Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

28.09.2011., srijeda

ZLATNA PTICA

guzica dijane n

- De si bre majstore – reče Remo stojeći na vratima, držeći u ruci bocu Ribara.

U atelijer mi navraćaju svakojaki čudaci. Neki mi poziraju, neke kasnije naslikam po sjećanju, sa nekima popričam, neki su željni vlastitog glasa, sa nekima pijem, sa nekima zasviram...
Remo je ciganin obuzet poezijom Charlesa Bukowskog. U slobodno vrijeme (kada nema detektivskog posla) prevodi njegove poeme. Životna mu je misija, kaže, približiti Bukowskog romskoj zajednici. Pošto zna da i ja volim Buka ponekad navrati po mišljenje ili savjet. Ja mu intelektualne usluge naplaćujem u naturi. Ispočetka je donosio neki grozan kiseliš iz rinfuze pretočen u bocu francuskog Chardonnaya. Remo, rekoh mu, ovo neće ići, podvaljuješ mi 'ladan hamburger pod ćevape. Donesi mi barem Ribara.
- Uuuuuuu ovo je SEXY – uzvikne on gledajući sliku na kojoj upravo radim te ustvrdi – HUC TI SI GENIJALAC!
- Znam – rekoh – no problem s genijalnošću je u tome da taman kad joj se približiš uvidiš sav sjaj svog kretenizma. I onda jope iz početka.
- Ne razumem al ne mari – prdne i zavali se u fotelju. – Nego evo nova pesma. Radio sam cele noći. Skroz sam ispizdeo na žvice. Čitaj.

ZLATNA PTICA

imam zlatnu pticu u srcu
i oć da mi zbriše
ali ja mu nedam
kaže m
ostani unutra, ne moš da izađš
neću da t vide
imam zlatnu pticu u srcu
i oće da zbriše
ali ja mu dam malo šljive, malo loze i popušim ceo pak
pa se smiri
i onda ona kurva Đuzela nezna da je on tamo
i nezna ona pizda Aki
a nezna ni Jaca ni Macca ni onaj Faca
ne zna milicija
ne zna žena ne zna deca
nezna niko

imam zlatnu pticu u srcu
i oć da mi zbriše
al ja sam opak
dreknem
oć'š da me sjebeš pizdatimaterina?
oć'š da mi pokvariš šverc cigara?
oć's da izgubim smetlište u Trstu?
imam zlatnu pticu
i oće da zbriše
ali ne može da me sjebe
imam ja kliker
kad svi zaspu
pustim je da leti zeru
potražim pivu u frižderu
ne budi tužna pticom zlatna, kažem
ja znam da si tu
a sad briši natrag
u svoj kavez
tamo ona peva malo
i ja zaspem
i ona zaspe
i tako spavamo zajedno
i to je baš gala
dođe čoveku da se srce raspukne
od te pesme i svega toga
i da suze krenu niz lice
ali Remo nikada ne plače
a plačeš li ti?

BLUEBIRD

there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I'm too tough for him,
I say,
stay down, do you want to mess
me up?
you want to screw up the
works?
you want to blow my book sales in
Europe?
there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I'm too clever, I only let him out
at night sometimes
when everybody's asleep.
I say, I know that you're there,
so don't be
sad.
then I put him back,
but he's singing a little
in there, I haven't quite let him
die
and we sleep together like
that
with our
secret pact
and it's nice enough to
make a man
weep, but I don't
weep, do
you?

by Charles Bukowski
- 15:31 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

26.09.2011., ponedjeljak

Prijepodnevni tijek misli

politika je kurva

uhvatili su ga i optužili da je curicama pokazivao pimpek
on se branio time da nije pokazivao pimpek već hrenovke

i doista u njegovom baloneru nađoše deset paketića hrenovki
nekima je istekao rok i užasno su smrdjele

