< | rujan, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
28.09.2011., srijeda
ZLATNA PTICA
- De si bre majstore – reče Remo stojeći na vratima, držeći u ruci bocu Ribara. U atelijer mi navraćaju svakojaki čudaci. Neki mi poziraju, neke kasnije naslikam po sjećanju, sa nekima popričam, neki su željni vlastitog glasa, sa nekima pijem, sa nekima zasviram... Remo je ciganin obuzet poezijom Charlesa Bukowskog. U slobodno vrijeme (kada nema detektivskog posla) prevodi njegove poeme. Životna mu je misija, kaže, približiti Bukowskog romskoj zajednici. Pošto zna da i ja volim Buka ponekad navrati po mišljenje ili savjet. Ja mu intelektualne usluge naplaćujem u naturi. Ispočetka je donosio neki grozan kiseliš iz rinfuze pretočen u bocu francuskog Chardonnaya. Remo, rekoh mu, ovo neće ići, podvaljuješ mi 'ladan hamburger pod ćevape. Donesi mi barem Ribara. - Uuuuuuu ovo je SEXY – uzvikne on gledajući sliku na kojoj upravo radim te ustvrdi – HUC TI SI GENIJALAC! - Znam – rekoh – no problem s genijalnošću je u tome da taman kad joj se približiš uvidiš sav sjaj svog kretenizma. I onda jope iz početka. - Ne razumem al ne mari – prdne i zavali se u fotelju. – Nego evo nova pesma. Radio sam cele noći. Skroz sam ispizdeo na žvice. Čitaj. ZLATNA PTICA imam zlatnu pticu u srcu i oć da mi zbriše ali ja mu nedam kaže m ostani unutra, ne moš da izađš neću da t vide imam zlatnu pticu u srcu i oće da zbriše ali ja mu dam malo šljive, malo loze i popušim ceo pak pa se smiri i onda ona kurva Đuzela nezna da je on tamo i nezna ona pizda Aki a nezna ni Jaca ni Macca ni onaj Faca ne zna milicija ne zna žena ne zna deca nezna niko imam zlatnu pticu u srcu i oć da mi zbriše al ja sam opak dreknem oć'š da me sjebeš pizdatimaterina? oć'š da mi pokvariš šverc cigara? oć's da izgubim smetlište u Trstu? imam zlatnu pticu i oće da zbriše ali ne može da me sjebe imam ja kliker kad svi zaspu pustim je da leti zeru potražim pivu u frižderu ne budi tužna pticom zlatna, kažem ja znam da si tu a sad briši natrag u svoj kavez tamo ona peva malo i ja zaspem i ona zaspe i tako spavamo zajedno i to je baš gala dođe čoveku da se srce raspukne od te pesme i svega toga i da suze krenu niz lice ali Remo nikada ne plače a plačeš li ti? BLUEBIRD there's a bluebird in my heart that wants to get out but I'm too tough for him, I say, stay down, do you want to mess me up? you want to screw up the works? you want to blow my book sales in Europe? there's a bluebird in my heart that wants to get out but I'm too clever, I only let him out at night sometimes when everybody's asleep. I say, I know that you're there, so don't be sad. then I put him back, but he's singing a little in there, I haven't quite let him die and we sleep together like that with our secret pact and it's nice enough to make a man weep, but I don't weep, do you? by Charles Bukowski |
26.09.2011., ponedjeljak
Prijepodnevni tijek misli
