispravno, dobro i kreposno ponašanje.
I tako je Bob Linger, čovjek prosječne vanjštine i prozirne osobnosti - još k tome i nakaradno mjehuričavo čudovište – na seksualnom tržištu postao vrlo tražena roba. Zaplet o kakvom nije mogao sanjati niti u najluđim snovima.
hrvatska 21. stoljeća
sanjao sam
Martina Luthera Kinga, jr.
kako sanja
mlade
hrvatske znanstvenike
talentirane umjetnike
vrsne glazbenike
učitelje
i ostale intelektualne
radnike
svi su čuvali ovce
- dobro se plaća
rekli su im.
za to vrijeme
376 km sjevernije
u Beču su teleportirali fotone
s jedne strane Dunava na drugu.
Dvoranski fantazmi
utromljeno i potišteno srce
katkad pokušavam rasplesati
na spravama za vježbu
škicajući pritom stražnjice
većinom djevojaka prosječne ljepote
što se znoje na orbitreku ili sobnom biciklu
fantazirajući kako će se u nekom trenutku raspući stvarnost
i čitavo se to dvoransko gimnastičko bivstvovanje
survati u solidan porno uradak
ili mjuzikl barem.
Na izvoru tjeskobe
Ponekad miš, ponekad pauk obični, ponekad noćni leptir ili
strizibuba mogu poprimiti dramatične oblike.
Dok pijuckamo piće
polako se upoznajem sa njezinim
strahovima.
238, toliko sam ih, naime, dosad nabrojao.
238! slovima: dvije stotine i trideset osam!
238 strahova koji bi da se nakaleme na moja 72 straha
i dodatno suze Svijet
ukoliko je uzmem
za ženu.
Imam daleko više vrlina no strahova,
ustvrđuje ona između redova
- provjeri.
Odlučujem riskirati.
Godinu dana kasnije.
„Uzimate li ovu ženu za svoju zakonitu suprugu....“
„Da“, spremno velim.
„A vi, uzimate i ovog muškaraca za...“
„Da“ spremno progovori-potvrdi ona
i njena 254 straha.
Slatke li pomisli!
obogatiti se do te mjere da sa lakoćom, u tajnosti kupim
onu jebenu Sedmicu, Pif i Limb
pa u kontrolnim sobama na katu,
okružen opojnim sladokusnim maloljetnicama zrelosnih oblika
ispijajući vrhunski viski sa zlobnim smiješkom
na ogromnom displeju
promatram kukavnu kulturnjačku šank-žgadiju
gdje ostavljaju zadnju kunu u mojoj šugavoj birijetini,
da bi se nakon nekog vremena, teturajući pjani
zaputili
kući
u svoju buđavu samoću
svojim jadnim obiteljima
na samom dnu dna.
pjesnik-akademik 2
100 godina nakon Marinettijeva manifesta prisiljen sam
rezignirano konstatirati:
više života i poetike ima u proizvodnom procesu staklenih pikula
električnih gitara, automobila, chipi-chipsa, zobenih pahuljica
ili kakvog ready-made proizvoda, no u
suvremenom hrvatskom pjesništvu.
muzika za ugođaj:
The White Stripes - 'Seven Nation Army'
Post je objavljen 18.02.2014. u 11:53 sati.