poslaše ga na psihijatrijsko vještačenje.
on reče psihijatru da je jednostavno takav, da voli djevojčicama pokazivati hrenovke
ali ne samo hrenovke
već i druge stvari
banane, brancine, srdele, kukuruz, krastavce, tikvice,
ponekad čak i taj divni ljubičasti patliđan
možda je bio malo čudan no
u svim ostalim kategorijama društvenog života normalno je funkcionirao,
bio je čak natprosječne inteligencije
i psihijatar nije znao što da misli o tome.
na prvostupanjskom sudu osudiše ga na 2 godine uvjetno uz obavezan psihoterapijski tretman i društveno koristan rad.
odvjetnik ga savjetova da uloži žalbu,
nikoga on nije ugrozio (niti fizički niti psihički) time što je pokazivao hrenovku,
običnu HRENOVKU!
moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada se čovjeku priječi da ide naokolo i pokazuje što god ga volja! hoćemo li možda u zatvor poslati sve tezgare?
moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada premijerka proziva televizijskog snimatelja zbog majice na kojoj piše
ne trebam seks, vlada me jebe svaki dan
i kada dan kasnije isti dobije otkaz na komercijalnoj televiziji
hej, komercijalnoj televiziji!
moramo se zapitati što se događa sa našim društvom kada...
- dobar dan, voznu kartu molim!
- nije pitanje imam li voznu kartu ja, već imaš li je ti!
moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom...
lude misli opsjedaše me dok sam se vozio tramvajem br.7 prema atelijeru.
izađoh stanicu prije da kupim tekući b-vitamin i malo se smirim.
prolazeć' kraj crkve Marijinoga uznesenja pomislih kako već dugo nisam bio u Božjoj kući.
uđoh. unutra je bilo ugodno s obzirom na vanjskih 33 C te sjedoh na klupicu.
crkva je bila prazna. samo nekolicina starih baba, tih ogavnih lizačica oltara čija zloba uskoro dolazi na naplatu
pssss...otvorio sam limenku i nazdravio Isusu,
respect stari, rekoh
no i dalje me mučilo pitanje pokazivača hrenovki
što svećenik misli o tome, kopkalo me
ušao sam u ispovjedaonicu.
oče
reci sine moj
sanja sam noćas Krishnu, rekoh
gadno, reče on
gadno rekoh ja
i, upita on
pokazao mi je hrenovku.
auuuuuu
ne govorim metaforički, rekoh, stvarno mi je pokazao hrenovku
auuuuuu
znači gadno
gadno, sine moj
i onda mi je rekao: idi u prvi supermarket, kupi hrenovku stani pred školu te učini isto što i ja.
i?
učinio sam to!
ne valja sine moj, ne valja!
ne?
veliki grijeh, veliki grijeh... ako već moraš nešto pokazivati pokaži onu stvar kako već priliči pravom muškarcu
pimpek?
da sine, pimpek... i nije važno kakav je, samo ga pokaži
pa zar to nije grijeh
jest sine, grijeh, ali manji je grijeh pokazati pimpek nego hrenovčicu.
oče, jeste li sigurni?
sasvim, ja to činim svaki dan. želiš ga možda vidjeti?
pa sad kad sam već tu, što ne
svećenik podigne mantiju i pokaza mi brancina.
oh, pardon, reče, ne znam otkud ovo tu. baci ribu na pod i snažno ju šutne nogom. potom izvadi pimpek. bio je dugačak i velik. glave ljubičaste kao patliđan.
dobar je rekoh.
i ja to mislim sine moj, kada se ukruti čvrst je kao batina. njime omekšam junetinu dok ju pripremam na saft. želiš li me možda gledati dok masturbiram?
ne hvala, oče
još nešto sine moj?
ništa više.
onda pax vobiscum
six pack, uzvratih ja.
izađoh smeteniji no što uđoh. nisam očekivao ovakav rasplet, tj. zaplet. zaplet ili rasplet? tko zna, uglavnom trebao sam još jedno pivo. vratih se natrag u trgovinu i maznuh pivkana odmah kod frižidera.
u atelijeru stvari počeše dobivati smisao.
istiskao sam umbra-smeđu na paletu kada netko strogo zakuca na vrata...

