Marketing
300-ti post
Hard days night
Vratio se u sitne sate s usranog posla na kojem je crnčio za sinu paru.
Razodjenuo se u kupaonici i odložio stvari na stolac u kuhinji.
Potom se uvukao u krevet, kraj nje.
Oči su mu se polako privikavale na mrak.
Kroz sitne pore roleta uvlačila se svijetlost ulične rasvjete.
Čuo je kako vani prolazi automobil.
Zatim je opet nastupila tišina.
Osluškivao je kako diše.
Polako je počeo nazirati obrise pokućstva.
Okrenuo se na bok i u polumraku pokušao razabrati njezino lice,
no ono mu je neprestano izmicalo.
Što se više naprezao da fiksira njezin lik to je on sve više i više titrao
sve brže mijenjao oblik,
pretapao se iz slike u sliku
kao kakav nestabilan hologram.
Pomisli da je ona sinteza svih žena sa kojima je ikada bio.
Baš luckasta pomisao! Pripisao je to svom umoru.
Kada ju je poljubio u čelo ponovo je postala ona. Samo ona. Njegova žena. Eva.
Okrenuo se na stranu i zaspao.
Bolio ga je svaki prokleti mišić.
Spremnost za nemoral
ili volja za moć prosječnog grabežljivca kroz povijest
nema to nikakve veze s izvrsnošću
sa talentom, genijalnošću, okretnošću,
poduzetništvom, poslovnom intuicijom, mudrom strategijom,
odvažnošću, borbenošću, žilavošću,
zakonom slobodnog tržišta, ponudom i potražnjom,
tehničkom inteligencijom, praktičnom inteligencijom,
uopćeno uzevši – pameću
zlatne poluge u trezoru
i debeli konto na računu
uvijek je obrnuto proporcionalan
količini uloženog nemorala.
Dudl-dudl, mama (fol) nema mlijeka
posljednja istraživanja koja sam proveo sa svojim timom
upućuju na to da djeca
dojena
zamjenskim mlijekom
(na bočicu)
u kasnijoj dobi imaju veću šansu
(oko 63 posto)
da postanu ovisnici o
alkoholu.
Fjodor ili književna utvaranja
ne treba mi Hem
da mi kaže
kako Fitzgerald nije imao pojma o
pisanju
to vidim i sam
no besramno bogati dosita zaslužuju svog Dostojevskog
insajdera, a ne UN promatrača
nadmoćnog Izroda dubokih uvida
koji će ih kirurški precizno
secirati
sloj po
sloj
i zapravo je ironično
/ne zaboravimo: ironija je (uvijek) u očima (izjebanog) promatrača/
što ga uz svu tu silnu lovu
ne mogu kupiti
što ga uz svu tu silnu lovu
ne mogu izmisliti
svog Dostojevskog
bogati.
Osmijeh
kada su okolnosti izuzetno teške
isprintam svoj najbolji osmijeh
sa fotke iz boljih dana
pa ga prelijepim preko usta.
na taj način sprječavam
facijalni grč
i usjeknuće
bora osmijehulja.
u doba površnosti
nitko ne kuži da je lažan.
uglavnom se živi požderu od zavisiti.
ja – pobjednik!
Esencije
i krv i suze i sperma i pljuvačka i znoj pomiješan sa zemljom
bačen kao smrznuta gruda snijega
u moj grob
Prvi zakon menadžera
Tko te gura – taj ti trpa!
Drugi zakon menadžera
Ako želiš pobijediti moraš plesati sa govnarima.
režimi
p
r
o
p
a
d
a
j
u
gnjile kao prezrelo voće na zaboravljenom tlu
mi opstajemo
u pokušaju
da usrećimo
jedno drugo.
Otkiće
U sjeni katedrale
ispisujem najljepše
erotske stihove
Utihnuće
zora je moj mučitelj!
udaljujem se od čovječanstva.
već u pet su ovdje,
čujem ih kroz zidove
mokre, seru
puštaju vodu
hodaju amo-tamo
pristavljaju kafu
tuširaju se
navlače odjeću
uniforme
njihove potpetice odzvanjaju pred mojim vratima
uključuju uređaje
mašine brundaju, bruje, štekću, zuje, brekću...
sve je spremno za taj glup i vulgaran život.
moja rečenica ostaje nedovršena.
gasim kompjuter.
gutam tabletu za smirenje.
probudit ću se oko jedan, u najboljem slučaju u tri poslijepodne.
kvragu, sve je teže dočekati ponoć.
Post je objavljen 12.01.2014. u 17:20 sati.