uhvatili su ga i optužili da je curicama pokazivao pimpek on se branio time da nije pokazivao pimpek već hrenovke i doista u njegovom baloneru nađoše deset paketića hrenovki nekima je istekao rok i užasno su smrdjele poslaše ga na psihijatrijsko vještačenje. on reče psihijatru da je jednostavno takav, da voli djevojčicama pokazivati hrenovke ali ne samo hrenovke već i druge stvari banane, brancine, srdele, kukuruz, krastavce, tikvice, ponekad čak i taj divni ljubičasti patliđan možda je bio malo čudan no u svim ostalim kategorijama društvenog života normalno je funkcionirao, bio je čak natprosječne inteligencije i psihijatar nije znao što da misli o tome. na prvostupanjskom sudu osudiše ga na 2 godine uvjetno uz obavezan psihoterapijski tretman i društveno koristan rad. odvjetnik ga savjetova da uloži žalbu, nikoga on nije ugrozio (niti fizički niti psihički) time što je pokazivao hrenovku, običnu HRENOVKU! moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada se čovjeku priječi da ide naokolo i pokazuje što god ga volja! hoćemo li možda u zatvor poslati sve tezgare? moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada premijerka proziva televizijskog snimatelja zbog majice na kojoj piše ne trebam seks, vlada me jebe svaki dan i kada dan kasnije isti dobije otkaz na komercijalnoj televiziji hej, komercijalnoj televiziji! moramo se zapitati što se događa sa našim društvom kada... - dobar dan, voznu kartu molim! - nije pitanje imam li voznu kartu ja, već imaš li je ti! moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom... lude misli opsjedaše me dok sam se vozio tramvajem br.7 prema atelijeru. izađoh stanicu prije da kupim tekući b-vitamin i malo se smirim. prolazeć' kraj crkve Marijinoga uznesenja pomislih kako već dugo nisam bio u Božjoj kući. uđoh. unutra je bilo ugodno s obzirom na vanjskih 33 C te sjedoh na klupicu. crkva je bila prazna. samo nekolicina starih baba, tih ogavnih lizačica oltara čija zloba uskoro dolazi na naplatu pssss...otvorio sam limenku i nazdravio Isusu, respect stari, rekoh no i dalje me mučilo pitanje pokazivača hrenovki što svećenik misli o tome, kopkalo me ušao sam u ispovjedaonicu. oče reci sine moj sanja sam noćas Krishnu, rekoh gadno, reče on gadno rekoh ja i, upita on pokazao mi je hrenovku. auuuuuu ne govorim metaforički, rekoh, stvarno mi je pokazao hrenovku auuuuuu znači gadno gadno, sine moj i onda mi je rekao: idi u prvi supermarket, kupi hrenovku stani pred školu te učini isto što i ja. i? učinio sam to! ne valja sine moj, ne valja! ne? veliki grijeh, veliki grijeh... ako već moraš nešto pokazivati pokaži onu stvar kako već priliči pravom muškarcu pimpek? da sine, pimpek... i nije važno kakav je, samo ga pokaži pa zar to nije grijeh jest sine, grijeh, ali manji je grijeh pokazati pimpek nego hrenovčicu. oče, jeste li sigurni? sasvim, ja to činim svaki dan. želiš ga možda vidjeti? pa sad kad sam već tu, što ne svećenik podigne mantiju i pokaza mi brancina. oh, pardon, reče, ne znam otkud ovo tu. baci ribu na pod i snažno ju šutne nogom. potom izvadi pimpek. bio je dugačak i velik. glave ljubičaste kao patliđan. dobar je rekoh. i ja to mislim sine moj, kada se ukruti čvrst je kao batina. njime omekšam junetinu dok ju pripremam na saft. želiš li me možda gledati dok masturbiram? ne hvala, oče još nešto sine moj? ništa više. onda pax vobiscum six pack, uzvratih ja. izađoh smeteniji no što uđoh. nisam očekivao ovakav rasplet, tj. zaplet. zaplet ili rasplet? tko zna, uglavnom trebao sam još jedno pivo. vratih se natrag u trgovinu i maznuh pivkana odmah kod frižidera. u atelijeru stvari počeše dobivati smisao. istiskao sam umbra-smeđu na paletu kada netko strogo zakuca na vrata... (ostatak pročitajte u tiskanom izdanju) |