(ostatak pročitajte u tiskanom izdanju)
- 13:36 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

19.09.2011., ponedjeljak

LAKA LOVA

mesalina

običava nam plaćati 300 kuna
da sjedimo tamo
na sofi
i promatramo
kako kara svoju ženu
svake nedjelje u pet poslijepodne.

ti kučko, govori joj, ti usrana kučko
sada ću te naučiti pameti.
veže je za krevet i pošteno joj ispraši tur
bičem za konje.
zatim je jebe
rukom
nogom
i ostalim seksualnim rekvizitima iz svoje pozamašne kolekcije.
čini se da joj se to sviđa.

promatram to, taj egzibicionarij
pijuckajući limenku pive koju ponesem sa sobom
i nastojim ostati emocionalno distanciran
ne zaboravi Huc, kažem u mislima
ti si intergalaktički špijun Jon Bor, pravim imenom Bip Tulip
ovdje si tek da prikupiš što je moguće više podataka o ljudima i njihovim običajima.
ovo te se uopće ne tiče.

ohhhhhhh.... moj poslodavac ispusti govno na nos svoje zakonite.

ahhhhhhh... reče ona kao da joj se i to sviđa.

ostani priseban, Jon Bore, pravim imenom Bip Tulipe
ponavljam, ovo te se uopće ne tiče!
- 08:15 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

13.09.2011., utorak

U DOBROM RASPOLOŽENJU

debeli
(prostorno-vremenska poruka za Michelangela nakon dvije boce francuskog Cabernet souvignona)

bolje ovdje (tulum tajni)
jesti iće i piti ovo
božansko piće
neg' u buđavom podrumu
klesati
kameno biće.

kapetanov dnevnik, zvjezdani nadnevak 13.09.2011.

pjesma za ugođaj:
- 20:32 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

08.09.2011., četvrtak

NOVI RADOVI GENERALA ANTONIUSA GOTOVSA

gotovs_01

- Život se kreće u etapama. U jednom si trenutku heroj, u drugom zločinac... u jednom general, u drugom slikar... u jednom grešnik u drugom svetac... u trećem tko zna? Tako to ide... – sumira dosadašnji životni put general Antonius Gotovs u svojoj Haškoj ćeliji okružen slikama koje je naslikao u posljednjih deset godina.

- Slikarstvo me opušta i produžuje mi život, barem se nadam, s obzirom da još imam dosta za guljenje - kaže smijući se i domeće - Doista, slikari ukoliko prežive određene krizne godine, a za svakog slikara ta je granica osobna, većinom dožive duboku starost.

gotovs_02.jpg

O sklonosti prema slikarstvu

- Oduvijek sam volio slikarstvo, ali na način na koji se voli ljubavnica – tajno. Sredina u kojoj sam odrastao razapela bi me na križ da sam to nekome spomenuo. Tamo je slikarstvo discipina za kržljavce, slabiće, osobe druge spolne orijentacije... No sve i da sredina nije bila tako neplodna i omalovažavajuća za umjetnika ne bih postao slikar. U prvoj trećini života bio sam izrazito materijalan, tjelesan tip: volio sam sport, žene, oružje...

gotovs_04

O uzorima

- Pa možemo reći da na moj slikarski razvoj prilično utjecala Haška škola. Šalim se, naravno ali u svakoj šali ponešto istine. Kao pravi mediteranac preferiram mediteransko slikarstvo: obožavam Caravaggia, njegov naturalizam, posebno njegove mrtve prirode, Canalettove venecijanske prizore, Tiepolove alegorijske slike, Velasquezove portrete... Archimboldov humor mi je drag, ali on nije mediteranac.

gotovs_05

O slikarskom uspjehu

- Naravno da mi je drago što na tržištu umjetnina moje slike postižu dobru cijenu, no još me više usrećuje što neprestano nailazim na priznanje struke. Od prvih pokušaja, portret generala Periljka i vojnika Šnicle pa na ovamo, napredovao sam do stupnja kada se mogu deklarirati kao slikar, a da to ne zvuči kao lakrdijaško razmetanje glupošću.

gotovs_08

O slikarskom putu generala Gotovsa rekli su:

- Naravno da mi je žao. Kazna od dvadeset i četiri godine je drakonska i politički motivirana, no netko je morao odgovarati za Šupkove i Trumanove planove raseljavanja Hazarskog življa na prostorima oko Kaspijskog jezera. Ipak stvar treba sagledati i sa vedre strane: u ovoj bitci izgubili smo generala, no kakvog smo samo slikara dobili!

