Marketing
NOVI RADOVI GENERALA ANTONIUSA GOTOVSA
- Život se kreće u etapama. U jednom si trenutku heroj, u drugom zločinac... u jednom general, u drugom slikar... u jednom grešnik u drugom svetac... u trećem tko zna? Tako to ide... – sumira dosadašnji životni put general Antonius Gotovs u svojoj Haškoj ćeliji okružen slikama koje je naslikao u posljednjih deset godina.
- Slikarstvo me opušta i produžuje mi život, barem se nadam, s obzirom da još imam dosta za guljenje - kaže smijući se i domeće - Doista, slikari ukoliko prežive određene krizne godine, a za svakog slikara ta je granica osobna, većinom dožive duboku starost.
O sklonosti prema slikarstvu
- Oduvijek sam volio slikarstvo, ali na način na koji se voli ljubavnica – tajno. Sredina u kojoj sam odrastao razapela bi me na križ da sam to nekome spomenuo. Tamo je slikarstvo discipina za kržljavce, slabiće, osobe druge spolne orijentacije... No sve i da sredina nije bila tako neplodna i omalovažavajuća za umjetnika ne bih postao slikar. U prvoj trećini života bio sam izrazito materijalan, tjelesan tip: volio sam sport, žene, oružje...
O uzorima
- Pa možemo reći da na moj slikarski razvoj prilično utjecala Haška škola. Šalim se, naravno ali u svakoj šali ponešto istine. Kao pravi mediteranac preferiram mediteransko slikarstvo: obožavam Caravaggia, njegov naturalizam, posebno njegove mrtve prirode, Canalettove venecijanske prizore, Tiepolove alegorijske slike, Velasquezove portrete... Archimboldov humor mi je drag, ali on nije mediteranac.
O slikarskom uspjehu
- Naravno da mi je drago što na tržištu umjetnina moje slike postižu dobru cijenu, no još me više usrećuje što neprestano nailazim na priznanje struke. Od prvih pokušaja, portret generala Periljka i vojnika Šnicle pa na ovamo, napredovao sam do stupnja kada se mogu deklarirati kao slikar, a da to ne zvuči kao lakrdijaško razmetanje glupošću.
O slikarskom putu generala Gotovsa rekli su:
- Naravno da mi je žao. Kazna od dvadeset i četiri godine je drakonska i politički motivirana, no netko je morao odgovarati za Šupkove i Trumanove planove raseljavanja Hazarskog življa na prostorima oko Kaspijskog jezera. Ipak stvar treba sagledati i sa vedre strane: u ovoj bitci izgubili smo generala, no kakvog smo samo slikara dobili!
Afrodizije Ohjoj, sudac pokajnik
Na marginama i centru suvremene umjetnosti, širokoj i šarenoj umjetničkoj sceni, na horizontima mlade europske umjetnosti, pojava generala-slikara predstavlja jedinstven događaj u tom kreativnom zajedništvu i valja ga promatrati (valorizirati) u antropološko-ginantropskom kontekstu. Vidimo da je on zapravo središnja struktura, ne samo europskog, već i svjetskog ruhsata.
dr.Zid, povjesničar umjetnosti i književnik, kustos galerije Morbidus
Pozdravljam generalovu kvalitativnu promjenu, bolje slikar nego general. Slikari zamjećuju lijepo i stvaraju lijepo. Generali sa svojim vojskama samo nagrđuju naličje svijeta. Pod makjavelističkom krinkom da (viši) cilj opravdava sredstvo oni opravdavaju svoje rušilačke pohode zaboravljajući jednostavnu Kristovu poruku: ono što učiniš drugome učinio si meni.
I o tome nema nikakvog diskursa.
Abi Dabi, student prometnog fakulteta
Post je objavljen 08.09.2011. u 10:35 sati.