19.09.2011., ponedjeljak
LAKA LOVA
običava nam plaćati 300 kuna da sjedimo tamo na sofi i promatramo kako kara svoju ženu svake nedjelje u pet poslijepodne. ti kučko, govori joj, ti usrana kučko sada ću te naučiti pameti. veže je za krevet i pošteno joj ispraši tur bičem za konje. zatim je jebe rukom nogom i ostalim seksualnim rekvizitima iz svoje pozamašne kolekcije. čini se da joj se to sviđa. promatram to, taj egzibicionarij pijuckajući limenku pive koju ponesem sa sobom i nastojim ostati emocionalno distanciran ne zaboravi Huc, kažem u mislima ti si intergalaktički špijun Jon Bor, pravim imenom Bip Tulip ovdje si tek da prikupiš što je moguće više podataka o ljudima i njihovim običajima. ovo te se uopće ne tiče. ohhhhhhh.... moj poslodavac ispusti govno na nos svoje zakonite. ahhhhhhh... reče ona kao da joj se i to sviđa. ostani priseban, Jon Bore, pravim imenom Bip Tulipe ponavljam, ovo te se uopće ne tiče! |
13.09.2011., utorak
U DOBROM RASPOLOŽENJU
(prostorno-vremenska poruka za Michelangela nakon dvije boce francuskog Cabernet souvignona) bolje ovdje (tulum tajni) jesti iće i piti ovo božansko piće neg' u buđavom podrumu klesati kameno biće. kapetanov dnevnik, zvjezdani nadnevak 13.09.2011. pjesma za ugođaj: |
08.09.2011., četvrtak
NOVI RADOVI GENERALA ANTONIUSA GOTOVSA
- Život se kreće u etapama. U jednom si trenutku heroj, u drugom zločinac... u jednom general, u drugom slikar... u jednom grešnik u drugom svetac... u trećem tko zna? Tako to ide... – sumira dosadašnji životni put general Antonius Gotovs u svojoj Haškoj ćeliji okružen slikama koje je naslikao u posljednjih deset godina. - Slikarstvo me opušta i produžuje mi život, barem se nadam, s obzirom da još imam dosta za guljenje - kaže smijući se i domeće - Doista, slikari ukoliko prežive određene krizne godine, a za svakog slikara ta je granica osobna, većinom dožive duboku starost. O sklonosti prema slikarstvu - Oduvijek sam volio slikarstvo, ali na način na koji se voli ljubavnica – tajno. Sredina u kojoj sam odrastao razapela bi me na križ da sam to nekome spomenuo. Tamo je slikarstvo discipina za kržljavce, slabiće, osobe druge spolne orijentacije... No sve i da sredina nije bila tako neplodna i omalovažavajuća za umjetnika ne bih postao slikar. U prvoj trećini života bio sam izrazito materijalan, tjelesan tip: volio sam sport, žene, oružje... O uzorima - Pa možemo reći da na moj slikarski razvoj prilično utjecala Haška škola. Šalim se, naravno ali u svakoj šali ponešto istine. Kao pravi mediteranac preferiram mediteransko slikarstvo: obožavam Caravaggia, njegov naturalizam, posebno njegove mrtve prirode, Canalettove venecijanske prizore, Tiepolove alegorijske slike, Velasquezove portrete... Archimboldov humor mi je drag, ali on nije mediteranac. O slikarskom uspjehu - Naravno da mi je drago što na tržištu umjetnina moje slike postižu dobru cijenu, no još me više usrećuje što neprestano nailazim na priznanje struke. Od prvih pokušaja, portret generala Periljka i vojnika Šnicle pa na ovamo, napredovao sam do stupnja kada se mogu deklarirati kao slikar, a da to ne zvuči kao lakrdijaško razmetanje glupošću. O slikarskom putu generala Gotovsa rekli su: - Naravno da mi je žao. Kazna od dvadeset i četiri godine je drakonska i politički motivirana, no