Afrodizije Ohjoj, sudac pokajnik

gotovs_10

Na marginama i centru suvremene umjetnosti, širokoj i šarenoj umjetničkoj sceni, na horizontima mlade europske umjetnosti, pojava generala-slikara predstavlja jedinstven događaj u tom kreativnom zajedništvu i valja ga promatrati (valorizirati) u antropološko-ginantropskom kontekstu. Vidimo da je on zapravo središnja struktura, ne samo europskog, već i svjetskog ruhsata.

dr.Zid, povjesničar umjetnosti i književnik, kustos galerije Morbidus

gotovs_07

Pozdravljam generalovu kvalitativnu promjenu, bolje slikar nego general. Slikari zamjećuju lijepo i stvaraju lijepo. Generali sa svojim vojskama samo nagrđuju naličje svijeta. Pod makjavelističkom krinkom da (viši) cilj opravdava sredstvo oni opravdavaju svoje rušilačke pohode zaboravljajući jednostavnu Kristovu poruku: ono što učiniš drugome učinio si meni.
I o tome nema nikakvog diskursa.

Abi Dabi, student prometnog fakulteta
- 10:35 - Vox popljuvi (8) - Printaj me nježno - #

01.09.2011., četvrtak

OUT OF XANAX

Odeš na godišnji i bogovi ti budu naklonjeni, sve nekako bude ok, more, vrijeme, žena, djeca, ljudi koje susrećeš, kratka poznanstva koja ostvaruješ i zapravo se sasvim dobro i ugodno osjećaš – na javi. Jer kada legneš – ma koliko bio iscrpljen – imaš noćne more. Tvoja sposobnost lucidnog sanjanja i upravljanja snovima koju si imao tijekom prijašnjih godina nekako se istrošila i sada si u nemilosti vlastitog mozga. A on je izgleda spreman na sve.

Sinoć si legao oko tri sata. U snovima te dočekao serijski ubojica što čereći ljude i dijelove njihovih tijela, šake i torzo, balzamirane nekom crnom smolom nalik na asfaltnu osnovu za bakropis ostavlja ovješene po granama drveća u šumi. Čitavo Zagorje stepi. Potraga za okrutnim eliminatorom bezuspješna je.

Budiš se mokar i pripaljuješ cigaretu.
No taj san je ništa u odnosu na onaj koji će uslijediti.

Gradiš kuću za odmor na osami, na mjestu gdje vlada neko meditativno ozračje i tek što si legao odmoriti se na tvoj prozor započinju kucati ljudi s kojima si pohađao osnovnu i srednju školu, ljudi s kojima nikada nisi imao ništa zajedničko. Čak si prema njima gajio svojevrsni mladenački prijezir i uzevši u obzir da se ljudi ne mijenjaju, da su im životi predvidljivi kao putanje nebeskih tijela izbjegao si sve maturalne obljetnice do sada da ih iznova ne počneš prezirati, ovog puta zrelim srednjovječnim prijezirom.
Kako bilo, sada su svi oni tu i od tebe potražuju alat. Postaje živo. Prava vreva.
Bok Huc, ne sjećaš me se, J.T. zajedno smo išli u srednju, možeš li mi posuditi frezu?
Hej Huc, to sam ja G.T., ma sjećaš se, išli smo zajedno u sedmi B, imaš možda miješalicu za beton?
Eeeee, di si Huc, čuj trebam francuski ključ...
... ispitivač... motorku... škrip... imbus br.6... križni šerafnciger... ubodnu pilu... hilticu...

Budiš se naglo, prestravljen.
Nalakćen na prozor ponovo pripaljuješ cigaretu.
Sviće iznad Biokova. Još jedna kratka noć, pomišljaš. Na moru bonaca.
Opori okus sna jači je od okusa cigarete. Ničim ga nećeš uspjeti isprati barem polovicu dana.
Uvijek nešto, prokomentiraš u mislima to začudno interferirajuće dvostruko bivstovanje.
- 18:46 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>