Marketing
Prijepodnevni tijek misli
uhvatili su ga i optužili da je curicama pokazivao pimpek
on se branio time da nije pokazivao pimpek već hrenovke
i doista u njegovom baloneru nađoše deset paketića hrenovki
nekima je istekao rok i užasno su smrdjele
poslaše ga na psihijatrijsko vještačenje.
on reče psihijatru da je jednostavno takav, da voli djevojčicama pokazivati hrenovke
ali ne samo hrenovke
već i druge stvari
banane, brancine, srdele, kukuruz, krastavce, tikvice,
ponekad čak i taj divni ljubičasti patliđan
možda je bio malo čudan no
u svim ostalim kategorijama društvenog života normalno je funkcionirao,
bio je čak natprosječne inteligencije
i psihijatar nije znao što da misli o tome.
na prvostupanjskom sudu osudiše ga na 2 godine uvjetno uz obavezan psihoterapijski tretman i društveno koristan rad.
odvjetnik ga savjetova da uloži žalbu,
nikoga on nije ugrozio (niti fizički niti psihički) time što je pokazivao hrenovku,
običnu HRENOVKU!
moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada se čovjeku priječi da ide naokolo i pokazuje što god ga volja! hoćemo li možda u zatvor poslati sve tezgare?
moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada premijerka proziva televizijskog snimatelja zbog majice na kojoj piše
ne trebam seks, vlada me jebe svaki dan
i kada dan kasnije isti dobije otkaz na komercijalnoj televiziji
hej, komercijalnoj televiziji!
moramo se zapitati što se događa sa našim društvom kada...
- dobar dan, voznu kartu molim!
- nije pitanje imam li voznu kartu ja, već imaš li je ti!
moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom...
lude misli opsjedaše me dok sam se vozio tramvajem br.7 prema atelijeru.
izađoh stanicu prije da kupim tekući b-vitamin i malo se smirim.
prolazeć' kraj crkve Marijinoga uznesenja pomislih kako već dugo nisam bio u Božjoj kući.
uđoh. unutra je bilo ugodno s obzirom na vanjskih 33 C te sjedoh na klupicu.
crkva je bila prazna. samo nekolicina starih baba, tih ogavnih lizačica oltara čija zloba uskoro dolazi na naplatu
pssss...otvorio sam limenku i nazdravio Isusu,
respect stari, rekoh
no i dalje me mučilo pitanje pokazivača hrenovki
što svećenik misli o tome, kopkalo me
ušao sam u ispovjedaonicu.
oče
reci sine moj
sanja sam noćas Krishnu, rekoh
gadno, reče on
gadno rekoh ja
i, upita on
pokazao mi je hrenovku.
auuuuuu
ne govorim metaforički, rekoh, stvarno mi je pokazao hrenovku
auuuuuu
znači gadno
gadno, sine moj
i onda mi je rekao: idi u prvi supermarket, kupi hrenovku stani pred školu te učini isto što i ja.
i?
učinio sam to!
ne valja sine moj, ne valja!
ne?
veliki grijeh, veliki grijeh... ako već moraš nešto pokazivati pokaži onu stvar kako već priliči pravom muškarcu
pimpek?
da sine, pimpek... i nije važno kakav je, samo ga pokaži
pa zar to nije grijeh
jest sine, grijeh, ali manji je grijeh pokazati pimpek nego hrenovčicu.
oče, jeste li sigurni?
sasvim, ja to činim svaki dan. želiš ga možda vidjeti?
pa sad kad sam već tu, što ne
svećenik podigne mantiju i pokaza mi brancina.
oh, pardon, reče, ne znam otkud ovo tu. baci ribu na pod i snažno ju šutne nogom. potom izvadi pimpek. bio je dugačak i velik. glave ljubičaste kao patliđan.
dobar je rekoh.
i ja to mislim sine moj, kada se ukruti čvrst je kao batina. njime omekšam junetinu dok ju pripremam na saft. želiš li me možda gledati dok masturbiram?
ne hvala, oče
još nešto sine moj?
ništa više.
onda pax vobiscum
six pack, uzvratih ja.
izađoh smeteniji no što uđoh. nisam očekivao ovakav rasplet, tj. zaplet. zaplet ili rasplet? tko zna, uglavnom trebao sam još jedno pivo. vratih se natrag u trgovinu i maznuh pivkana odmah kod frižidera.
u atelijeru stvari počeše dobivati smisao.
istiskao sam umbra-smeđu na paletu kada netko strogo zakuca na vrata...
(ostatak pročitajte u tiskanom izdanju)
Post je objavljen 26.09.2011. u 13:36 sati.