netko je morao odgovarati za Šupkove i Trumanove planove raseljavanja Hazarskog življa na prostorima oko Kaspijskog jezera. Ipak stvar treba sagledati i sa vedre strane: u ovoj bitci izgubili smo generala, no kakvog smo samo slikara dobili! Afrodizije Ohjoj, sudac pokajnik Na marginama i centru suvremene umjetnosti, širokoj i šarenoj umjetničkoj sceni, na horizontima mlade europske umjetnosti, pojava generala-slikara predstavlja jedinstven događaj u tom kreativnom zajedništvu i valja ga promatrati (valorizirati) u antropološko-ginantropskom kontekstu. Vidimo da je on zapravo središnja struktura, ne samo europskog, već i svjetskog ruhsata. dr.Zid, povjesničar umjetnosti i književnik, kustos galerije Morbidus Pozdravljam generalovu kvalitativnu promjenu, bolje slikar nego general. Slikari zamjećuju lijepo i stvaraju lijepo. Generali sa svojim vojskama samo nagrđuju naličje svijeta. Pod makjavelističkom krinkom da (viši) cilj opravdava sredstvo oni opravdavaju svoje rušilačke pohode zaboravljajući jednostavnu Kristovu poruku: ono što učiniš drugome učinio si meni. I o tome nema nikakvog diskursa. Abi Dabi, student prometnog fakulteta |
01.09.2011., četvrtak
OUT OF XANAX
Odeš na godišnji i bogovi ti budu naklonjeni, sve nekako bude ok, more, vrijeme, žena, djeca, ljudi koje susrećeš, kratka poznanstva koja ostvaruješ i zapravo se sasvim dobro i ugodno osjećaš – na javi. Jer kada legneš – ma koliko bio iscrpljen – imaš noćne more. Tvoja sposobnost lucidnog sanjanja i upravljanja snovima koju si imao tijekom prijašnjih godina nekako se istrošila i sada si u nemilosti vlastitog mozga. A on je izgleda spreman na sve. Sinoć si legao oko tri sata. U snovima te dočekao serijski ubojica što čereći ljude i dijelove njihovih tijela, šake i torzo, balzamirane nekom crnom smolom nalik na asfaltnu osnovu za bakropis ostavlja ovješene po granama drveća u šumi. Čitavo Zagorje stepi. Potraga za okrutnim eliminatorom bezuspješna je. Budiš se mokar i pripaljuješ cigaretu. No taj san je ništa u odnosu na onaj koji će uslijediti. Gradiš kuću za odmor na osami, na mjestu gdje vlada neko meditativno ozračje i tek što si legao odmoriti se na tvoj prozor započinju kucati ljudi s kojima si pohađao osnovnu i srednju školu, ljudi s kojima nikada nisi imao ništa zajedničko. Čak si prema njima gajio svojevrsni mladenački prijezir i uzevši u obzir da se ljudi ne mijenjaju, da su im životi predvidljivi kao putanje nebeskih tijela izbjegao si sve maturalne obljetnice do sada da ih iznova ne počneš prezirati, ovog puta zrelim srednjovječnim prijezirom. Kako bilo, sada su svi oni tu i od tebe potražuju alat. Postaje živo. Prava vreva. Bok Huc, ne sjećaš me se, J.T. zajedno smo išli u srednju, možeš li mi posuditi frezu? Hej Huc, to sam ja G.T., ma sjećaš se, išli smo zajedno u sedmi B, imaš možda miješalicu za beton? Eeeee, di si Huc, čuj trebam francuski ključ... ... ispitivač... motorku... škrip... imbus br.6... križni šerafnciger... ubodnu pilu... hilticu... Budiš se naglo, prestravljen. Nalakćen na prozor ponovo pripaljuješ cigaretu. Sviće iznad Biokova. Još jedna kratka noć, pomišljaš. Na moru bonaca. Opori okus sna jači je od okusa cigarete. Ničim ga nećeš uspjeti isprati barem polovicu dana. Uvijek nešto, prokomentiraš u mislima to začudno interferirajuće dvostruko bivstovanje. |